Svoj je radni vijek na\u0161a sugovornica provela kao glavna kuharica u restoranu na staroj cesti Rijeka – Zagreb, jednom od onih odmori\u0161ta na kojima su se rado zaustavljali putnici koji su i\u0161li prema moru \u2013 osobito ako se nudila svje\u017ea janjetina. Kad je otvoren autoput, ti su restorani gotovo preko no\u0107i propali \u2013 ali njezin je, sre\u0107om, poslovao jo\u0161 godinama.<\/p>\n\n\n\n
\u201dKako su to lijepi dani bili, pa mi smo po kuhinji plesali od \u0161est ujutro i nismo vidjeli problem u tome, voljeli smo svoj posao, i kuhari, pomo\u0107no osoblje, konobari. Bilo mi je normalno da na posao zimi do\u0111em jo\u0161 za mrklog mraka, trebalo je sve pripremiti za gablece koji su po\u010dinjali ve\u0107 oko 10:30\u201d, govori nam na\u0161a sugovornica sa sjetom u glasu. \u201dNemojte misliti da ovo nije stresan posao, ali kad ga volite, onda ste sigurni u sebe i ni\u0161ta vas ne mo\u017ee obeshrabriti\u201d, napominje.<\/p>\n\n\n\n
Danas, kad je u mirovini ve\u0107 deset godina, gospo\u0111a Nevenka se i dalje osje\u0107a sposobnom kuhati za pedeset, pa i vi\u0161e ljudi dnevno, no to vi\u0161e nije mogu\u0107e. Zato uga\u0111a k\u0107eri, zetu i unucima koji imaju tu sre\u0107u da ih svaki dan nakon posla, odnosno \u0161kole, do\u010deka juha, glavno jelo i \u010desto kakav desert.<\/p>