Kako nas uvjerava gospodin Miroslav, njegova \u0161ti\u0107enica Nevenka je bila sasvim pristojna i draga \u017eena koju poznaje odmalena. “Imala je samo mu\u017ea, nisu imali djece. S mojom obitelji bili su uvijek u dobrim odnosima. Bilo mi ju je \u017eao kad joj je prije deset godina umro mu\u017e, a nedugo zatim oboljela je od raka dojke. \u010cesto je bila kod moje majke, bilo mi je drago \u0161to su si potpora u svemu. Nije mi bio problem prevesti je negdje, donijeti lijekove iz ljekarne ili ne\u0161to za \u0161to je trebalo i\u0107i u grad”, uvodi nas u svoju ispovijest gospodin Miroslav.<\/p>\n\n\n\n
Jednog dana majka mu je rekla da je s gospo\u0111om Nevenkom razgovarala o skrbni\u0161tvu. “Ona nema druge nasljednike pa je rekla da bi ku\u0107u ostavila meni, ako potpi\u0161em uzdr\u017eavanje. Danima sam se ne\u0107kao, jer imam obitelj, suprugu i dvoje djece, i vrlo odgovoran posao. Moja majka \u017eivi u prizemlju, a mi na katu ku\u0107e, pa me nagovarala i obe\u0107avala da \u0107e ona pomo\u0107i gospo\u0111i, ipak je ne\u0161to mla\u0111a od nje. Ni sam ne znam kako sam se dao nagovoriti, po\u017ealio sam, a sad kad je pro\u0161lo ve\u0107 skoro deset godina, kad sam ulo\u017eio toliko novaca, snage i zdrave pameti u to, sad mi je suludo odustati i ostaviti na cjedilu i \u017eenu i njezinu ku\u0107u”, govori nam ogor\u010den gospodin Miroslav.<\/p>\n\n\n\n
I tada je otvorio du\u0161u i rekao \u0161to je sve pro\u017eivljavao svih ovih godina, kad je njegova skrbnica “od drage gospo\u0111e postala a\u017edaja”. <\/p>