{"id":64612,"date":"2022-10-28T18:13:29","date_gmt":"2022-10-28T16:13:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=64612"},"modified":"2023-05-14T13:06:19","modified_gmt":"2023-05-14T11:06:19","slug":"sanja-poje-sretna-sam-u-americi-ali-sto-ce-biti-s-roditeljima-kad-ostare-tko-ce-im-pomoci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/10\/sanja-poje-sretna-sam-u-americi-ali-sto-ce-biti-s-roditeljima-kad-ostare-tko-ce-im-pomoci\/","title":{"rendered":"Sanja Poje: ‘Sretna sam u Americi, ali jako brinem za roditelje u Hrvatskoj. Do kad \u0107e mo\u0107i sami?’"},"content":{"rendered":"\n

Odva\u017ena mlada dama prije 16 je godina sva ushi\u0107ena, ma\u0161u\u0107i s kartom za Ameriku u ruci, tr\u010dala predati kofer u zagreba\u010dkoj zra\u010dnoj luci\u2026 Za njom su te\u0161kim korakom hodali njezini roditelji koji su se trudili zadr\u017eati suze, \u017eele\u0107i joj olak\u0161ati rastanak i pokazati da su sretni zbog nje. A onda je neminovno uslijedio i onaj najte\u017ei, posljednji njihov zagrljaj tog dana koji je zauvijek promijenio njihove \u017eivote i kao takav ostao bolno urezan u njihova srca – zauvijek.<\/p>\n\n\n\n

Ta me slika u mislima pratila i dok sam razgovarala s mojom ugodnom sugovornicom Sanjom Poje<\/strong> (41), rodom iz malog goranskog mjesta Tr\u0161\u0107e. Iskreno je govorila o tome \u0161to ju je navelo da napusti domovinu i ode preko oceana, kako se sna\u0161la u Houstonu, kako danas izgleda njezin \u017eivot ondje i je li ikad po\u017ealila svoju odluku. Dotakle smo vi\u0161e puta i njoj najbolnije teme, a to je razdvojenost od roditelja, brata i \u0161ogorice, ne\u0107aka, rodbine i starih prijatelja.<\/p>\n\n\n\n

“Mama Marica ima 64 godine, a tata Jo\u017ee 70. Kako stare, raste i moja zabrinutost za njih. Ispunila sam ovdje svoj ameri\u010dki san, suprug Michael i ja imamo dvoje prekrasne djece, posao, \u017eivimo u lijepoj novoj ku\u0107i u Sugar Landu nadomak Houstona, sretni smo. Pa ipak, svako malo pomislim da bi sve bilo jo\u0161 ljep\u0161e da mi je obitelj bli\u017ee, osobito roditelji”, rekla je. Zna da je i njima te\u0161ko \u0161to ne vi\u0111aju unuke, ali im, ka\u017ee, brige i samotne dane nastoji olak\u0161ati svakodnevnim javljanjem putem video poziva.<\/p>\n\n\n\n

Sretni \u0161kolski dani u Hrvatskoj<\/h3>\n\n\n\n

Sanja je u pitoresknom Gorskom kotaru odrasla uz veliku obitelj – roditelje te brata Dragana, dvije bake, djeda, ujnu i ujaka, dvije tete, stri\u010deve, \u010detiri sestri\u010dne i jednog brati\u0107a. Srednju je \u0161kolu zavr\u0161ila u \u010cabru, gdje je u slobodno vrijeme radila i na lokalnom radiju u \u010demu je, isti\u010de, jako u\u017eivala. S 18 je godina oti\u0161la od ku\u0107e – u Pulu, gdje je pet godina kasnije diplomirala na tamo\u0161njoj Visokoj u\u010diteljskoj \u0161koli s poja\u010danim programom engleskog jezika.<\/p>\n\n\n\n

Posla u struci nije bilo<\/h3>\n\n\n\n

“Ubrzo nakon diplome postalo mi je jasno da \u0107u u Puli te\u0161ko prona\u0107i posao u svojoj struci, a trebalo je pla\u0107ati podstanarstvo. Tada sam se kratko vratila k roditeljima koji imaju veliku ku\u0107u, no ve\u0107 nakon nekoliko tjedana shvatila sam da to ne vodi nikamo. Vratila sam se u Pulu i silom prilika privremeno se zaposlila u kafi\u0107u \u2013 sve dok mi se ubrzo nije ukazala prilika za odlazak u inozemstvo. Naime, jo\u0161 od osnovne \u0161kole imala sam \u017eelju oti\u0107i u Englesku ili Ameriku na usavr\u0161avanje jezika i nisam prestajala tra\u017eiti na\u010din da to ostvarim.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Houston, Sjedinjene Dr\u017eave (foto: Rome Wilkerson, Unsplash)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Tko tra\u017ei taj i na\u0111e, pa smo tako jednom prilikom kolegica iz Kri\u017eevaca i ja dogovorile susret u Zagrebu. Tijekom \u0161etnje gradom prolazile smo pokraj agencije koja je u izlogu nudila program Au pair America<\/em>. Tra\u017eili su, dakle, dadilje. U\u0161la sam i odmah se prijavila”, prisjetila se Sanja.<\/p>\n\n\n\n

Kako ka\u017ee, cijeli je proces trajao neka dva do tri mjeseca. “Agencija me spojila s nekoliko obitelji i ja sam odabrala obitelj u Houstonu, u dr\u017eavi Texas. \u017divjela sam kod te obitelji, i\u0161la u \u0161kolu i brinula o dvije djevoj\u010dice Kylie i Bridget, tada u dobi od sedam i tri godine. Putuju\u0107i s njima upoznala sam ovu zemlju, ali i mnoge druge zemlje SAD-a”, rekla je Sanja Poje o svojim prvim ameri\u010dkim koracima.<\/p>\n\n\n\n

Roditelji su u to vrijeme jo\u0161 uvijek vjerovali da \u0107e se vratiti. “Mama i tata su me podr\u017eali oko odlaska u Ameriku, znali su da mi je to velika \u017eelja i vjerovali da \u0107e to biti iskustvo koje \u0107e me ispuniti i obogatiti moj \u017eivot. Nisu htjeli ni pomisliti da odlazim zauvijek”, dodala je.<\/p>\n\n\n\n

Prvi koraci bili su \u0161okantni<\/h3>\n\n\n\n

\u010cim je stigla u SAD, ispri\u010dala je Sanja, nije se sve odvijalo bajkovito kao \u0161to je zami\u0161ljala. “Na po\u010detku je bilo te\u017ee nego \u0161to sam o\u010dekivala. Kulturni \u0161ok, promet, jezik, hrana\u2026 sve je bilo toliko druga\u010dije. Nisam imala bliskih ljudi oko sebe, pozivi u Hrvatsku bili su skupi i zato rijetki. No s vremenom sam u \u0161koli u kojoj sam usavr\u0161avala jezik stekla prijatelje i malo po malo sve mi se vi\u0161e svidio \u017eivot ovdje. Zavoljela sam grad, pa i brzi ritam \u017eivota. Tako sam nakon godinu dana odlu\u010dila boravak produ\u017eiti za jo\u0161 jednu godinu, a jedini na\u010din na koji sam mogla ostati bio je upisati \u0161kolu. Odlu\u010dila sam se za National personal training institute<\/em> u Houstonu, gdje sam studirala za fitness<\/em> trenericu te paralelno nutricionizam. Za \u017eivot i studij zara\u0111ivala sam rade\u0107i u baru, mogla sam se time bez problema uzdr\u017eavati. Na kraju je sve i\u0161lo toliko dobrim tijekom da sam odlu\u010dila ostati u Americi”, rekla je Sanja.<\/p>\n\n\n\n

Kako dodaje, nakon zavr\u0161enog do\u0161kolovanja nekoliko je godina radila u teretani, a onda je oti\u0161la jo\u0161 korak dalje – prije \u0161est godina stekla je i zvanje Agentice za nekretnine. “Tada sam zakora\u010dila i u svijet privatnog biznisa. I upravo te poslovno prijelomne 2016. godine, upoznala sam i partnera Michaela, s kojim danas imam dvoje djece, \u010detverogodi\u0161njeg Aydena i dvogodi\u0161njeg Alana”, ispri\u010dala je.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Sanja Poje, suprug, sin i roditelji (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nedostaju joj roditelji<\/h3>\n\n\n\n

Otkako je rodila prvog sina, govori nadalje Sanja, sve su joj vi\u0161e po\u010deli nedostajati roditelji. Njezin partner Michael radi kao profesionalni vatrogasac te je na terenu 80 do 100 sati tjedno, pa je sinove odgajala ve\u0107inom sama. “Tek kad sam rodila i kad su se zaredale neprospavane no\u0107i s bebama i dani bez toplih obroka, po\u010dela sam \u017ealiti \u0161to mi roditelji ne \u017eive bli\u017ee. Znam da je i njima bilo te\u0161ko jer nisu mogli odmah upoznati prvog unuka, primiti ga u ruke, pomo\u0107i meni. Tako va\u017eni prvi ro\u0111endani, Bo\u017ei\u0107, Uskrs, sve slavimo bez baka i djedova – ni suprugova obitelj nije blizu. Uvijek se tada sjetim svog djetinjstva i moje velike obitelji na okupu za vrijeme blagdana. Moja djeca to nikada ne\u0107e imati, jedinog brati\u0107a kojeg imaju jo\u0161 nisu upoznali”, rekla je s uzdahom.<\/p>\n\n\n\n

Djecu joj pri\u010duvaju \u2013 prijateljice<\/h3>\n\n\n\n

Sanja kao agentica za nekretnine puno posla odra\u0111uje online<\/em>, a kad ima va\u017enije sastanke djecu joj, ka\u017ee, pri\u010duvaju prijateljice. “Ima dana kad mi bude doista naporno i tada uvijek razmi\u0161ljam koliko bi samo bilo lak\u0161e da su moji bli\u017ee. No, tako je kako je, nosim se s tim. Sretna sam ovdje, imam sve \u0161to sam oduvijek \u017eeljela. Mislim da je moj \u017eivot puno bolji nego \u0161to bi bio da sam ostala u Hrvatskoj”, nadovezala se i naglasila da sinovima ne bi branila da jednog dana za \u017eivot odaberu na\u0161u lijepu Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n

Baka Marica: “Nedostaju mi unuci”<\/h3>\n\n\n\n

Kako se nose s \u010dinjenicom da im je k\u0107i oti\u0161la u daleki Texas pa ne vi\u0111aju unuke, pitali smo u sklopu ove teme i Sanjine roditelje Maricu i Jo\u017eeta<\/strong>. “Sanja nas u prosjeku posjeti svake dvije godine. Unuka Aydena vidjeli smo triput, jednom smo mi putovali u Texas, a dvaput su oni do\u0161li u Hrvatsku. Alana smo vidjeli samo jednom, u Hrvatskoj, kad je imao 10 mjeseci. Sre\u0107om imamo mobitele s kamerom pa se \u010dujemo i vidimo svaki dan, to je najva\u017eniji trenutak svakog na\u0161eg dana”, rekli su supru\u017enici Poje. Potom je gospo\u0111a Marica dodala da je i njihov sin Dragan odselio u inozemstvo \u2013 bolju je priliku za sebe vidio u Sloveniji. Iako njegovu obitelj vi\u0111aju \u010de\u0161\u0107e, i to je, ka\u017ee, rje\u0111e nego \u0161to bi voljeli.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Baka Marica, djed Jo\u017ee i unuk (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“\u0160to god radim, gdje god se na\u0111em, k\u0107i, zet i unuci iz Amerike su u mojim mislima. \u010cesto uzdahnem i vjerujte mi, s godinama mi nije ni\u0161ta lak\u0161e. Uvijek ostaje ona \u017eudnja da ih zagrlite”, rekla je gospo\u0111a Marica.<\/p>\n\n\n\n

Zabrinutost za roditelje<\/h3>\n\n\n\n

Sanja je na\u0161 razgovor zapo\u010dela, a na kraju i zaklju\u010dila iskazuju\u0107i zabrinutost za roditelje. Upravo ove njezine rije\u010di sa\u017eimaju va\u017ean aspekt problematike egzodusa mladih iz Hrvatske, aspekt razdvojenih obitelji zbog kojeg je i nastao ovaj tekst: “Strah me \u0161to \u0107e biti s mojim roditeljima kako budu stariji, tim vi\u0161e \u0161to \u017eive u Gorskom kraju gdje se snijeg dugo zadr\u017eava i gdje imaju tek jednu trgovinu. Tko \u0107e im pomo\u0107i pripremiti zimnicu, drva za ogrjev, dokad \u0107e to mo\u0107i sami? Imaju i sina, ali i on \u017eivi vani i ima svoj \u017eivot. U misli mi do\u0111e da ih dovedem u Ameriku, blizu nama, ali znam koliko bi njima tu \u017eivot bio te\u017eak – ne govore engleski jezik, ne bi htjeli voziti u ovim gradskim gu\u017evama, a i hrana je toliko druga\u010dija.”<\/p>\n\n\n\n

“Mlad se \u010dovjek brzo navikne, ali ne i stariji ljudi koji vole prirodu i miran seoski \u017eivot. Ima ovdje puno ljudi iz cijele biv\u0161e Jugoslavije i sve vi\u0161e i vi\u0161e ih se u mirovini vra\u0107a ku\u0107i. Zasad, ja ne mogu ni pomisliti da bih se vratila, ponajprije zbog djece i Michaela, ali tko zna kako \u0107u razmi\u0161ljati za 20 ili 30 godina. Mo\u017eda se jednog dana i po\u017eelim maknuti iz ovog velikog grada pa brzi tempo \u017eivota zamijenim na\u0161im planinama, ku\u0107icom na osami i cvrkutom ptica”, zaklju\u010duje Sanja.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Desetlje\u0107ima ve\u0107 svjedo\u010dimo masovnom iseljavanju mladih iz Lijepe Na\u0161e, umornih od nezaposlenosti, lo\u0161ih uvjeta rada, malih pla\u0107a, nerije\u0161enog stambenog pitanja. Iako je u prvi mah lako pomisliti da domovinu napu\u0161taju lakomisleno i s ru\u017ei\u010dastim nao\u010dalama, nije tome ba\u0161 tako. Svjedo\u010di tome i na\u0161a sugovornica Sanja Poje (41), koja je kao tek diplomirana u\u010diteljica prije 16 godina odselila u Ameriku. Kroz iskren nam je razgovor ukazala na najbolniju to\u010dku svakog mladog iseljenika, a to je – razdvojenost od bli\u017enjih. Mnogo je toga rekla u samo jednoj re\u010denici: ‘U Texasu sam se privatno i poslovno ostvarila, ali mi te\u0161ko pada spoznaja da moja djeca odrastaju bez baka i djedova, kao i da ja svojim roditeljima ne\u0107u biti pri ruci kad ostare.’<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":64628,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[211,1035,423],"class_list":["post-64612","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-iseljenici","tag-sjedinjene-drzave","tag-usamljenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64612","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64612"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64612\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/64628"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64612"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64612"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64612"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}