“Ja Slavonac, ona Me\u0111imurka \u2013 supruga i ja dobro smo se slagali kroz \u017eivot. Imamo k\u0107er koja danas ima 41 godinu, i mnogo rodbine. Ja sam imao tri brata i dvije sestre, a ona brata i sestru i oboje smo jako dr\u017eali do dobrih obiteljskih odnosa. \u010cesto smo se dru\u017eili, zajedno i\u0161li na izlete, piknike, ljetovanja, \u010desto bi se okupljali u obiteljskim ku\u0107ama iz kojih smo potekli. \u0160to god je kome trebalo u \u017eivotu, bili smo si na pomo\u0107i”, govori na po\u010detku na\u0161eg razgovora gospodin Andrej.<\/p>\n\n\n\n
No, preko no\u0107i je, u dobi od 67 godina, izgubio svako prijateljstvo, svaku pomo\u0107 i razumijevanje od strane rodbine i cjelokupne okoline.<\/p>\n\n\n\n
“Da bi shvatili \u0161to se dogodilo, moram se vratiti u one 43 godine braka. Supruga je od mladosti bila krhkog zdravlja, njoj je doista svaki propuh smetao. Borila se s ozbiljnom autoimunom bolesti ko\u017ee, alergijama, na to su se nadovezivale i druge razne boljke koje su naru\u0161avale kvalitetu njezina \u017eivota. Radila je uredski posao, ali je stalno bila na bolovanjima. Sve se to odra\u017eavalo i na mene i k\u0107i. A kako je kroz \u017eivot uzimala silne lijekove, naposljetku je dobila rak debelog crijeva. Pet godina smo intenzivno obilazili lije\u010dnike, alternativce, nekoliko je operacija morala pro\u0107i, dugo je ostajala u bolnici. Patila je, i ja s njom”, pri\u010da nam gospodin Andrej.<\/p>