“Ova lijepa maca je Milica. \u017divjela je sretnih osam godina sa svojom bakom koja sada odlazi u stara\u010dki dom. Na\u017ealost, baka mora u dom, a dom ne prima Milicu. Milica je sada besku\u0107nica i ostaje na na\u0161oj skrbi sve dok joj ne prona\u0111emo novi topli dom gdje \u0107e biti za\u0161ti\u0107ena i \u017eivjeti sretno do kraja \u017eivota. Milica je sto posto ku\u0107na ma\u010dka i udomljava se samo pod uvjetima da i dalje bude sto posto ku\u0107na ma\u010dka.”<\/p>\n\n\n\n
To je samo jedna od brojnih objava udruga za za\u0161titu \u017eivotinja koje se \u010desto suo\u010davaju s ovim problemom. Hrvatski domovi za starije i nemo\u0107ne tvrde da nemaju uvjete u kojima bi mogli zbrinuti \u0161ti\u0107enike zajedno s ku\u0107nim ljubimcima, a \u010dini se da im to ni nije u tako skorom planu. Usprkos \u010dinjenici da brojna istra\u017eivanja i iskustva iz prakse pokazuju da ljubimci u domovima za starije blagotvorno utje\u010du na njihovo psihi\u010dko stanje, ali i na fizi\u010dko zdravlje. Tim tragom na adrese pet hrvatskih domova za umirovljenike poslali smo nekoliko pitanja.<\/p>\n\n\n\n
“Mogu li \u0161ti\u0107enici u va\u0161oj ustanovi dr\u017eati ku\u0107ne ljubimce. Ako da, koji su to naj\u010de\u0161\u0107i ljubimci? Ako ne, jeste li se susretali s takvim zahtjevima i koji su glavni razlozi da im se ne udovolji?” Pitanja su to koja smo odaslali sredinom lipnja i do sada smo primili tek jedan odgovor.<\/p>