{"id":65251,"date":"2022-11-21T13:59:22","date_gmt":"2022-11-21T12:59:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=65251"},"modified":"2022-11-21T14:01:13","modified_gmt":"2022-11-21T13:01:13","slug":"gospoda-marija-71-je-neutjesna-suprug-i-ja-patimo-zbog-nase-razbijene-obitelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/11\/gospoda-marija-71-je-neutjesna-suprug-i-ja-patimo-zbog-nase-razbijene-obitelji\/","title":{"rendered":"Gospo\u0111a Marija (71) je neutje\u0161na: ‘Suprug i ja patimo zbog na\u0161e razbijene obitelji’"},"content":{"rendered":"\n

\u017delja da stare uz svoje unuke nije se ostvarila Mariji i Josipu M. iz Zagreba<\/strong> – neutje\u0161ni su ve\u0107 tri godine otkako su im unuci Bartol i Sven s roditeljima oti\u0161li u \u017eivjeti u \u0160vedsku. “Bake i djedovi imaju mudrosti koju prenose na svoje unuke, ali i vremena da im na sve mogu\u0107e na\u010dine uljep\u0161aju \u017eivot i u\u010dine ga jo\u0161 malo ugodnijim. \u017dao mi je \u0161to se danas gube te vrijednosti i rastavljaju obitelji, \u0161to je to oduzeto na\u0161im unucima. Vjera u Boga mi jedina poma\u017ee, molim se za sve njih jer im druga\u010dije ne mogu pomo\u0107i”, zapo\u010dela je na\u0161 razgovor gospo\u0111a Marija i time poslala sna\u017enu poruku koliko su posljedice egzodusa Hrvata te\u0161ke i dalekose\u017ene te ih osje\u0107a nekoliko generacija jedne obitelji.<\/p>\n\n\n\n

I supru\u017enici su povratnici<\/h3>\n\n\n\n

“Kad smo se vjen\u010dali, suprug Josip je ve\u0107 radio u Njema\u010dkoj pa sam odmah nakon vjen\u010danja, s nepunih dvadeset godina, oti\u0161la gore k njemu. Kao kovinotokar Josip je dobro zara\u0111ivao, domari u zgradi u kojoj smo \u017eivjeli postali su nam pravi prijatelji. \u017divot su nam ubrzo uljep\u0161ale i na\u0161e dvije  k\u0107eri\u2026 Pa ipak, nikako nismo mogli do kraja pustiti korijenje u stranoj zemlji. Suprug je \u010dak bio i voljan ostati, \u010dak su mu kasnije ponudili i dr\u017eavljanstvo, ali je vidio da ja previ\u0161e \u010deznem za domovinom pa smo se vratili. U malom slavonskome mjestu, odakle smo oboje rodom, nije bilo posla i pla\u0107e su bile male, pa smo se odlu\u010dili skrasiti u Zagrebu”, ispri\u010dala je gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n

Tu su im pla\u0107e, ka\u017ee, bile puno manje. Gospodin Josip je po povratku radio u Montproduktu, a ona se zaposlila u ra\u010dunovodstvu. “Josip je radio u dobrostoje\u0107oj tvrtki pa je i u Zagrebu imao donekle solidnu pla\u0107u, ali ja nisam radila svih onih devet godina u Njema\u010dkoj pa sam tu pristala na prvi posao koji mi se ponudio. Sje\u0107am se da sam imala po\u010detnu pla\u0107u svega 100 maraka, ali nisam marila za to jer smo tu bili sretniji i nije bilo tih novaca koji bi nas ponovo odvukli u stranu zemlju”, naglasila je.<\/p>\n\n\n\n

Odlazak starije k\u0107eri u inozemstvo<\/h3>\n\n\n\n

Oboje supru\u017enika odgojeni su tradicionalno i obitelj im je, napominju, uvijek na prvome mjestu. Nadali su se, ka\u017eu, da \u0107e im k\u0107eri ostati u Hrvatskoj i da \u0107e starjeti uz svoje unuke. No, kad im je starija k\u0107i Jasna zavr\u0161ila Vanjsku trgovinu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, obznanila im je da  odlazi u Njema\u010dku. Tmurni oblak briga nadvio se nad njihovim \u017eivotima. <\/p>\n\n\n\n

“Morala sam je pustiti, \u010dvrsto je odlu\u010dila. Nije bilo dana, pa ni sata, da nisam mislila kako je, je li se sna\u0161la, je li sretna. Iako je to bilo prije 27 godina, sje\u0107am se da mi je tada mla\u0111a k\u0107i Maja govorila da ja mislim samo na Jasnu, a nju i ne vidim. Nije to, naravno, bilo istina, no ta odvojenost, \u010de\u017enja i brige nisu mi dali da se opustim pa sam valjda samo uzdisala za Jasnom. Kad se u Njema\u010dkoj udala i rodila na\u0161eg predivnog unuka Mikea (24), mi smo znali otputovati k njima, a i oni su dolazili, pa sam se nekako po\u010dela nositi s \u010dinjenicom da nas dijele toliki kilometri. K tome, Mike je znao i\u0107i s nama na more, mnoge njegove praznike i na\u0161e godi\u0161nje odmore proveli smo s njim. Kad je bio mali, znao je govoriti da \u0107e nam sagraditi ku\u0107u tamo blizu njega, da budemo stalno zajedno”, prisjetila se gospo\u0111a Marija s blagim osmijehom.<\/p>\n\n\n\n

Novi \u0161ok prije tri godine<\/h3>\n\n\n\n

Mla\u0111a k\u0107i para tako\u0111er je zavr\u0161ila studij \u2013 diplomirala je na zagreba\u010dkom Arhitektonskom fakultetu. Zaposlila se i udala u Zagrebu te su ona i suprug kupili stan blizu njezinih roditelja. “Nitko sretniji od nas, veselili smo se \u0161to su nam blizu, osobito kad se prije 16 godina rodio unuk Bartol, a tri godine kasnije i Sven”, rekli su supru\u017enici.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
U\u017eivanje s unucima (foto: obiteljski album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Gospodin Josip tada je ve\u0107 bio u mirovini pa je puno vi\u0161e, i gotovo svakodnevno, u\u017eivao s unucima. Od vrti\u0107ke dobi odlazio je k njima kako ne bi bili sami dok su im roditelji na poslu, vodio ih je na izvan\u0161kolske aktivnosti \u2013 obojica su igrali bejzbol, Bartol je k tome svirao i bubnjeve, a Sven gitaru.<\/p>\n\n\n\n

“Poslije, kad sam i ja oti\u0161la u mirovinu, bilo je jo\u0161 veselije. Neopisiva je ta ljubav baka i djedova prema unucima, posebno ne\u0161to. Ni\u0161ta nam za njih nije bilo te\u0161ko napraviti”, pri\u010da mi gospo\u0111a Marija pogledavaju\u0107i tu\u017eno fotografije unu\u010dadi poslagane na polici u dnevnom boravku. Poka\u017ee potom na pod i ka\u017ee da je nekad cijeli bio prekriven tepihom, sve kako bi unuci na osmom katu mogli nesmetano skakati do mile volje, a da se susjedi ne \u017eale na njih. Ta je sre\u0107a, me\u0111utim, naglo prekinuta, a njihova su srca potpuno slomljena.<\/p>\n\n\n\n

Prekinuta sre\u0107a<\/h3>\n\n\n\n

“Najprije je zet prona\u0161ao posao i stan u \u0160vedskoj i oti\u0161ao. Maja je s djecom jo\u0161 nekoliko mjeseci ostala u Zagrebu, ali nam je ubrzo dala naslutiti da \u0107e i oni oti\u0107i. Mi smo bili toliko vezani za na\u0161e unuke, ali i oni za nas, da smo to jedva prihvatili. Naglo nam je tada naru\u0161eno zdravlje, ja vam rije\u010dima ne mogu opisati tu bol kad smo shvatili da su ozbiljni u tom naumu. Stariji unuk tu je imao dru\u0161tvo, bio je ve\u0107 i u pubertetu i te\u0161ko je to primio u sedmom razredu. A Sven, on je bio jo\u0161 mali, nekako je i \u017eelio i\u0107i k ocu. Maja je to prihvatila sa strepnjom, ali nije \u017eeljela da se obitelj razdvoji na dugi rok pa je donijela odluku da svi odlaze u \u0160vedsku”, govori mi sa suzom u oku.<\/p>\n\n\n\n

Gospo\u0111a Marija je to pro\u017eivljavala puno dramati\u010dnije i uz puno vi\u0161e suza nego suprug, no on je to, ka\u017ee mi, pro\u017eivljavao u sebi. “Koliko pati, shvatila sam kad su ga nakon odlaska djece po\u010dele mu\u010diti vrtoglavice. Nikada ga prije nisam vidjela takvog. Ni moje zdravlje nije bilo dobro, sr\u010dani sam bolesnik s pet stentova. Ne bih se smjela uzrujavati, a ja se i nakon tri godine sva uzbudim kad pomislim na djecu, kad se \u010dujemo i vidimo preko WhatsAppa, \u010dak i kad im pe\u010dem kola\u010de i \u0161aljem im ih u paketu u \u0160vedsku. To isto \u0161aljem i u Njema\u010dku, unuku Mikeu. Nevjerojatno je to te\u0161ko, \u010dak i kad \u010dujem da svi dobro, da su se de\u010dki sna\u0161li, da su se k\u0107i i zet zaposlili”, iskrena je gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n

Na pitanje \u0161to jo\u0161 djeci stavlja u pakete koje im \u0161alje, razvedri se pa ispri\u010da: “Svakome ne\u0161to \u0161to posebno vole. \u0160tanglice s orasima, \u0161pric<\/em> kekse, ali i med, suhomesnate proizvode, ajvar, moju \u0161al\u0161u, doma\u0107i grah koji nabavljam od jedne kumice sa sela. Evo zadnji sam poslala tako da stigne 23. listopada, na Svenov ro\u0111endan. Maja mi je poslala fotografije da vidim njihova sretna lica dok otvaraju na\u0161 paket, sva sam se raznje\u017eila”, ispri\u010dala je.<\/p>\n\n\n\n

A ona preko njezina lica opet prije\u0111e bolna sjena, ona samo uzdahne pa re\u010de: “Iskustvo nam govori koliko je va\u017eno za djecu da osjete bezuvjetnu ljubav, sigurnost, bri\u017enost. Ta ljubav se ugra\u0111uje u njihov karakter i presudna je za njihovo samopouzdanje dok su jo\u0161 mali, ali i kasnije u \u017eivotu. Te\u0161ko se mirimo s time da to na\u0161i unuci vi\u0161e nemaju, ali se toplo nadam da \u0107e ih nesebi\u010dna ljubav koju smo im stigli dati ipak uvijek i svugdje pratiti na putu kroz \u017eivot”, rekla je na kraju na\u0161eg razgovora gospo\u0111a Marija kojoj je pogled opet zastao na fotografijama voljenih unuka.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bra\u010dni par Marija (71) i Josip (80) iz Zagreba znaju \u0161to zna\u010di te\u0161ka srca spakirati kofere, pla\u010du\u0107i zagrliti najmilije i s kartom u jednom smjeru oti\u0107i u zemlju u kojoj \u0107e se uvijek osje\u0107ati kao stranci. Oni su trbuhom za kruhom u Njema\u010dku oti\u0161li kao mladi par, tamo u sedamdesetima. Iako su se ondje dobro sna\u0161li, kad im je starija k\u0107i trebala krenuti u \u0161kolu nisu vi\u0161e mogli izdr\u017eati \u010de\u017enju za domovinom te su se odlu\u010dili vratiti u Hrvatsku. Njihovim iseljeni\u010dkim koracima sada su krenule k\u0107eri s obiteljima, \u0161to Mariji i Josipu izuzetno te\u0161ko pada.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":65283,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[211,198,423],"class_list":["post-65251","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-iseljenici","tag-obitelj","tag-usamljenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65251","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65251"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65251\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/65283"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65251"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65251"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65251"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}