{"id":68556,"date":"2023-03-09T09:02:36","date_gmt":"2023-03-09T08:02:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=68556"},"modified":"2023-03-09T09:03:07","modified_gmt":"2023-03-09T08:03:07","slug":"muz-me-ostavio-da-bi-imao-dijete-s-mladom-zenom-evo-sto-sam-iz-toga-naucila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2023\/03\/muz-me-ostavio-da-bi-imao-dijete-s-mladom-zenom-evo-sto-sam-iz-toga-naucila\/","title":{"rendered":"Mu\u017e me ostavio da bi imao dijete s mla\u0111om \u017eenom. Evo \u0161to sam iz toga nau\u010dila&#8230;"},"content":{"rendered":"\n<p>Ponovno se zaljubiti u 47. godini i po drugi put udati u 52. bilo je pravo \u010dudo. I pomalo zastra\u0161uju\u0107e. Ali opet, zaljubljivanje je uvijek fenomenalno i zastra\u0161uju\u0107e. Brinuli smo se jedno o drugome &#8211; male nebitne stvari: ja, stavljam \u010da\u0161u s vodom na njegov no\u0107ni ormari\u0107; on, to\u010di mi kavu dok ja ujutro pi\u0161em. \u010cesto smo se dodirivali, gotovo stenografski: Tu sam. Tu sam.<\/p>\n\n\n\n<p>Nikada nisam sumnjala da \u0107emo svoje kasnije godine provesti dr\u017ee\u0107i se za ruke, seksati se bolje nego ikad, ljubiti se po cijelom svijetu, a onda\u2026 na kraju\u2026 u dalekoj budu\u0107nosti\u2026 u dalekoj budu\u0107nosti\u2026 zajedno \u0107emo se suo\u010diti sa smr\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali tada, u 60. godini, moj je suprug objavio da \u017eeli imati dijete s mla\u0111om \u017eenom. Odmah su mi se bokovi pro\u0161irili, grudi objesile, a bore produbile. Svako vjerovanje i vizija o tome \u0161to zna\u010di biti stara, ne\u017eeljena, nebitna \u017eena postalo je &#8211; ja.<\/p><div id=\"mojev-3501191318\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Nekoliko godina <strong>ranije<\/strong> po\u010dela sam govoriti o smrti. Nisam opsjednuta &#8211; prakti\u010dna sam. Iako nisam imala odre\u0111enu bolest, bila sam svjesna da mi je \u017eivot ograni\u010den &#8211;  ne u smislu da bi me sutra mogao udariti autobus (stvarno, koliko je to vjerojatno?), nego u svjesnosti da imam vi\u0161e pro\u0161losti nego budu\u0107nost. Htjela sam dovr\u0161iti na\u0161e oporuke, ispuniti medicinske formulare i saznati njegove \u017eelje za pogreb &#8211; ukop ili kremacija, du\u0161o? \u017deli li sve mjere za spa\u0161avanje ili ne \u017eeli o\u017eivljavanje? Morala sam se pobrinuti za te detalje. Pa da me, ne daj Bo\u017ee, sutra udari taj autobus, ne bih zadnje trenutke \u017eivota provela razmi\u0161ljaju\u0107i: Sranje, nikad nisam stigla ispuniti te formulare.<\/p>\n\n\n\n<p>Moj mu\u017e nije \u017eelio razgovarati o starenju i umiranju. Nije \u017eelio birati izme\u0111u ukopa ili kremiranja. Nije htio ni razmi\u0161ljati o tome. Iako su svi koji su ikada \u017eivjeli na ovoj zemlji umrli, to mu se \u010dinilo kao osobna uvreda. Shva\u0107am. \u010cak sam i to osjetila. Oboje smo prvi put radili ovu prokletu stvar sa starenjem &#8211; poput u\u010denja novog sporta &#8211; i oboje smo se osje\u0107ali nespretno, upla\u0161eno i nedovoljno. Jednostavno sam se \u017eeljela pobrinuti za papirologiju i vratiti se uvjerenju da \u0107emo bla\u017eeno pro\u017eivjeti ostatak \u017eivota zajedno.<\/p>\n\n\n\n<p>Ne postoji ispravan na\u010din starenja. Neki od nas su izvan sebe od tuge za izgubljenom mladosti. Drugi poku\u0161avaju vje\u017ebanjem osigurati svoj put do vje\u010dnog \u017eivota. Neki riskiraju, ska\u010du iz aviona ili se prebacuju na poslove koji su ih neko\u0107 pla\u0161ili. Mnogi ispunjavaju svoje rasporede beskrajnim terminima kod lije\u010dnika. Neki su o\u010dajni od \u017ealjenjenja.<\/p>\n\n\n\n<p>Kupila sam hidratantne kreme, \u010darobne kreme protiv bora i programe vje\u017ebanja koji obe\u0107avaju smanjenje mlohavosti i borbu protiv gravitacije. \u010citala sam \u010dlanke koji predla\u017eu odje\u0107u i frizure koje prikrivaju o\u010dite znakove starenja. Radila sam vje\u017ebe za mozak poput sudokua kako bih poku\u0161ala sprije\u010diti zaboravnost.<\/p>\n\n\n\n<p>Moj mu\u017e je odlu\u010dio imati svoje prvo dijete. Nisam to o\u010dekivala. \u0160ezdeset je bila dob kad iza\u0111emo iz ku\u0107e i vratimo se po klju\u010deve od auta, vrijeme od &#8220;jesi li vidio moje nao\u010dale?&#8221; Doba iznenadnih, ne\u017eeljenih dijagnoza. Tko bi u ovom trenutku odlu\u010dio napustiti brak? \u010cini se &#8211; mnogo ljudi.<\/p>\n\n\n\n<p>U SAD-u je stopa razvoda osoba od 50 i vi\u0161e godina gotovo dvostruko vi\u0161a nego \u0161to je bila 1990-ih. Postoji \u010dak i naziv za ovu grupu: srebrni razvedeni. Uh! <\/p>\n\n\n\n<p>Kad sam bila mla\u0111a, mu\u010dilo me koliko \u0107u ostarjeti. Moji su strahovi bili raznovrsni: postat \u0107u tupa, ne\u0107u znati imena svoje djece, stranci \u0107e me kupati, ne\u0107u se mo\u0107i kretati zbog lo\u0161ih kukova ili koljena i nikad ne\u0107u ostati budna do kraja filma. <\/p>\n\n\n\n<p>Pitala sam svoje prijatelje: &#8220;Koji ti je plan? Starost tu gdje jesi? \u017divot u zajednici? Kakav je protokol?&#8221; \u010cula sam kako mi je glas postao pani\u010dan. Misam mogla zamisliti da bih dobro reagirala kad bi me zamolili da ostavim klju\u010deve od auta. Me\u0111utim, sve se to planiranje pokazalo uzaludnim. Nisam mogla birati iz svog fantasti\u010dnog izbornika opcija za starenje. Postoji stara jidi\u0161ka izreka: \u010covjek planira, a Bog se smije? Bog se smijao, a ja sam odjednom poku\u0161avala shvatiti kako \u0107e ostatak mog \u017eivota izgledati bez mog mu\u017ea.<\/p>\n\n\n\n<p>Ova nova faza \u017eivota zahtijevala je druga\u010diji na\u010din razmi\u0161ljanja. Sad kad je sve propalo i kad sam bila na novom putu &#8211; htjela to ili ne &#8211;  pitala sam se \u0161to ako bih starenje tretirala kao avanturu, poput putovanja u novu zemlju? Tko zna kojim putem \u0107u i\u0107i ili \u0161to \u0107u otkriti? Zamislite kako bi sjajno bilo kad bih ispunila svoje pukotine poput japanske tradicije kintsugi, krpaju\u0107i slomljenu keramiku zlatom i srebrom. Zamislite da umjesto da skrenem pogled, gledam svoju budu\u0107nost \u2013 koliko god druga\u010dija ona sada bila \u2013 sa strahopo\u0161tovanjem. I s tom promijenjenom percepcijom otvorili su se \u010ditavi novi svjetovi.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad se moj najmla\u0111i sin, iz mog prvog braka, zaru\u010dio, pitao me je: &#8220;Dakle, mama, vjeruje\u0161 li ti jo\u0161 u ljubav i brak?&#8221; Trebalo mi je malo vremena da odgovorim &#8211; bio je svjedok oba moja razvoda. Svaka osoba koju volimo uzima mali dio nas, a onda ona mo\u017ee biti nepa\u017eljiva, zaboraviti pogledati na obje strane ceste, piti previ\u0161e, penjati se na planinske litice ili na neki drugi na\u010din pona\u0161ati se nemarno.<\/p>\n\n\n\n<p>Ljudi umiru. Odljubljuju se. Odlaze. Tugujemo. Jedini na\u010din da izbjegnete ovu bol je da izbjegnete ljubav. Ali \u017eivot bez ljubavi je te\u017eak. &#8220;Da, vjerujem&#8221;, rekla sam. &#8220;Ali sama ljubav nije dovoljna &#8211; ne smijete se bojati.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Jer, jedna se smije\u0161na stvar dogodila dok sam tugovala zbog odlaska svog supruga. Otkrila sam da stvarno volim \u017eivjeti sama. Prona\u0161la sam put do sebe same. Naravno, te\u0161ko je opisati kako je to biti s\u00e2m i sretan, a da ne zvu\u010dim kao da poku\u0161avam samu sebe uvjeriti da nemasni jogurt ima okus kao i sladoled. Ali \u010doveku mo\u017ee biti sassvim ugodno kad je s\u00e2m u savezu sa sobom, svojim \u017eeljama i ljudima koje cijeni.<\/p>\n\n\n\n<p>Ljudi oko mene sve me \u010de\u0161\u0107e pitaju: &#8220;Izlazi\u0161 li s nekim?&#8221; Znam \u0161to ih motivira. Bila je to neka verzija povratka na konja. Sretan zavr\u0161etak ove sage o izgubljenoj ljubavi mogao bi uklju\u010divati moj susret s drugom ljubavi. Nije mi to bila stra\u0161na ideja. Ja sam napopravljiva naiv\u010dina kad je ljubav u pitanju. Jo\u0161 uvijek sam \u017eena koja gleda romanti\u010dne komedije. Jo\u0161 uvijek vjerujem u ljubav.<\/p>\n\n\n\n<p>Prijateljima i \u010dlanovima obitelji bi vjerojatno bilo lak\u0161e da se ponovno zaljubim. Prestali bi zami\u0161ljati moje duge, turobne, usamljene ve\u010deri. Vjerojatno jedini ljudi kojima bi bilo svejedno jesam li u vezi ili ne su moji unuci. Volim ih zbog toga.<\/p>\n\n\n\n<p>Moj biv\u0161i mu\u017e i ja odabrali smo vrlo razli\u010dite puteve starenja. Mo\u017eda nisam mogla tako visoko sko\u010diti. Na\u0161i razgovori ponekad su ostavljali praznine i po tjedan dana. A ja sam voljela sjediti i slu\u0161ati isprekidanu pri\u010du svoje unuke o tome \u0161to je sanjala.<\/p>\n\n\n\n<p>Ju\u010der sam sjedila na podu i igrala se auti\u0107ima i dinosaurima sa svojim dvogodi\u0161njim unukom. Rekla sam, napola u \u0161ali: &#8220;Nisam sigurna kako ustati s poda.&#8221; &#8220;Ovako, bako.&#8221; Demonstrirao je stavljanje obje ruke na pod i stra\u017enjicu gurnuo u zrak. Toliko sam se smijala da sam pala.<\/p>\n\n\n\n<p>Moje tijelo nije funkcioniralo kao prije, ali bila sam odlu\u010dna u tome da ne dopustim neugodnosti ili sramu da mi stanu na put. Bila sam odlu\u010dna i dalje sjesti na pod i igrati se s auti\u0107ima. \u010cak i ako to zna\u010di da moram dignuti dupe u zrak da bih ustala.<\/p>\n\n\n\n<p>Vje\u017ebam svoje vje\u0161tine za ovaj novi teritorij. U\u010dim tra\u017eiti pomo\u0107 i biti ljubaznija u prihva\u0107anju iste. U\u010dim otkrivati ono \u0161to ne znam ili u \u0161to nisam sigurna. Poku\u0161avam priznati kad sam u krivu i ispri\u010dati se. (Naravno, trebala sam to poku\u0161ati ranije, ali bolje ikad nego nikad.) Obvezala sam se brinuti o sebi: odmarati kad sam umorna, biti vi\u0161e vani i ne praviti dnevne popise obaveza za koje su zapravo potrebna tri puna dana.<\/p>\n\n\n\n<p>Nastojim prihvatiti da ne mogu osigurati sre\u0107u za bilo koga drugog. Mogu dijeliti radost i \u010du\u0111enje, zbijati \u0161ale i pridru\u017eiti se smijehu, ali ne mogu drugu osobu u\u010diniti vedrom. Unato\u010d godinama koje sam provela kao terapeut i roditelj, znam da ne mogu sprije\u010diti patnju. Mogu sjediti sa svojom djecom, unucima, prijateljima i pacijentima. Mogu ih dr\u017eati za ruke i pru\u017eiti im rame za plakanje, ohrabriti ih i bodriti \u2015 mogu umiriti povrije\u0111ene i uznemirene osje\u0107aje. Mogu ih podupirati i pomo\u0107i im prona\u0107i rje\u0161enje. Ali pronala\u017eenje osje\u0107aja blagostanja njihov je vlastiti posao. To je osobni, unutarnji posao svakoga od nas.<\/p>\n\n\n\n<p>I, naravno, sve to se odnosi i na mene. Odustala sam od ideje da \u0107u ostaviti pe\u010dat i rije\u0161iti probleme svijeta. Recikliram, prosvjedujem i doniram, ali stvarno nemam pojma kako za\u0161tititi ugro\u017eene vrste ili navesti svijet da obrati pozornost na klimatske promjene. Ili okon\u010dati siroma\u0161tvo. Ili zlostavljanje djece. Ili rat. Ili rasizam. I dalje, \u017eelim u\u010diti. \u017delim u\u010diniti ono \u0161to mogu, \u010dak i na svoj mali na\u010din.<\/p>\n\n\n\n<p>U\u017eivam u malim zadovoljstvima. Narcisi. Uzgoj bilja koje mo\u017eemo jesti. Ponovno sam po\u010dela \u010ditati roman kojeg sam nekad davno po\u010dela. Na poslu sam tra\u017eila povi\u0161icu i dobila je. Usredoto\u010dujem se na pjev ptica prije zore.<\/p>\n\n\n\n<p>Unato\u010d vidljivim podsjetnicima na starost, stranci me pozdravljaju i smije\u0161e mi se. Vjerujem da se dive energi\u010dnoj, anga\u017eiranoj starijoj gospo\u0111i. Jo\u0161 uvijek nosim predod\u017ebu o gracioznoj, zgodnoj \u017eeni, pa sam \u0161okirana kad na fotografiji vidim nezgrapnu sjedokosu sebe. Ka\u017eem sebi da nikad nisam znala pozirati.<\/p>\n\n\n\n<p>Odabirem \u017eivjeti s ove dvije zablude: ne znam pozirati pa zato u\u017easno ispadam na slikama, a stranci mi se dive. Ima i gorih. Mogla bih odlu\u010diti vjerovati da kontroliram svijet &#8211; ili bih trebala &#8211; i uvijek biti uzrujana kad stvari ne idu onako kako sam planirala. Mogla bih izabrati \u017eivjeti sa zabludom da mi do 70. godine svijet ne\u0161to duguje i ljutiti se kad mi to ne padne u krilo. Mogla bih izabrati \u017eivjeti sa zabludom da starenje i umiranje nisu ne\u0161to \u0161to me \u010deka i biti u\u017easnuta tim procesom. Mogla bih izabrati \u017eivjeti sa svim vrstama zabluda koje bi u meni izazvale ogor\u010denost i strah.<\/p>\n\n\n\n<p>Umjesto toga, odlu\u010dujem se osje\u0107ati graciozno i voljeti &#8211; na sve mogu\u0107e na\u010dine &#8211; i vjerujem da mi neznanci na ulici \u017eele dobro.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Autorica ovog teksta, <strong>Virginia DeLuca<\/strong>, \u017eivi u Bostonu, u Massachusettsu, i radi kao psihoterapeutkinja. Autorica je romana &#8220;Kao da su \u017eene va\u017ene&#8221;, a njezini eseji objavljeni su u Iowa Review, The Writer, Huffington Post i drugima. Diplomirala je na programu GrubStreet Memoir Incubator i upravo je zavr\u0161ila svoje memoare &#8220;Ako mora\u0161 i\u0107i, \u017eelim ti trojke.&#8221;<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-1831362447\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160ezdeset je bila dob kad iza\u0111emo iz ku\u0107e i vratimo se po klju\u010deve od auta. Tko bi u ovom trenutku odlu\u010dio napustiti brak? \u010cini se &#8211; mnogo ljudi. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26290,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[304,259,80],"class_list":["post-68556","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubav","tag-brak","tag-ljubav","tag-starenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68556","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=68556"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68556\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/26290"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=68556"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=68556"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=68556"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}