{"id":6732,"date":"2016-03-11T09:57:43","date_gmt":"2016-03-11T08:57:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=6732"},"modified":"2019-04-18T14:42:01","modified_gmt":"2019-04-18T12:42:01","slug":"umro-dragan-nikolic-jedan-od-najboljih-frajera-bivse-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/03\/umro-dragan-nikolic-jedan-od-najboljih-frajera-bivse-drzave\/","title":{"rendered":"Umro Dragan Nikoli\u0107, jedan od najve\u0107ih frajera biv\u0161e dr\u017eave"},"content":{"rendered":"

Jedan od najkarizmati\u010dnijih glumaca biv\u0161e dr\u017eave, Dragan Nikoli\u0107<\/strong>, preminuo je u 73. godini u Beogradu. Filmsku karijeru po\u010deo je 1964. godine manjom ulogom u filmu \u201cPravo stanje stvari\u201d i tada je potpisan kr\u0161tenim imenom Dragoslav Nikoli\u0107. Ozbiljnu je karijeru po\u010deo s filmom ‘Kad budem mrtav i beo’ redatelja \u017divojina Pavlovi\u0107a iz 1967., a nakon toga snimio je vi\u0161e od 120 filmova i TV serija. Proslavio se filmovima “Otpisani” i “Povratak otpisanih”.<\/p>\n

Za Prletom su uzdisale \u017eene \u010ditave biv\u0161e dr\u017eave pa i ne \u010dudi da se Nikoli\u0107evo ime i danas pojavljuje u top listama \u201enajboljih frajera biv\u0161e Jugoslavije\u201c. Kroz \u017eivot ga je pratila njegova supruga, jednako proslavljena glumica Milena Dravi\u0107<\/a><\/strong>. \u00a0Upoznali su se\u00a0ranih sedamdesetih godina na snimanju emisije “Obraz uz obraz” i ostali su nerazdvojni sve do samoga kraja. Nikada nisu\u00a0punili skandalima novinske stupce.<\/p>\n

<\/p>\n

O glumi i prijateljstvu<\/h3>\n

Kod onog \u0161to mi je predlo\u017eeno tekstom preko onog \u0161to mi predla\u017ee re\u017eija, ja izvla\u010dim neke stvari iz svog fundusa i tra\u017eim prepoznatljive \u0161ifre, neka tuma\u010denja koja su posle toga tako\u0111e prepoznatljiva i onima koji me gledaju.<\/p>\n

Dakle, vi\u0161e iz \u017eivota sa ulice, jer gluma i jeste neka vrsta dru\u017eenja, ne samo nas na sceni nego i nas sa publikom. I to je stra\u0161no va\u017eno bilo \u0161ta da se igra, da se uspostavi taj kontakt. Onaj ko u \u017eivotu nije umeo da bude drug, koji ne zna \u0161ta je to drugarstvo i koji nije do\u017eiveo druga kao brata ili obrnuto, taj \u010dini mi se ne ume da uspostavi kontakt sa gledali\u0161tem, na kraju krajeva, ni sa svojim partnerom. (Huper, 1992.)<\/em><\/p>\n

O zvjezdanom statusu<\/h3>\n

Ma ja ni danas ne znam \u0161ta podrazumeva taj pojam. \u0160ta je to \u201ezvezda\u201c? Kako se to postaje? Verovatno je to u svesti drugih ljudi. Sebi stvarno nikada nisam dozvolio luksuz da mislim ne samo da sam zvezda, nego ni da sam najbolji ili na bilo koji na\u010din veliki. Verujem da se niko ne\u0107e uvrediti ako ovo ka\u017eem, ali \u2013 mislim da je to svojstvo budala – verovati da si neko drugi. Mislim da to nije pitanje odluke ili \u017eelje, ve\u0107 vaspitanja. Pripadam generaciji koja je svoje stavove zaista zasnivala na ku\u0107nom vaspitanju. Ako ho\u0107ete, i na uli\u010dnom vaspitanju. Sve su to posebne eti\u010dke norme koje se ne u\u010de u \u0161koli. (B92, 1992.)<\/em><\/p>\n

O Otpisanima<\/h3>\n

“Otpisani”\u00a0su napravljeni u holivudskom maniru, vrlo ozbiljno. Jedan taksista mi je pri\u010dao kako njegov petogodi\u0161nji sin gleda “Otpisane”, ali mu nije jasno za\u0161to ovi pucaju u one druge. Novi klinci ne znaju ko su Nemci, a ko su es-esovci, \u0161ta je Gestapo i sli\u010dno, ali se gleda. Ja sam bio “ru\u017eno pa\u010de”, a Voja Brajovi\u0107 lepotan. (Hello, 2011.)<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

 <\/p>\n

\"Dragan

Dragan Nikoli\u0107 (Mlad i zdrav kao ru\u017ea, 1971)<\/p><\/div>\n

<\/p>\n

O snovima i poslu<\/h3>\n

Jesam sanjao posao kojim \u0107u se baviti, to je istina. I moji su se snovi ispunili. Kao glumac verovao sam u sebe, imao sam \u017eelju da pobedim, ali i da pobedim sebe. A i to mo\u017ee da bude opasno – ako ti se ispune svi snovi, postane dosadno. Meni jo\u0161 nije dosadno. Ja sam kroz \u010ditavu karijeru nastojao da, na neki na\u010din, u sebe utkam ono \u0161to je pisalo na \u0161pici prvog filma u kome sam igrao. A pisalo je: “I kad budem mrtav i beo, ja bih ipak hteo da kakva-takva svetiljka budem.” (Ve\u010dernje novosti, 2013.)<\/em><\/p>\n

O zabranjenim filmovima i komunisti\u010dkom re\u017eimu<\/h3>\n

Ne, mi glumci nismo nikada imali taj status, bili smo uvijek za\u0161ti\u0107eni. Naravno, kad se zabrani film u kojem igra\u0161, a naro\u010dito kad si mlad \u010dovjek, onda misli\u0161 da su i tebe na neki na\u010din zabranili i to te pogodi. Bili su to mali \u0161okovi. Ali ipak su to snimljeni filmovi. Ima jedan film iz 1971. – “Mlad i zdrav ko ru\u017ea” – koji se samo jednom pojavio u Pulskom festivalu i nikad vi\u0161e. Nedavno je prikazan u Beogradu i izazvao je nevjerojatne reakcije. Izgleda kao potpuno novi, avangardni film, kao da je snimljen lani. U tom je filmu prvi put bilo rije\u010di o sprezi policije i kriminala, a zavr\u0161ava tako da ja u kameru ka\u017eem: “Ja sam va\u0161a budu\u0107nost.” (Nacional, 2009.)<\/em><\/p>\n

O pobuni protiv Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima<\/h3>\n

To je bilo pitanje stava i te vje\u010dne dileme igrati ili ne igrati. Studenti i opozicija tra\u017eili su da u znak bunta zatvorimo teatar. Meni ni danas nije jasno za\u0161to se to odnosilo samo na kazali\u0161ta, a ne i na izlo\u017ebe, muzeje, cijelu kulturu. No javljali su se i oni koji su smatrali da se kazali\u0161te nikad ne smije zatvoriti. Kako sam u to vrijeme bio predsjednik Udru\u017eenja dramskih umjetnika Srbije, obratio sam se studentima rekav\u0161i kako samo u svoje ime mogu re\u0107i da ne\u0107u vi\u0161e igrati dok se ne ispune njihovi zahtjevi. U to vrijeme igrao sam u nekoliko beogradskih kazali\u0161ta i sve predstave u kojima sam ja igrao bile su skinute s repertoara. Ne mislim da je to sada ne\u0161to zna\u010dajno niti to govorim kao potvrdu svoje hrabrosti. To je bio moj stav u tom trenutku. Ne znam kako bih se danas postavio prema tome. (Nacional, 2009.)<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

\"Dragan

Dragan Nikoli\u0107, Ilustrovana politika 1968.<\/p><\/div>\n

<\/p>\n

O nekada i sada<\/h3>\n

Za kompjuterom ima\u0161 ve\u0107 smi\u0161ljene igre i mo\u017ee\u0161 da se igra\u0161 sam. Kad sam ja bio klinac htio sam da se igram i mislim \u2013 \u0161ta da radim sam? I onda sa drugovima smi\u0161lja\u0161: \u201c\u0160ta da se igramo? Koja je to igra?\u201d Na ulici smo iz svojih glava pravili sebi zabavu. To su bila grupna zadovoljstva, u\u010destvovanje u zajedni\u010dkoj fantaziji. To je isti osje\u0107aj kao na sceni. Ma\u0161ta i igra. (Wine Style, 2009.)<\/em><\/p>\n

O Mileni<\/h3>\n

Nemam utisak da smo toliko godina zajedno. Iskreno ne, jer smo \u017eivjeli burno i brzo, onako kako i treba \u017eivjeti. (Wine Style, 2009.)<\/em><\/p>\n

<\/div>\n

oglas<\/div>