Lijepo je imati vlastiti vrt s ekolo\u0161kim vo\u0107em i povr\u0107em, ali malo je onih koji su se u dana\u0161nje vrijeme spremni u potpunosti podrediti toj obavezi. Vidimo to osobito na primjeru hrvatskih sela, gdje se stare ku\u0107e s imanjima uru\u0161avaju, mladi su davno oti\u0161li u grad u potrazi za pla\u0107enim poslom. “Ne isplati se danas vi\u0161e hrmbati na njivi ili svaki dan musti kravu, kad se sve mo\u017ee kupiti u du\u0107anu”, mo\u017eemo \u010duti svaki dan.<\/p>\n\n\n\n
I zato je gospo\u0111a Dragica jedna od onih koji unato\u010d svemu stoje na zadnjoj liniji obrane od po\u0161asti masovne poljoprivredne proizvodnje – zna ona kakva je veliki vrt muka, kakav je to rizik, kakvo odricanje \u2013 ali ne mari, samo radi.<\/p>\n\n\n\n
“Jo\u0161 snijeg ne okopni, ja ve\u0107 zovem \u010dovjeka koji je tamo, u drugom selu, da rezerviram traktor stajskog gnoja. Bez toga nema obilnog uroda, a nema ni ekolo\u0161ke privrede. Onda moram pitati susjeda da mi izore njivu, suprug je operirao kuk pa vi\u0161e ne mo\u017ee, a sin nikad nije pokazao nikakvo zanimanje za fizi\u010dke poslove. On je trgova\u010dki putnik, njega se ne mo\u017ee uhvatiti, a i gdje \u0107e u onoj ko\u0161uljici s kravatom na njivu”, povjerila nam je gospo\u0111a Dragica.<\/p>