{"id":6559,"date":"2016-03-03T13:00:22","date_gmt":"2016-03-03T12:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=6559"},"modified":"2016-05-23T16:02:47","modified_gmt":"2016-05-23T14:02:47","slug":"pavle-vusic-nacitani-adadzija-nesklon-medijima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/03\/pavle-vusic-nacitani-adadzija-nesklon-medijima\/","title":{"rendered":"Pavle Vuisi\u0107 &#8211; na\u010ditani adad\u017eija koji je bje\u017eao od novinara"},"content":{"rendered":"<p><em>&#8220;Nemojte, ljudi, ako boga znate, ne mogu ja to! \u0160to da vam pri\u010dani o filmovima? Pa nije taj moj rad toliko zna\u010dajan, nije to uop\u0107e vrijedno pa\u017enje! Novine, valjda, imaju pametnija posla od toga da pi\u0161u o Paji Vuisi\u0107u!&#8221;, govorio je veliki <strong>Pavle Vuisi\u0107 (1926.-1988.) novinaru zagreba\u010dkog Studija krajem 1979. godine<\/strong>. Tekst prenosimo u cjelosti.\u00a0<\/em><\/p>\n<p>&#8212;<\/p>\n<p>Tu\u017eno i sumorno djeluje ovih dana Ada Ciganlija, Sava je mutna, nebo tmurno. A jesen ovdje i te kako mo\u017ee biti lijepa. Ne tako lijepa kao prolje\u0107e i ljeto, ali mo\u017ee i \u017euto li\u0161\u0107e u odsjaju vode da uzbudi i zanese.I lagani vjetar koji vas na\u010das zapla\u0161i da podignete okovratnik, i tiha sirena, kao jecaj kakve usamljene bijele la\u0111e koja pozdravlja obalu Ade i njene ada\u017edije.<\/p><div id=\"mojev-1852613264\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Sve to mo\u017ee biti lijepo. Ali ova jesen, ova sada\u0161nja jesen nije lijepa.\u00a0Ne, nije to jedan od onih tvrdoglavih dojmova koji se vje\u010dito identificiraju s psihologijom zakerala i gun\u0111ala:\u00a0&#8220;Eh, nije to ono \u0161to je nekad bilo!&#8221;<\/p>\n<p>Ali umjesto prave, plavi\u010daste i pomalo misteriozne izmaglice, koja katkad skriva i prekriva Adine prirodne i umjetne predjele i prizore, sada je taj prokleti smog preuzeo tu ulogu, i tu stvarno nema \u0161to da se zamjera onima koji uzdi\u0161u i mumljaju onu ve\u0107 spomenutu re\u010denicu.\u00a0A ljeto na Adi jedino nije ljep\u0161e u onoj TV-emisiji, i valjda je to jedan od mogu\u0107ih razloga \u0161to je Pavle Vuisi\u0107 odbio da joj bude doma\u0107in!<\/p>\n<h3>Ne\u0107emo o filmovima!<\/h3>\n<p>Za po\u010detak napomena: ne\u0107emo danas mnogo o filmovima Pavla Vuisi\u0107a, njegovim nagradama i priznanjima, te o tome koliko je zapravo cijenjen.\u00a0A da bi po\u010detak bio jasniji, Paja je jedan od najpoznatijih beogradskih adad\u017eija.<\/p>\n<p>Do prije nekoliko mjeseci, jedna je od onih pedesetak ku\u0107ica na splavima od benzinskih ba\u010dava bila njegova. Sada vi\u0161e nije, ali sada jedan bijeli brodi\u0107 koji vas mo\u017ee, makar i na\u010das, vratiti u stara dobra vremena kada je vestern bio sasvim normalna, svakodnevna pojava u kinu.\u00a0To je brodi\u0107 s onim neizostavnim kota\u010dima na bokovima, koji su u svojim mebliranim salonima nosili kockare, revolvera\u0161e, sumnjive i nesumnjive \u017eenske, raznorazne probisvijete, pustolove i &#8220;svijet iz boljih ku\u0107a&#8221;. A sve niz i uz Mississippi!<\/p>\n<p>Eto, sada u Savinom rukavcu pokraj Ade, koji \u0107e uskoro, po obi\u010daju, biti pretvoren u zimovnik, ljulju\u0161ka se jedan takav brod, a kapetan mu je Pavle Vuisi\u0107, u\u010ditelj lijepog pona\u0161anja pred filmskim i TV-kamerama, pobjednik i re\u017eiser mnogih privatnih, komornih, spremanja gozbi, \u010dovjek koji neizmjerno voli rijeku i vodu&#8230; pogledom!<\/p>\n<div id=\"attachment_6563\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-6563\" class=\"size-medium wp-image-6563\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-glumac-636x352.jpg\" alt=\"Gdje je glumio Pavle Vuisi\u0107?\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-glumac-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-glumac.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-6563\" class=\"wp-caption-text\">Pavle Vuisi\u0107 (foto: Bosna film, Sarajevo)<\/p><\/div>\n<h3>Bikinijada<\/h3>\n<p>Jo\u0161 o Adi, Pajinom pribje\u017ei\u0161tu: ona je, kao i divlji zapad, znala da ugosti ljude raznih \u0107udi, karaktera i zanimanja. Dakako, i one bez zanimanja: avanturiste, besku\u0107nike, osobenjake, dobrovoljne izgnanike.\u00a0Pa i to su neka zanimanja, nije li tako?<\/p>\n<p>A o alasima, tim rije\u010dnim majstorima bez kojih nema ni riblje \u010dorbe, ni paprika\u0161a, ni brodeta, gotovo da i ne treba ni\u0161ta govoriti! Oni su, mo\u017eda, i najve\u0107a dragocjenost Ade i najve\u0107i prijatelji svih adad\u017eija.\u00a0A ljeti se ipak sve u\u010dvrsti i osigura kako bi u\u017eivanje bilo potpunije, a s druge susjedove splavi zveket \u017elice u dubokom tanjuru.\u00a0A pored obale, kao na kakvoj pisti, prava bikinijada. I zato je ljeto ljep\u0161e!\u00a0A o Pajinim filmovima? Pa dogovorili smo se!<\/p>\n<h3>Zid \u0161utnje<\/h3>\n<p>No i da nismo, ne bi ni\u0161ta vrijedilo&#8230;<\/p>\n<p>&#8220;Da vam ka\u017eem ne\u0161to: sve to \u0161to se pi\u0161e po novinama, nije, brate, u redu. Ja osobno jo\u0161 nikada nisam dao ni jedan jedini intervju ili pristao na ne\u0161to sli\u010dno! I \u0161to tu ima da se pri\u010da o filmu?&#8221;<\/p>\n<p>&#8220;A li &#8216;ne\u0161to sli\u010dno&#8217; se ipak pojavljivalo?&#8221;<\/p>\n<p>&#8220;Sve je to izmi\u0161ljeno, kad vam ju ka\u017eem! Ja nisam ni\u0161ta pri\u010dao!&#8221;<\/p>\n<p>Ovaj dijalog vodili smo nedavno u Senjskom rudniku, u kamp-ku\u0107ici, zapravo bifeu ekipe filma i TV-serije &#8220;Petrijin venac&#8221; Sr\u0111ana Karanovi\u0107a.\u00a0Nevjerojatno, ali to\u010dno: u trenutku kada je saznao da pred sobom ima novinare, Vuisi\u0107 je po\u010deo da je\u010di, uzdi\u0161e, \u0161i\u0161ti.\u00a0Kao da se sprema na operaciju!<\/p>\n<p>&#8220;Nemojte, ljudi, ako boga znate, ne mogu ja to! \u0160to da vam pri\u010dani o filmovima? Pa nije taj moj rad toliko zna\u010dajan, nije to uop\u0107e vrijedno pa\u017enje! Novine, valjda, imaju pametnija posla od toga da pi\u0161u o Paji Vuisi\u0107u!&#8221;\u00a0A zapravo sve to mo\u017eda i nije tako nevjerojatno. Jedino \u0161to su takvo pitanje o smislu i besmislu jo\u0161 davno prije Paje Vuisi\u0107a trebali postaviti drugi.\u00a0\u0160utnja mo\u017ee samo ponekad biti znak odobravanja. A mi pijemo kavu (kod njega nismo opazili nesta\u0161icu tog napitka) i \u0161utimo.<\/p>\n<p>U prikolicu ulikzi <strong>Andrija Radi\u0107<\/strong>.On je nekad bio profesionalni voza\u010d filmskih ekipa, odnosno dugo je godina bio nezamjenjiv. Sada je privatni prijevoznik.\u00a0Film opet ne mo\u017ee bez njega, i sada daje svoje usluge &#8220;Petriji&#8221;. Sjeda i on pored nas. Svi \u0161utimo. Ipak, Pavle Vuisi\u0107 prvi prekida ti\u0161inu: &#8220;A sje\u0107a\u0161 li se, Andro, boga ti, kad smo ti i ja zajedni\u010dki jednom dr\u017eali bife?&#8221;<\/p>\n<p>&#8220;Kako da se ne sje\u0107am, Pajo! Bilo je to na snimanju filma &#8216;Desant na Drvar&#8217;. E, ba\u0161 smo onda lijepo \u017eivjeli! Svakog smo dana pekli po dvije ovce na ra\u017enju. Bilo je pi\u0107a koliko voli\u0161!&#8221;<\/p>\n<p>&#8220;Mora da ste lijepo pro\u0161li?&#8221;, naivno pita momak koji kuha kave.<\/p>\n<p>&#8220;Ma kakvi lijepo pro\u0161li! Pa gdje to mo\u017ee da bude kad Paja i ja dr\u017eimo bife?! Na pi\u0107u se najvi\u0161e zara\u0111uje, a nas smo dvojica najvi\u0161e&#8230; popili!&#8221;<\/p>\n<p>Paja se smje\u0161ka, skida nao\u010dale i stavlja ih na stol\u010di\u0107. Dodao bi ne\u0161to, ali ne zna \u0161to.\u00a0Osim da se i on pridru\u017ei \u017ealu za &#8220;dobrim starim vremenima&#8221;. No on ipak ne\u0161to u sebi sabire, a glasno konstatira: &#8220;A, vidi\u0161, ja sam dosad jedno pet puta igrao kafed\u017eiju. Nedavno u &#8216;Sala\u0161u&#8217;. I sada sam u &#8216;Petriji&#8217; kafed\u017eija. Pa, slu\u0161aj, to i nije tako mnogo! A na filmu sam jo\u0161 od &#8216;\u010cudotvornog ma\u010da&#8217;. \u0160to mi je uop\u0107e trebalo sve ovo?&#8221;<\/p>\n<p>Kasnije, njegov drug, odnosno kum, koji je tu Pinterov pomo\u0107nik oko kamere, ina\u010de suborac ne samo iz mnogih filmova nego i jedan od najvjernijih adad\u017eija, govori mi tiho, na uho, da Paja ne \u010duje: &#8220;Znate, on ne voli ovo \u0161to radi! Radi zato \u0161to mora da radi i \u0161to ne zna \u0161to bi drugo. A ina\u010de ne voli film i sve ovo oko njega, pa zato, mo\u017eda, ne voli novinare. Bje\u017ei od njih kao od kakve epidemije. On tako na na\u0161oj Adi ne bje\u017ei ni od \u010ditavog roja komaraca!&#8221;<\/p>\n<p>Opet se, bar u mislima, vra\u0107am Adi: uve\u010der, kad se vrelina smiri, kad vru\u0107ina posustane, a u\u017eareni se predmeti po\u010dnu vra\u0107ati svojoj normalnoj temperaturi i ljudi odahnu.\u00a0Mislim na one koji tu \u017eive, ili koji provode i svoj godi\u0161nji odmor i sve ostalo slobodno vrijeme.\u00a0Mislim, prije svega, na Paju i njegovo dru\u0161tvo. I na njihove ve\u010dernje sjedjeljke.\u00a0I onda se sjetim one Kiplingove pri\u010dice o nekom njegovu prijatelju pukovniku iz Indije, koji se stalno hvalio da njega komarci uop\u0107e ne grizu i da on spava kao beba. &#8220;Pukovnik je u prvom dijelu no\u0107i toliko nakresan da uop\u0107e ne osje\u0107a komarce&#8221;, pri\u010dao je i obja\u0161njavao slavni knji\u017eevnik. &#8220;Kasnije su komarci toliko pijani da im pukovnik vi\u0161e ne pada na pamet!&#8221;<\/p>\n<div id=\"attachment_6567\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-6567\" class=\"size-medium wp-image-6567\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-autobus-636x352.jpg\" alt=\"screenshot: Ko to tamo peva, 1980,\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-autobus-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/pavle-vuisic-autobus.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-6567\" class=\"wp-caption-text\">screenshot: Ko to tamo peva, 1980,<\/p><\/div>\n<h3>Uro\u0111eni instinkt i talent<\/h3>\n<p>Majstor kamere <strong>Tomislav Pinter<\/strong> prisjetio se jedne Pajine uloge (a nedavno smo je vidjeli i na televiziji), pa i ne samo uloge. &#8220;Radili smo zajedno mnogo filmova&#8221;, ka\u017ee Pinter. &#8220;Evo, sad mi se ba\u0161 vrze po glavi &#8216;Dvostruki obru\u010d&#8217; Tomislava Tanhofera. Tu je Paja igrao kafed\u017eiju, i to negativca. Paja ima \u010dudesnu mo\u0107 i snagu pred kamerom. Osje\u0107a je instinktivno, to je neki neobja\u0161njiv uro\u0111eni talent.&#8221;<\/p>\n<p>Ipak, mislim da je klju\u010d njegova brzog shva\u0107anja \u0161to i kako treba uradili u nekoj ulozi u njegovoj na\u010ditanosti.\u00a0Mnogo je pro\u010ditao i mnogo zna, veoma je obrazovan: Zato izuzetno brzo shva\u0107a.\u00a0Vuisi\u0107 obi\u010dno igra sirove, proste ali dobro\u0107udne ljude.\u00a0Vjerojatno \u0107e mnogima taj podatak o njegovu neprestanom zanimanju za knjigu, dobar roman, biti u neku ruku paradoksalan.\u00a0Ali, kad se zna da je najprije studirao pravo, da je zatim pre\u0161ao na svjetsku knji\u017eevnost i da je sve to ostavio kad ga je filmski re\u017eiser Voja Nanovi\u0107 pozvao da igra na filmu, onda to uistinu nije toliko paradoksalno.<\/p>\n<p>&#8220;A bio sam lud \u0161to sam ostavio knji\u017eevnost! Ali, gdje mo\u017ee\u0161, kad jednom ovdje upadne\u0161 (misli na film, dakako op.p.) &#8211; sve je gotovo!&#8221;<\/p>\n<h3>Zapisano u bilje\u0161kama<\/h3>\n<p>Ro\u0111en 1926. na Cetinju (gdje mu je otac slu\u017ebovao), Pavle Vuisi\u0107 jedna je od najmarkantnijih li\u010dnosti jugoslavenske kinematografije, ali, i naj\u010dudnijih.\u00a0Omiljen je u gledali\u0161tu zbog svoje prirodnosti i dominacije.\u00a0Nije lako igrati pored njega, jer tada nije te\u0161ko biti u njegovoj sjeni.\u00a0Ali s druge strane, svojim golemim iskustvom podr\u0161ka je svima. Kad je raspolo\u017een, onda je nekako i svima lak\u0161e. I po\u010detnicima prvenstveno! Poma\u017ee im, savjetuje&#8230;<\/p>\n<p>Budu\u0107i da se neke stvari (i pored dogovora) nisu mogle izbje\u0107i, sjetih se jednog anegdotskog fragmenta koji je napisao John Cage u svojim &#8220;Mogu\u0107nostima za kratku pri\u010du&#8221;.\u00a0Znameniti je muzikolog prisustvovao predavanju nekog poznatog filozofa.\u00a0&#8220;Morate poklanjati punu pa\u017enju onome \u0161to se govori, a to ne mo\u017eete \u010diniti ako hvatate bilje\u0161ke&#8221;, upozoravao je predava\u010d. &#8220;Gospo\u0111a s moje desne strane&#8221;, zapisao je Cadge, &#8220;hvatala je bilje\u0161ke. \u010covjek koji je sjedio desno od nje, gurnuo ju je laktom i rekao: &#8216;Zar ne \u010dujete \u0161to govori? Ne treba da hvatate bilje\u0161ke!&#8217;\u00a0Ona je tada pro\u010ditala \u0161to je zapisala i rekla je: &#8216;Dobro, imam to zapisano u svojim bilje\u0161kama!'&#8221;<\/p>\n<p><em>\/autor:\u00a0Slobodan \u0160teri\u0107, Studio, studeni\u00a01979. \/<a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/2016\/03\/pavle-vuisic-ne-voli-film-pa-zato-ne.html\" target=\"_blank\"> Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-3632839994\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Znate, on ne voli ovo \u0161to radi! Radi zato \u0161to mora da radi i \u0161to ne zna \u0161to bi drugo. A ina\u010de ne voli film i sve ovo oko njega, pa zato, mo\u017eda, ne voli novinare. Bje\u017ei od njih kao od kakve epidemije. On tako na na\u0161oj Adi ne bje\u017ei ni od \u010ditavog roja komaraca!<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":6564,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[201,751,328],"class_list":["post-6559","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-glumci","tag-pavle-vuisic","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6559"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6559\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6564"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}