{"id":65329,"date":"2022-12-13T00:34:00","date_gmt":"2022-12-12T23:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=65329"},"modified":"2023-02-01T00:35:14","modified_gmt":"2023-01-31T23:35:14","slug":"gospoda-adela-tesko-se-miri-sa-smrcu-supruga-za-koji-dan-slavili-bi-55-godina-braka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/12\/gospoda-adela-tesko-se-miri-sa-smrcu-supruga-za-koji-dan-slavili-bi-55-godina-braka\/","title":{"rendered":"Gospo\u0111a Adela te\u0161ko se miri sa smr\u0107u supruga: &#8216;Za koji dan slavili bi 55 godina braka&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p>Otkako joj je lani preminuo suprug, gospo\u0111a<strong> Adela <\/strong>iz Rijeke ne podnosi, kako to ona ka\u017ee, \u201dgrobnu ti\u0161inu\u201d u stanu. \u010cim se ujutro probudi, upali Radio Rijeku, to joj poma\u017ee da se ne osje\u0107a toliko usamljenom. Kasno poslijepodne upali i televizor. \u201dNe moram ni slu\u0161ati ni gledati, dovoljno mi je \u010duti glasove i ve\u0107 se osje\u0107am bolje\u201d, rekla je.<\/p>\n\n\n\n<p>Gospo\u0111a Adela je sa suprugom provela 54 godine svog \u017eivota, od toga 53 u braku. Velik dio radnog vijeka \u010dak su i radili u istoj tvrtki pa se u punom smislu rije\u010di mo\u017ee re\u0107i da su bili &#8211; nerazdvojni. Kad su oti\u0161li u mirovinu, oboje su brinuli o unucima, i tek su posljednje zajedni\u010dke godine proveli usredoto\u010deni samo jedno na drugo. Gubitak supruga gospo\u0111a Adela stoga je te\u0161ko podnijela, a te\u0161ki su, pri\u010da mi, bili i zadnji mjeseci njegove te\u0161ke bolesti. \u201dPrala sam ga sama, podizala, bdjela nad njim no\u0107u. Pomagali su i sinovi, ali oni su morali biti na poslu, stariji sin radi i no\u0107u, tak da sam puno tereta preuzela na sebe\u201d, govori mi.<\/p>\n\n\n\n<p>Stanje s njezinim napuknutim kralje\u0161cima i osteoporozom tada se naglo pogor\u0161avalo, pa kad je do\u0161ao dan posljednjeg ispra\u0107aja izdr\u017eala je pod injekcijama. \u201dNakon sprovoda sam samo legla i nisam se vi\u0161e mogla pomaknuti, uko\u010dilo me. U svoj toj tuzi i boli, jo\u0161 sam morala pro\u0107i i kroz takve bolove, kroz toliku nemo\u0107 da sam pala starijem sinu na brigu. Ne smijem se ni sjetiti tih najte\u017eih dana mog \u017eivota\u201d, ispri\u010dala je gospo\u0111a Adela.<\/p><div id=\"mojev-196073992\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Ljubav je po\u010dela prije 55 godina<\/h3>\n\n\n\n<p>Za na\u0161eg se razgovora prisjetila i kako se u devet godina starijeg supruga zaljubila jo\u0161 kao studentica, i to bruco\u0161ica. \u201dRo\u0111ena sam u Gorskom kotaru i kad je do\u0161lo vrijeme da odem na studij, teta mi je ponudila smje\u0161taj u svojoj ku\u0107i. U ku\u0107i je imala i podstanare koji su se sa \u0161irim dru\u0161tvom znali okupljati za stolom u vrtu ispred ku\u0107e. Me\u0111u njima je bio i moj budu\u0107i suprug i nije dugo trebalo da se spetljamo. Vjen\u010dali smo se ve\u0107 nakon godinu dana poznanstva, tek sam bila pre\u0161la dvadesetu\u201d, prisjetila se i dodala da je njezin suprug radio kao tokar u dobrostoje\u0107oj firmi od koje je dobio stan, \u0161to im je u startu uvelike olak\u0161alo \u017eivot. \u201dMoram vam priznati da, kad smo po\u010deli zajedno \u017eivjeti, ja uop\u0107e nisam znala kuhati\u201d, rekla je iskreno.<\/p>\n\n\n\n<p>Ubrzo je rodila sina i prekinula studij. \u201dNije mi bilo lako, njegovi roditelji su \u017eivjeli u BiH, moji tako\u0111er nisu bili blizu, a sin je bio iznimno \u017eivahan. U po\u010detku nismo imali ni perilicu rublja, sve sam prala na ruke. Suprug je radio puno, \u010desto ostajao i du\u017ee na poslu i te na\u0161e prve zajedni\u010dke godine bile su prili\u010dno zahtjevne\u201d, prisjetila se. Kad je sin napunio tri godine, zaposlila se u ra\u010dunovodstvu jednog tada\u0161njeg poduze\u0107a, no nakon godinu dana prebacila se raditi u firmu u kojoj je bio zaposlen i njezin suprug. \u201dBili smo nerazdvojni. Ujutro bi zajedno vozili sina u vrti\u0107, zajedno oti\u0161li na posao, zajedno se vra\u0107ali ku\u0107i. Bili smo ba\u0161 jako vezani\u201d, uzdahnula je i rekla da su se rijetko odvajali na vi\u0161e od nekoliko dana, uglavnom samo kad bi ona oti\u0161la u posjet obitelji i ostala ondje nekoliko dana.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">\u017divi od uspomena<\/h3>\n\n\n\n<p>Danas, ka\u017ee, u svojoj samo\u0107i \u017eivi od uspomena. A najljep\u0161e uspomene stvarali su, ka\u017ee, na izletima. \u201dLjeti smo stalno i\u0161li na kupanje, od Rijeke preko Opatije do Mo\u0161\u0107eni\u010dke Drage. Najesen smo i\u0161li na marunade, u Lovran, Liganj i Dobre\u010d\u2026 Za 1. maj obavezno negdje na fa\u017eol. Ljeti pak na fe\u0161tu u Ronjge. Putovali smo po Istri, ali i Sloveniji, Ma\u0111arskoj, a sje\u0107am se \u017eivo i na\u0161e Venecije. On je silno volio i\u0107i na Platak, pa kad vi\u0161e nije vozio, nastavili smo i\u0107i besplatnim autobusom za umirovljenike. I\u0161li bi ve\u0107 u osam ujutro, a vra\u0107ali se kasno poslijepodne. Voljeli smo si na izlete ponijeti sendvi\u010de, koju jabuku, naran\u010du, sjesti negdje u \u0161umi ili na livadi, jesti i u\u017eivati u zelenilu. Bilo nam je to stoput dra\u017ee nego sjediti po restoranima ili planinarskim domovima\u201d, uzdahnula je gospo\u0111a Adela i rekla da su redovito zajedno u prirodi brali maj\u010dinu du\u0161icu, koprive, a svakog prolje\u0107a i jelove vr\u0161ke od kojih suradili sirup. \u201dZnam da smo se znali posva\u0111ati oko pripreme, ali to gun\u0111anje je dio braka koji vam kasnije gotovo nedostaje\u201d, isti\u010de.<\/p>\n\n\n\n<p>Dodala je potom i da su godi\u0161nje odmore obavezno uzimali u isto vrijeme i naj\u010de\u0161\u0107e su ga proveli najprije tjedan dana u sindikalnom odmarali\u0161tu u Fu\u017einama, a drugih tjedan dana bi i\u0161li kod njegovih. <\/p>\n\n\n\n<p>Sada joj, ka\u017ee, ostaju samo sje\u0107anja, molitva i dani kad skupi snage pa se zaputi suprugu na grob. Za to joj treba gotovo cijeli dan &#8211; po tri sata putuje u svakom smjeru kad ide javnim prijevozom. \u201dNajprije idem na autotrolej od Ve\u017eice do centra grada, presjedam na drugi trolej kojim se vozim do zadnje stanice. I potom imam jo\u0161 20 minuta hoda do groba. Voljela bi da je malo bli\u017ee, ali \u0161to \u0107u, dok mogu i\u0107i \u0107u ovako. Kad ne\u0107u mo\u0107i, zamoliti \u0107u sinove da me odvezu\u201d, govori mi.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">I\u0161\u010dekuje posjete unuka<\/h3>\n\n\n\n<p>Osim dvojice sinova te snahe, njezina su najve\u0107a utjeha unuci Lana (17) i Marko (12). \u201dSuprug i ja \u010duvali smo unuke dok su bili mali, bila je to velika ljubav. Sada su odrasli i imaju svoje dru\u0161tvo i neki drugi \u017eivot, ali rado do\u0111u ako ih pozovem na kakav kola\u010d, \u0161trudlu. Prije sam vi\u0161e pekla, sada me i nije volja, iskrena da vam budem. Sinovi puno rade, stariji je dodu\u0161e vi\u0161e kod ku\u0107e, ali ni njega ne vidim po nekoliko dana jer radi i no\u0107u. Treba se naviknuti na samo\u0107u, mislim da je lak\u0161e sada dok jo\u0161 mogu posvuda, primjerice do placa, u kupovinu, ponekad se na\u0111em i s bratom. Brine me jer me noge bole i imam osteoporozu, bojim se da \u0107e zimi biti sklisko i da ne\u0107u mo\u0107i van\u201d, povjerila mi se i potom rekla da, kad \u010dovjek ostane sam, te\u0161ko ostati discipliniran u nekim navikama poput kuhanja. \u201dKad znam da \u0107e sin ru\u010dati kod mene, s voljom pripremim ru\u010dak. Kad ga nema, nije me volja, iako znam koliko je va\u017eno da se \u010dovjek, kad ostane bez supru\u017enika, ne zapusti do kraja\u201d, napominje.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nedostaju joj male stvari<\/h3>\n\n\n\n<p>\u201dTe\u0161ko mi je u danima kad nemam s kim pro\u0161etati, razmijeniti misli, te\u0161ko mi je i kad radim neke svakodnevne radnje koje me podsje\u0107aju na njega, primjerice kad kuham juhu od krumpira koju je najvi\u0161e volio. Sje\u0107am se kako je jednom prigodom, kad je moja mama napravila ru\u010dak za \u0161iru obitelj, rekao da on sjeda tamo gdje u tanjuru ima najvi\u0161e krumpirove juhe. Svi smo mu se nasmijali\u201d, prisjetila se.<\/p>\n\n\n\n<p>Nedostaje joj, ka\u017ee, i kad treba ne\u0161to popraviti u stanu. \u201dKuhao nije, ali je sve ostalo znao raditi, popraviti \u0161to god je trebalo, \u010dak i aparate. Bio je neko vrijeme i predstavnik stanara i \u0161to\u0161ta sam odradio po zgradi, rekla je gospo\u0111a Adela.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201dPamtite li samo sretne dane, kao \u0161to je to Gabi Novak voljela otpjevati?\u201d, upitam gospo\u0111u Adelu za kraj na\u0161eg razgovora, a ona odgovara: \u201dIskreno da vam ka\u017eem, pamtim sve na\u0161e dane, i sretne i manje sretne. Sve je to bio dio na\u0161eg \u017eivota, puno sam toga pre\u0161utjela kad sam se i mogla sva\u0111ati, \u010desto sam popustila kad sam mogla mak na konac tjerati. S druge strane bilo je puno lijepih trenutaka kojih se prisje\u0107am kad ostanem sama. I bude mi toplo u du\u0161i\u201d. \u00a0<\/p>\n\n\n\n<div id=\"blokovi\">Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cS godinama bolji &#8211; Aktivno i zdravo starenje\u201d<\/div>\n<div id=\"mojev-220950066\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ni slutila nisam da \u0107u gospo\u0111u Adelu M. (75) iz Rijeke nazvati to\u010dno na dan prve godi\u0161njice smrti njezina supruga. Posebno emotivna, skupila je snage govoriti o nekim pro\u0161lim sretnijim obiteljskim danima, o suprugovoj bolesti, najte\u017eem rastanku u \u017eivotu, ali i samo\u0107i koja ju obuzima otkako je ostala udovica. \u010cak i kad me\u0111u ljudima, katkad se osje\u0107a samom, a ona to najbolje opisuje izjavom:: \u201dU svakoj situaciji u kojoj se na\u0111em, fali mi moj par\u201d.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":62028,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,2853],"tags":[423],"class_list":["post-65329","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","category-zivim-ucim-rastem","tag-usamljenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65329","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65329"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65329\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/62028"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65329"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65329"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65329"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}