Dok su u Hrvatskoj Kostajnici, gdje se izlila rijeka Una i poplavila ulice i ku\u0107e, sve slu\u017ebe na terenu te se do mnogih klju\u010dnih punktova u gradu mo\u017ee jedino \u010damcima, po zaseocima vlada u\u017eas ne samo zbog prijetnje ku\u0107ama, ve\u0107 i zbog uni\u0161tenih uroda. <\/p>\n\n\n\n
“Evo stojim na pragu ku\u0107e i slu\u0161am pumpe kako bacaju vodu iz staklenika. Grozno, ma ni tamo ne\u0107e ni\u0161ta ostati. Raj\u010dice su ve\u0107 imale lijepe plodove, prve krastavce smo ve\u0107 bili po\u010deli brati. I paprike su krenule. Ne znam mogu li pumpe i\u0161ta spasiti, bespomo\u0107ni smo, sjedimo i \u010dekamo da se voda povu\u010de. A pitanje je i \u0161to \u0107e voda ostaviti za sobom, da nam nije nanijela kakve bole\u0161tine, da dokraj\u010di ako i\u0161ta ostane”, rekao nam je gospodin Mladen Antunovi\u0107 (62) koji sa suprugom Vesnom (46) ve\u0107 23 godine vodi OPG te \u017eive od poljoprivrede i proizvodnje meda. <\/p>\n\n\n\n
Kako ka\u017ee, svaka pumpa za izbacivanje vode, a koja imalo vrijedi, ko\u0161ta najmanje 300 eura, i ne mo\u017ee si je svatko priu\u0161titi. S pumpama je, ka\u017ee, te\u0161ko ne\u0161to spasiti, koliko je to koli\u010dina vode, a bez pumpi \u2013 nemogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
“Gore imam njive, posadili smo dinje, lubenice i bundeve. To gore izgleda stra\u0161no, ni\u0161ta nije ostalo. Ne samo da je sve u vodi, nego po njivama teku pravi potoci, bujice, kako da ne\u0161to ostane, ma oti\u0161lo je s vodom sve”, rekao je gospodin Mladen. <\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 najte\u017ee bra\u010dnom paru pada \u0161to im je propao glavni izvor prihoda, a to je proizvodnja meda. Bagrem im je najtra\u017eeniji, a upravo je bio po\u010deo cvjetati kad su krenule ki\u0161e. “Od bagrema ni\u0161ta, jadne p\u010dele, sklonio sam ih na sigurno, ali \u0161to da vam ka\u017eem, umjesto da one u ovo doba godine najljep\u0161e unose hranu, da su na bagremovoj pa\u0161i, mi ih moramo dohranjivati”, rekao je s gor\u010dinom u glasu.<\/p>\n\n\n\n
Koliko je dobro \u0161to imaju potok iza ku\u0107e, pa im je za su\u0161a \u010dista voda pri ruci, toliko su sada nastradali, jer se potok prelio. “Prelio se potok prije nekih 7, 8 godina, ali su ga ovi iz Vodoprivrede sanirali. No, nitko si nije mislio da \u0107e biti ovako, da \u0107e tolika ki\u0161a pasti i sve probiti. Potok te\u010de u rijeku Sunju, ali Sunja sad ne mo\u017ee primiti tolike koli\u010dine vode. Ne krivim ja nikoga, to je priroda”, uzdahnuo je gospodin Antunovi\u0107 i rekao da mu se ba\u0161 javio sin, do Dvora na Uni gdje radi morao je preko Bosne. Ta je op\u0107ina, ka\u017ee, potpuno odsje\u010deno od ostatka Hrvatske. Do njih se motornim \u010damcem probijaju pripadnici HGSS-a, ki\u0161a u cijelom kraju i dalje neprestano pada, a vodostaj raste.<\/p>\n\n\n\n
“Ne vrijedi nam plakat. Znate kako smo ono za Juge nau\u010dili, ‘ni\u0161ta nas ne smije iznenaditi’, kiselo se nasmijao gospodin Mladen. “Idemo dalje. \u0160to nam vrijedi kukati, ni\u0161ta ne mo\u017eemo znati dok se vrijeme ne stabilizira. U vodi zna biti bolest, sva\u0161ta. Tje\u0161im suprugu, dobro se dr\u017ei. Hladno je pa lo\u017eimo vatru, mislimo si svatko za sebe, nije dao Bog. Nismo osigurani od poplava, a ne znamo ni ho\u0107e li biti ikakvih od\u0161teta, a ne ra\u010dunamo na ne\u0161to puno. Nekako bude. A sada kre\u0107em za Hrvatsku Kostajnicu, valjda \u0107u se probiti. Brinem za poznanike, idem vidjeti kako su”, rekao je gospodin Mladen.<\/p>\n\n\n\n