{"id":7442,"date":"2016-05-14T15:24:43","date_gmt":"2016-05-14T13:24:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=7442"},"modified":"2016-05-23T16:01:52","modified_gmt":"2016-05-23T14:01:52","slug":"bozena-begovic-nepoznati-zivot-prve-spikerice-radio-zagreba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/05\/bozena-begovic-nepoznati-zivot-prve-spikerice-radio-zagreba\/","title":{"rendered":"Bo\u017eena Begovi\u0107: Nepoznati \u017eivot prve spikerice Radio Zagreba"},"content":{"rendered":"<p><em>&#8220;Halo, halo, ovdje Radio zagreb. Pozdravljamo svoje prve slu\u0161aoce i molimo da nam odmah telefonom javite kako nas \u010dujete.&#8221; Malo tko ne zna za ovu re\u010denicu s kojim je Bo\u017eena Begovi\u0107\u00a015. svibnja 1926. ozna\u010dila po\u010detak emitiranja onoga \u0161to danas poznajemo pod imenom Hrvatski radio. O Bo\u017eeni \u0107e mnogi spomenuti kako je bila glumica i prva spikerica na Balkanu, no njen je \u017eivot bio puno vi\u0161e od toga, te\u017eak, pro\u017eet sponama o kojima se malo govori. Prisje\u0107anje njene \u017eivotne partnerice\u00a0Joelle Vukovi\u0107 zabilje\u017eio je <strong>zagreba\u010dki Studio 1986. godine<\/strong>. Tekst prenosimo u cijelosti.\u00a0<\/em><\/p>\n<h5>Audio: Glas Bo\u017eene Begovi\u0107, 15 sec.<\/h5>\n<p><iframe loading=\"lazy\" src=\"\/\/commons.wikimedia.org\/wiki\/File:Radio_Zagreb_1926.ogg?embedplayer=yes\" width=\"300\" height=\"20\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n<p>&#8212;<\/p>\n<p>Prolje\u0107e, po mnogima najljep\u0161e doba godine, igralo je \u010desto zna\u010dajnu ulogu u \u017eivotu <strong>Bo\u017eene Begovi\u0107.<\/strong> Rodila se tri dana prije po\u010detka prolje\u0107a &#8211; 18. o\u017eujka 1901.\u00a0Nedavno se (1986., op. MV), dakle, navr\u0161ilo osamdeset i pet godina od njezina ro\u0111enja. Umrla je 10. lipnja 1966. godine. Uskoro \u0107e 20-godi\u0161njica Bo\u017eenine smrti. Povodi za sje\u0107anja.<\/p><div id=\"mojev-1970464208\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Jurjevska 19.<\/p>\n<p><em>Ku\u0107a u zagreba\u010dkom Gornjem gradu, u kojoj je od 1935. godine pa do smrti \u017eivjela Bo\u017eena Begovi\u0107, knji\u017eevnica, publicistkinja, pjesnikinja, glumica, radio-spikerica, knji\u017eevna prevoditeljica, prva direktorica Drame HNK (1945), dramaturg, inicijator i osniva\u010d Zagreba\u010dkog pionirskog kazali\u0161ta, jedan od osniva\u010da i prva predsjednica Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnica, aktivna antifa\u0161istkinja&#8230;<\/em><\/p>\n<p>Plo\u010da na zgradi upozorava prolaznika. Pokraj zvonca vi\u0161e nema njezina imena. Pi\u0161e: <strong>in\u017e. Joelle Vukovi\u0107<\/strong>. No, \u017eelite li pri\u010dati o Bo\u017eeni ipak pozvonite!\u00a0Naime, nikada boljeg i informiranijeg sugovornika ne\u0107ete na\u0107i. Spremnijeg i radosnijeg da pri\u010daju\u0107i o Bo\u017eeni opet o\u017eivi i svaki djeli\u0107 stana u kojemu je sve netaknuto, zaustavljeno u Bo\u017eeninu trajanju u njemu.\u00a0Suprotno tome ne bi se ni moglo o\u010dekivati od osobe koja je 1973. godine, o svome tro\u0161ku, izdala Bo\u017eenine izabrane tekstove da bi &#8220;sa\u010duvala uspomenu na tridesetak godina zajedni\u010dkog \u017eivota i rada u dobru i zlu&#8221;, kako je Joelle Vukovi\u0107 napisala.<\/p>\n<p>Ukratko definirati neku li\u010dnost, \u010dak jednom re\u010denicom, nije lako. No, kad je rije\u010d o Bo\u017eeni, nije nemogu\u0107e. Poma\u017ee nam njezina \u017eivotna maksima &#8211; biti \u010dovjek!\u00a0A kad se netko opredijeli da sav svoj \u017eivot podredi toj \u010dovjekovoj maksimi mora pripadati onima koji su neobi\u010dno cijenili \u010dovjeka i prijateljstvo me\u0111u ljudima.\u00a0Bo\u017eenu je, izme\u0111u ostalog, krasila i vrlina da se zna udubiti u probleme sugovornika, i sve \u0161to je bilo ravno svetinji. Tipi\u010dno za lirike. Zar je, onda, \u010dudno \u0161to je poslije njezine smrti Joelle zapisala: &#8220;Bo\u017eena je iz mojeg \u017eivota u\u010dinila pjesmu&#8221;.<\/p>\n<h3>Komunisti\u010dki manifest i Kapital umjesto slikovnica<\/h3>\n<p>Djetinjstvo k\u0107erke knji\u017eevnika <strong>Milana Begovi\u0107a<\/strong> i majke <strong>Paule<\/strong>, pijanistice &#8211; kako Bo\u017eena pi\u0161e u svome biografskom zapisu &#8211; &#8220;bilo je prili\u010dno tu\u017eno zbog nesretnog braka roditelja&#8221;. Ali, ne i siroma\u0161no, mora se dodati, jer se s deset godina ve\u0107 prili\u010dno dobro snalazila u svjetskoj literaturi .<\/p>\n<p>Kao \u010detverogodi\u0161nja djevoj\u010dica \u010ditala je prvi put Komunisti\u010dki manifest, ne\u0161to kasnije Kapital. Na njema\u010dkom &#8211; budu\u0107i da je od ranog djetinjstva pa sve do poslije prvog svjetskog rate \u017eivjela u Hamburgu, Be\u010du, u Steyru, u Gornjoj Austriji. Jezik svojeg naroda dobro je nau\u010dila tek po povratku u domovinu.<\/p>\n<p>Nakon gluma\u010dke akademije u Be\u010du (diplomirala je 1919.) i nakon prvih uloga, kritika ju je jednoglasno proglasila &#8211;\u00a0 genijalnom!\u00a0 Slijedile su uloge i novi uspjesi. I umjesto da je to ponese, Bo\u017eena ve\u0107 tada, dodu\u0161e &#8211; jo\u0161 nejasno, sluti da \u0107e se to lo\u0161e zavr\u0161iti. Najvjerojatnije zato \u0161to je knji\u017eevnica u njoj bila ja\u010da od glumice. Naime, ve\u0107 u \u0161esnaestoj godini objavila je svoj prvi tekst u prozi &#8211; crticu Die Befreiung (Oslobo\u0111enje) u be\u010dkom \u010dasopisu Muskete, poslije \u010dega je slijedila suradnja u nekoliko be\u010dkih i pari\u0161kih listova.<\/p>\n<p>Taj paralelni kolosijek knji\u017eevnice, pjesnikinje i glumice Bo\u017eena stanovito vrijeme ne napu\u0161ta ni nakon preseljenja u domovinu. Prve gluma\u010dke uspjehe do\u017eivljava u Dubrovniku 1922. godine, gdje \u017eivi s majkom.\u00a0 Animatorica je kazali\u0161nog \u017eivota, re\u017eiserka amaterske dru\u017eine, glumica, \u010dak i kroja\u010dica kostima. Igraju Shakespearea, Vojnovi\u0107a.<\/p>\n<p>No, ve\u0107 slijede\u0107e godine, debitira u zagreba\u010dkom HNK (18. travnja &#8211; opet jedno Bo\u017eenino prolje\u0107e) u drami svog oca Svadbeni let. Igra glavnu ulogu, Blanche. Uz\u00a0 Tita Strozzija, Viku Podgorsku, Ivu Rai\u0107a, glumca i redatelja te predstave, i mnogih drugih velikana. Kritika je hvali, a Bene\u0161i\u0107 i Gavella anga\u017eiraju za stalnu \u010dlanicu Drame.<\/p>\n<h3>Period pun lutanja<\/h3>\n<p>Ipak, s pozornicom se brzo rastaje. Uglavnom zbog naru\u0161ena zdravlja. Ali i: &#8220;U kazali\u0161tu se nisam umjela sna\u0107i. Prvi put u \u017eivotu srela sam se sa sitni\u010davim intrigama i meni potpuno stranim pomanjkanjem drugarstva&#8230;\u00a0 Kad sam napisala esej za Suvremenik, pri\u010dalo se da je to moj otac napisao, jer to jedna \u017eena ne mo\u017ee da napi\u0161e&#8230;&#8221;<\/p>\n<p>Tra\u017eila je i na\u0161la dobre drugove u Krle\u017ei\u00a0 i Cesarcu. Krle\u017ea, kako je napisala, &#8220;unato\u010d svoje intransigentnosti, beskrajno dobar&#8221;, a Cesarec &#8220;strpljiv i uvijek spreman da pomogne.&#8221; \u00a0Od Krle\u017ee, s kojim se poznavala jo\u0161 od 1921. godine, nau\u010dila je ono najdragocjenije \u0161to ju je nosilo u \u017eivotu &#8211; &#8220;da treba misliti svojom glavom, preuzeti na sebe svu odgovornost i zastupati ono, \u0161to smatramo ispravnim.&#8221;<\/p>\n<p>Razdoblje od 1923. godine do 1939. bio je za Bo\u017eenu period pun lutanja po zvanjima i mjestima boravka. Najcrnjim slovima opisuje zimu 1928. u Zagrebu, koju je pro\u017eivjela bez zaposlenja, bolesna, bez drva u hladnome stanu, kad se i voda u vr\u010du smrzavala.<\/p>\n<div id=\"attachment_7449\" style=\"width: 750px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><a href=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/joelle-vukovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-7449\" class=\"wp-image-7449 size-full\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/joelle-vukovic.jpg\" alt=\"Joelle Vukovi\u0107, po ro\u0111enju aristokratkinja, po \u017eivotnom odabiru ljevi\u010darka. \u017divotna partnerica Bo\u017eene Begovi\u0107 s kjom je do Bo\u017eenine smrti \u017eivjela u stanu na Gornjem gradu.\" width=\"740\" height=\"410\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/joelle-vukovic.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/joelle-vukovic-636x352.jpg 636w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><\/a><p id=\"caption-attachment-7449\" class=\"wp-caption-text\">Joelle Vukovi\u0107, po ro\u0111enju aristokratkinja, po odabiru feministkinja i ljevi\u010darka. Bila je \u017eivotna partnerica Bo\u017eene Begovi\u0107 s kojom je do Bo\u017eenine smrti \u017eivjela u stanu na Gornjem gradu.<\/p><\/div>\n<h3>Odba\u010dena i siroma\u0161na<\/h3>\n<p>Ni kao glumicu vi\u0161e je nitko nije htio. Jednom joj je na ulici pozlilo. Od gladi! Zapisala je: &#8220;Da nema siromaha, svi bi bogci pocrkali.&#8221; Poslije, 1939. godine, pjesmu \u201eNa mansardi\u201c posvetila je onima koje dru\u0161tvena elita nije smatrala &#8211; \u010dovjekom.<\/p>\n<p>&#8211; Bo\u017eena je uvijek prili\u010dno te\u0161ko \u017eivjela &#8211; pri\u010da Joelle. &#8211; No\u0107ima je prevodila da bi sebi mogla priu\u0161titi \u010dak i neku sitnicu. Tako je bilo i kad smo po\u010dele zajedno stanovati. Mjesecima smo morale \u0161tedjeti da bismo kupile jedan \u010dajnik, i kao djeca se tome radovale. A budu\u0107i smo obi\u010davale svaki predmet krstiti nekim imenom, \u010dajnik smo nazvale Agate.\u00a0 Jednom, gledaju\u0107i me kako pilim daske za visoki ormar za rukopise, rekla je:\u00a0 &#8220;To \u0107e biti pravi Golijat!&#8221; Ostao je Golijat.<\/p>\n<p>No, budu\u0107i da smo obje stekle obrazovanje na njema\u010dkoj kulturi, imale smo afiniteta gotovo za iste stvari, bez obzira na to \u0161to sam ja studirala kemiju i elektrotehniku, dakle \u0161to sam tehni\u010dar\u00a0 i prakti\u010dar. Ali, kako Francuzi ka\u017eu: &#8220;Les extremes se touchent&#8221; (Krajnosti se privla\u010de op.a.)<\/p>\n<p>Bo\u017eena je uistinu bila izuzetna li\u010dnost. Po prirodi, bila je razigrana. U\u017eivala je u dru\u0161tvenim igrama, a vrhunac te vrste zabavljanja do\u017eivljavale smo u dru\u017eenju s <strong>Krle\u017eom<\/strong>. \u010cesto, vrlo mnogo, tokom okupacije, dok su Krle\u017eini stanovali u blizini, u Malinskoj, kod dra Berislava Bor\u010di\u0107a, kartali smo se, igrali kinesku igru Mah Jong, kojoj nas je Krle\u017ea nau\u010dio, njih su dvoje i \u0161ahirali.<\/p>\n<p>To dvoje, Krle\u017ea i Bo\u017eena, po mnogo su \u010demu bili sli\u010dni. Mo\u017eda \u0107e vas iznenaditi, no i on je bio vrlo zaigran. Trebalo ga\u00a0 je vidjeti i do\u017eivjeti kako se, kao dje\u010darac, uzbu\u0111uje i \u017eesti dok smo se igrali potapanja brodova. Sjedio bi kod nas sve do policijskog sata, opu\u0161ten, ba\u0161 svoj!\u00a0Tada se nije ustru\u010davao pokazati svoju pravu narav, a bio je tako mekane du\u0161e, kao meko kuhano jaje. Dobar, pravi prijatelj prijatelju!<\/p>\n<h3>Dru\u017eenje Krle\u017ee i Bo\u017eene<\/h3>\n<p>Tada bi mu Bo\u017eena znala re\u0107i:\u00a0 &#8220;Vladate se kao bijesan pas n a lancu, a takvi uop\u0107e niste.&#8221; Krle\u017ea bi je pogledao, nasmijao se kraji\u010dkom usne\u00a0 i odgovorio: &#8220;Zato da drugi ne bi vidjeli da u sebi pla\u010dem.&#8221;<\/p>\n<p>\u010caj je bio gotovo jedino poslu\u017eenje. No, doga\u0111alo se da dobiju kakav bolji komad mesa, pohvalile bi se Krle\u017ei, na \u0161to bi on rekao: &#8220;Zna\u010di sutra \u0107emo ve\u010derati pot-au-fen&#8221; (kuhano meso s mnogo razli\u010ditog povr\u0107a).<\/p>\n<p>Joelle je u to doba uzgajala kuni\u0107e koje je Krle\u017ea kategori\u010dki odbijao. Govorio je: &#8220;Ne volim kuni\u0107e! Imaju crvene o\u010di. No, s vama bih, Joe, mogao \u017eivjeti kao Robinson Crusoe i ne bih se pla\u0161io gladi, samo mi ni za \u017eivu glavu ne nudite kuni\u0107e!&#8221;<\/p>\n<p>Dru\u017eenje Krle\u017ee i Bo\u017eene imalo je dvostruku sponu. Cijenio ju je kao izuzetno inteligentnu osobu i smatrao dobrim sugovornikom, a za nju vezivalo ga je i rodbinske osje\u0107anje. Naime, Bo\u017eenin otac, Milan Begovi\u0107, bio je vjen\u010dani kum Beli i Miroslavu.\u00a0U dugim \u0161etnjama, obi\u010dno su Bela i Begovi\u0107 i\u0161li naprijed, a Krle\u017ea i Bo\u017eena za njima. Tada je, pri\u010dala je Bo\u017eena prijateljici, Krle\u017ein utjecaj na nju bio najja\u010di. U knji\u017eevnom i politi\u010dkom pogledu.<\/p>\n<p>No, i mnogo je drugih ljudi dolazilo u Jurjevsku 19, a imena mnogih od njih u\u0111o\u0161e u enciklopedije. Lijepo, sadr\u017eajno i bogato drugarstvo vezivalo je <strong>Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a<\/strong> i Bo\u017eenu. Najintenzivnije dok je stanovao u Mlinarskoj ulici.\u00a0Spomenimo samo jednu, naoko sitnicu koja je impresionirala i Bo\u017eenu. Umjesto slika, Goran je u svome stanu imao obje\u0161ene \u010ditave plahte bijelog papira, po kojima je zapisivao samo rije\u010di i rije\u010di&#8230;<\/p>\n<p>Euforija radosti zbog oslobo\u0111enja naglo je zapljusnula i mali mansardni stan (poslije su se preselile u prostrani stan kat ni\u017ee). Naj\u010de\u0161\u0107i su gosti u to doba bili glumci, \u010dlanovi Kazali\u0161ta narodnog oslobo\u0111enja. \u017deljni da se poslije dugih ratnih dana malo opuste, znali su se tako razigrati da je stan ponekad sli\u010dio na dje\u010dji vrti\u0107! Igrali su se \u010dak i vlaka ja\u0161u\u0107i na stolicama. A nije se ni pilo, ni jelo!<\/p>\n<h3>&#8220;Za \u017eivot sam platila punu cijenu&#8221;<\/h3>\n<p>Ipak, u ovoj skici za portret, moramo se sresti i s jednom drugom Bo\u017eenom. Onom koja u svome Dnevniku, u stihovima, gdje ponire duboko u sebe, daje mo\u017eda najcjelovitiju ocjenu o sebi: &#8220;&#8230;Tako sam puna dozrele mudrosti, spoznaje, zaklju\u010daka &#8211; svojih zaklju\u010daka &#8211; tako silno osje\u0107am dostojanstvo svoje li\u010dnosti i svoga posve neva\u017enog \u017eivota, za koji sam dodu\u0161e platila punu cijenu, da i ne osje\u0107am potrebu da se opravdavam&#8230;&#8221;<\/p>\n<p>Ovih smo dana opet \u010duli Bo\u017eenin glas na radiju: &#8220;Ovdje Radio-stanica Zagreb. ..&#8221; \u010culi smo i to da je glorificiraju kao prvog spikera na Balkanu, iako je istini za volju, u njezinu \u017eivotu to bilo tek prolazna epizoda.\u00a0Vrednije je, ma koliko da je kratko trajalo, sje\u0107ati se Bo\u017eene kao glumice, no daleko iznad svega stoji njezin lik na literarnom planu gdje je stavljaju uz bok nedavno preminuloj knji\u017eevnici Simone de Beauvoir.<\/p>\n<p>Vrijednost njezina prevodila\u0161tva, kratko i cjelovito, dao je sam Krle\u017ea u povodu prijevoda Banketa u Blitvi na njema\u010dki jezik (Forum, 1973, 12): &#8220;&#8230;\u010cita se dobro, nihil obstat&#8230;&#8221; Ni\u0161ta ne stoji na putu, kako re\u010de Krle\u017ea, ni Bo\u017eeninoj poeziji, o kojoj je napisano: &#8220;Stihovi otkrivaju sna\u017enu, markantnu li\u010dnost koja ide svojim putem. S precizno\u0161\u0107u i jednostavno\u0161\u0107u forme koja iznena\u0111uje kod jedne \u017eene&#8230;&#8221;<\/p>\n<p>Iznena\u0111uje!? Osim kod \u017eena koje se cijelog \u017eivota kale i prekaljuju pod \u010deki\u0107em maksime &#8211; biti \u010dovjek!&#8221;<\/p>\n<p><em>\/autorica:\u00a0Maja Benovi\u0107, Studio, svibanj\u00a01986. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/\" target=\"_blank\">Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-210291677\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8216;Bo\u017eena je iz mojeg \u017eivota u\u010dinila pjesmu&#8217;, napisala je njena partnerica Joelle nakon 30 godina zajedni\u010dkog \u017eivota koje su obilje\u017eili siroma\u0161tvo, bolest, ali i pomicanje granica koje su se za \u017eene tada \u010dinile neprobojne. Ukratko definirati neku li\u010dnost, \u010dak jednom re\u010denicom, nije lako. No, kad je rije\u010d o Bo\u017eeni, nije nemogu\u0107e. Poma\u017ee nam njezina \u017eivotna maksima &#8211; biti \u010dovjek! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7450,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[812,201,811,328],"class_list":["post-7442","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-bozena-begovic","tag-glumci","tag-hrvatski-radio","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7442"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7442\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7450"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}