{"id":7134,"date":"2016-04-16T08:29:22","date_gmt":"2016-04-16T06:29:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=7134"},"modified":"2016-05-23T16:02:18","modified_gmt":"2016-05-23T14:02:18","slug":"presvetli-serment-za-krlezu-su-moje-balade-bile-preseljacke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/04\/presvetli-serment-za-krlezu-su-moje-balade-bile-preseljacke\/","title":{"rendered":"‘Presvetli’ \u0160erment: Za Krle\u017eu su moje Balade bile preselja\u010dke"},"content":{"rendered":"

Poznati pisac rekao je da je ljudska du\u0161a poput stala\u017ee s ladicama, a to u slu\u010daju vje\u010dnog zagorskog mu\u017ea Mladena \u0160ermenta (1920.-1999.)<\/strong> zna\u010di barem pet starinskih trokrilnih ormara sa stotinjak pregrada: prekapaju\u0107i po njima, na\u0107i \u0107ete sve – od prevarantskog i lupe\u0161kog do zlo\u010destog i \u0161krtog, ali ne\u0107ete na\u0107i suze! Zato su TV premijera predstave “Diogene\u0161” zagreba\u010dkih Histriona i \u0160ermentova uloga kr\u010dmara Medobuza prilika da bolje upoznamo glumca koji nikada nije htio igrati Hamleta ili Otela, pisao je davne 1982. godine zagreba\u010dki Studio<\/strong>.<\/p>\n

Priznajte da nije lako zamisliti Presvetloga Mladena \u0160ermenta kako jednog davnog prijeratnog dana sjedi na stepeni\u0161tu zagreba\u010dkog HNK i sanjari o velikoj pozornici, grozni\u010davo razmi\u0161ljaju\u0107i o tome kako da postane glumac. \u00a0Nije lako zamisliti ni tvorca Jakoba iz “Svoga tela gospodar” kako pravom pravcatom vezom – a veza i vezica bit \u0107e dok je i \u010dovjeka – prvi put u \u017eivotu stupa na scenu HNK kao statist u operi “Aida”, iako uop\u0107e nema sluha za pjevanje.<\/p>\n

Jo\u0161 je te\u017ee zamisliti tog na\u0161eg ponajboljeg Kerempuha kako se odva\u017eno bori sa siktavim \u201es\u201c, uz nesebi\u010dnu pomo\u0107 Branka Gavelle, a to je bio uvjet – pi\u0161e u \u0160ermentovoi dokumentaciji koju \u010duva jo\u0161 od 1939., kada je upisao gluma\u010dku \u0161kolu da se razvije u vrsnog glumca.<\/p>\n

Te\u0161ko je to zamisliti, zato \u0161to nam se svaka \u0160ermentova uloga seljaka i zagorskog mu\u017ea \u010dini toliko prirodno odigranom da radije vjerujemo kako je on natur\u0161\u010dik kojega je neki promu\u0107urni redatelj otkrio na selu i dovukao u grad kao prirodno obdarenog glumca, a ne poklonik i zagovornik gluma\u010dkih \u0161kola i institucionaliziranih kazali\u0161ta, \u0161to on ba\u0161 jest.\u00a0\u0160erment je zapravo \u010dovjek suprotnosti, pri \u010demu su profesionalno i privatno dva \u010dvrsta pola, a gluma odgovor na vje\u010dno pitanje:<\/p>\n

“Da, ja sam sretan \u010dovjek!”<\/h3>\n

A da \u0107e uvijek sretno \u017eivjeti razapet izme\u0111u tih suprotnosti kao neki crvoto\u010dni drveni svetac na seoskom raspelu, \u010dijim se pomu\u0107enim sje\u0107anjima nesigurno klanjaju i njegovi, \u0160ermentovi junaci – znao je jo\u0161 onog dana kad je odlu\u010dio da se pokloni glumi i kad je zaradio prve kritike nastupaju\u0107i u gluma\u010dkoj \u0161koli s Galovi\u0107evim “Kopa\u010dima”. Dvije potpuno opre\u010dne kritike za istu ulogu: “najbolji” i “najlo\u0161iji zato jer je najvi\u0161e karikirao”.<\/p>\n

\u201eKad sam lo\u0161, a kriti\u010dar napi\u0161e da sam dobro odigrao ulogu, mo\u017eda sam i zadovoljan. Ali, kad sam dobar, a napi\u0161u da sam lo\u0161 – nije mi lako, iako vjerujem da se iz kritika mnogo toga mo\u017ee nau\u010diti.\u201c<\/p>\n

Jedna ga je kritika, Krle\u017eina, natjerala na posebno razmi\u0161ljanje: \u201eDavno, 1957, snimio sam ‘Valenta \u017dganca’ na radiju. Krle\u017ea me je slu\u0161ao, bio je zadovoljan, i rekao mi da sam dobro obavio posao. S ‘Baladama’, tako kako ih ja recitiram, nije bio posve zadovoljan.\u00a0 Kazao mi je: ‘Ti to meni preselja\u010dki recitira\u0161!’ Nisam se s njime slo\u017eio, jer me tako recitirati u\u010dio Gavella, a ja sam\u00a0 – u kazali\u0161nim pitanjima – uvijek vi\u0161e vjerovao njemu nego autoru. I danas mislim da su Balade materijal koji ne bi tre balo suvi\u0161e intelektualisti\u010dki recitirati. Mo\u017eda grije\u0161im, mo\u017eda je Krle\u017ea bio u pravu kad je tvrdio da bi sve to trebalo izvesti na starozagreba\u010dkom, ali s obzirom da kao ro\u0111eni Zagrep\u010danin nikada nisam \u010duo kako se starozagreba\u010dki govorilo – ja to ne mogu.\u201c<\/p>\n

\"Tko

Mladen \u0160erment \/ Gruntov\u010dani<\/p><\/div>\n

O suzama<\/h3>\n

Vratimo se suprotnostima, da nam se ne prigovori na nedosljednosti! \u0160erment je po\u010deo glumiti u diletantskim (tako su nekad zvali amatere) grupama, amatere podr\u017eava i danas, sura\u0111uje s njima i kao redatelj i kao glumac.<\/p>\n

Ali, ka\u017ee: \u201eIpak podr\u017eavam gluma\u010dko \u0161kolovanje. \u010cini mi se da se danas dikcija zanemaruje ve\u0107 u \u0161kolovanju. Osje\u0107a se to u nekih mojih kolega. A dikcija je dril! Moj predava\u010d Dubravko Duj\u0161in obi\u010davao je govoriti da je kazali\u0161te hram lijepog govora. Dikcija je posebno lo\u0161a na na\u0161em filmu.\u201c<\/p>\n

\u0160erment je glumac koji se jasno distancira od svakog lika koji tuma\u010di, iako mnogi misle da glumi sebe: \u201cNa primjer, Pismo majci u Zagorju! Govorim ja, govori Ljubo Jel\u010di\u0107. On pla\u010de, ja ni\u0161ta. Zavidim mu na suzama koje cure! Uvijek sam svjestan toga da neku ulogu glumim. U doba Stanislavskog, takva moja razmi\u0161ljanja nisu bila popularna. Ja nisam lik koji tuma\u010dim, ja igram taj lik. Nikada ne bih mogao re\u0107i: ‘Ja sam Hamlet!’\u201c<\/p>\n

\u0160erment pri stvaranju lika prvo polazi od izgleda, pa mu tek tada ulazi u du\u0161u, za razliku od drugih glumaca koji prvo grade karakter lika, pa ih tek tada zanima kako \u010dovjek izgleda.<\/p>\n

\u0160erment voli teatar, ali podr\u017eava svaki izvankazali\u0161ni doga\u0111aj kojem su kumovali mladi glumci. Ka\u017ee: \u201eAkademija ‘lifra’ mlade glumce koji se zapo\u0161ljavaju tek kad netko od nas ode u mirovinu, pa je normalno da tra\u017ee svoje mjesto pod suncem. Iako sam vidio izvrsnih predstava, koje mogu konkurirati svakoj kazali\u0161noj instituciji, mislim da se sve to te\u0161ko i sporo odvija. Mladi putuju, lutaju, mu\u010de se na svakojake na\u010dine. Meni je kazali\u0161te Gavella drugi dom, pa kao i u mom domu – volim imati svoju ladicu, ‘\u0161pigl’, svoje mjesto, sve sre\u0111eno, red. Ne volim rad na terenu.\u201c<\/p>\n

\u0160erment je ve\u0107 nekoliko godina u mirovini, ali nikada nije radio toliko kao sada! \u0160erment je godinama i desetlje\u0107ima gradio svoju popularnost likovima raznoraznih negativaca, pokvarenjaka, \u0161krtaca, zlo\u010destih ljudi, zafrkanata, pakosnika i glupana, seljaka i mu\u017ea, a da privatno, ka\u017ee, nije takav: ‘Jo\u0161 je Dostojevski rekao da je ljudska du\u0161a stala\u017ea s mnogo ladica. U \u017eivotu, blaga sam i mirna osoba, ali u sebi skrivam, kao i svi mi, mnogo toga. \u00a0Pa kad se na\u0111em na pozornici, u\u017eivam u negativcu, i malom i velikom, kojega tuma\u010dim, radosno izvla\u010dim te svoje ladice ljubomore, zavisti, zlo\u0107e.\u201c<\/p>\n

Ali – publika ne voli ba\u0161 uvijek takve likove. \u201eKa\u017ee mi \u017eena na ulici: ‘Joj, kak ste vi i onaj Cinober (tj. ja kao Presvetli i Zvonimir Feren\u010di\u0107), ma nemrem vas videti! Ja da ga sretnem, ja bih ga ispljuskala na cesti!’<\/p>\n

\u0160erment nema sluha za pjevanje, ali bi rado bio bariton u Rigolettu. Savr\u0161eno govori esperanto, uvjeren da \u0107e ba\u0161 taj jezik prvi zbli\u017eiti ljude, iako mu veliki narodi nisu skloni, jer name\u0107u svoje jezike. Na esperantu je recitirao i Balade!\u00a0Intimno, rado bi nastupio u komadima koje pi\u0161e njegova k\u0107i Norma, ali pribojava se optu\u017ebi zbog privatizacije, familijarizacije.<\/p>\n

\u0160erment… Trebalo bi prekopati barem pet starinskih trokrilnih ormara da \u010dovjek izvu\u010de i pregleda sve njegove “ladice”! Jedna mu je posebno draga: dan kad je 1943. preveo grupu zagreba\u010dkih glumaca na oslobo\u0111eni teritorij, u partizane.<\/p>\n

O bra\u0107i i novcu<\/h3>\n

\u0160ermenta \u0107emo ovog tjedna ponovno vidjeti na televiziji, sada u sjajnoj ulozi kr\u010dmara Medobuza, u predstavi Gluma\u010dke dru\u017eine Histrion, koja je postavila Diogene\u0161a Tita Brezovackog na scenu HNK u povodu dvadesete obljetnice smrti Branka Gavelle (1885 – 1962).<\/p>\n

Iako je znao da glumiti s Histrionima zna\u010di i putovati po terenu, odmah je prihvatio poziv Zlatka Viteza: \u201eZnali su da mi je ta uloga slabost! Okusio sam dah Diogene\u0161a potkraj pedesetih godina, kada sam u nekoliko predstava zamijenio nenadma\u0161nog Augusta Cili\u0107a koji se bio razbolio. \u017delio sam tu ulogu isto toliko strasno kao danas Shylocka u Mleta\u010dkom trgovcu. Pored uloge u Gruntov\u010danima, Medobuz je moja \u017eivotna uloga. Tako dobar i velik kao Cili\u0107 nisam, ali je velik uspjeh to \u0161to sam druga\u010diji. Cili\u0107 se ne mo\u017ee biti!<\/p>\n

O\u010dekivao sam da \u0107emo s Diogene\u0161om putovati, ali – ni\u0161ta! Mogu vam re\u0107i da od dana premijere do danas nitko od nas nije dobio ni dinara honorara. Meni je svejedno, imam mirovinu, ali u gluma\u010dkoj dru\u017eini ima de\u010dki koji o tome ovise… Tako \u0107e te\u0161ko opstati kao dru\u017eina!<\/p>\n

Za\u0161to mi le\u017ei ta predstava? Zato jer je tekst suvremen, jer mnoge re\u010denice i misli traju i danas. Nije to samo pri\u010da o dvojici izgubljene bra\u0107e ve\u0107 i pri\u010da o novcu, a to je vje\u010dna tema!\u201c<\/p>\n

\/ Razgovarao: Dubravko Stojsavljevi\u0107, Studio, prosinac 1982. \/ Yugopapir<\/a> \/<\/em><\/p>\n