{"id":77018,"date":"2023-06-12T16:48:04","date_gmt":"2023-06-12T14:48:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=77018"},"modified":"2023-06-12T16:48:08","modified_gmt":"2023-06-12T14:48:08","slug":"anka-87-kceri-nikad-nemaju-vremena-ne-usudim-ih-se-vise-ni-nazvati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2023\/06\/anka-87-kceri-nikad-nemaju-vremena-ne-usudim-ih-se-vise-ni-nazvati\/","title":{"rendered":"Anka (87): K\u0107eri nikad nemaju vremena, ne usudim ih se vi\u0161e ni nazvati"},"content":{"rendered":"\n<p>Kad objavimo neku od pri\u010da u kojima se na\u0161i sugovornici \u017eale \u0161to ih ni djeca ni unuci ne zovu niti posje\u0107uju, na\u0161i \u010ditatelji im u komentarima \u010desto poru\u010duju: &#8220;sami ste si krivi&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<p>S gospo\u0111om Ankom ostala sam na kavi gotovo tri sata, ova 87-godi\u0161njakinja je iznimno &#8220;\u017eivotna&#8221; i zanimljiva, a iz na\u0161eg sam razgovora poku\u0161avala shvatiti \u0161to me oko njezine osobnosti mo\u017ee navesti na pomisao da si je sama kriva \u0161to je njezine tri k\u0107eri, kako se kod nas voli re\u0107i, &#8220;ne \u0161ljive ni tri posto&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Majka kao stup obitelji<\/h3>\n\n\n\n<p>Odrasla je podno Sljemena, sa zagorske strane. Sje\u0107a se djetinjstva i kako je njezina majka u Zagreb na glavi i ple\u0107ima nosila prodati mlijeko, sir, jaja, sezonsko povr\u0107e i vo\u0107e, rakiju, \u010dega je ve\u0107 bilo.&nbsp;&#8220;Divila sam joj se, imala sam dobrog oca, ali je majka bila glava obitelji. Privre\u0111ivala je, raspore\u0111ivala svaki nov\u010di\u0107, redila ku\u0107u, radila na poljoprivredi, nas je petero djece imala \u010diste i poslu\u0161ne.&#8221;<\/p><div id=\"mojev-1479243678\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>&#8220;Kako su ona i otac izgurali ratne i poratne godine, i danas se pitam. Ono \u010dega se pak najvi\u0161e i najradije sje\u0107am jest da mi je majka cijeli \u017eivot bila utjeha, uzor i najva\u017eniji oslonac. Uzela sam je k sebi kad se razboljela, bila sam uz nju do zadnjeg dana&#8221;, govori mi gospo\u0111a Anka.<\/p>\n\n\n\n<p>Njezin \u017eivot, ispri\u010dala je, nije bio manje te\u017eak. &#8220;Udala sam se u susjedno selo, samo \u0161to je na\u0161a ku\u0107a vi\u0161e na osami. Rodila sam tri djevoj\u010dice, najstarija je imala 13, a najmla\u0111a osam, kad je suprug stradao na poslu na gra\u0111evini. Tri godine bio je u invalidskim kolicima, u te\u0161kim bolovima, \u017eivot nam je bio pakao. Kad je umro, dobila sam dio njegove mirovine, radila te\u0161ko na zemlji da nismo gladni, imali smo i kravu, a svaki nov\u010di\u0107 i\u0161ao je na \u0161kolovanje djece. Dvije k\u0107eri zavr\u0161ile su vi\u0161u stru\u010dnu spremu, jedna srednju&#8221;, rekla je.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kad bi netko znao \u0161to zna\u010di za \u017eenu, samu, ostati s troje djece pred pubertetom, u \u0161kolama, bez auta, bez telefona&#8230; dobro da sam \u017eiva ostala. Nije bilo vremena razmi\u0161ljati o tome mogu li ili ne mogu, niti imam li ili nemam. Pitaju me kroz \u017eivot za\u0161to se nisam preudala &#8211; nisam imala vremena, moje godine u snazi pro\u0161le su u borbi za opstanak&#8221;, pri\u010da mi.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Sama i \u017eeljna obitelji<\/h3>\n\n\n\n<p>Djevojke su se osamostalile &#8211; zaposlile se, udale, rodile. Jedna je u Njema\u010dkoj, dvije u Zagrebu. Gospo\u0111a Anka \u017eivi sama i kako ka\u017ee, sve mo\u017ee razumjeti, samo te\u0161ko mo\u017ee prihvatiti da mjesecima ne vidi nikog od obitelji. <\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Navikla sam biti sama. Malo imam, a jo\u0161 manje trebam. Posadim si tu u vrtu malo, pomogla mi je jedna od k\u0107eri na prolje\u0107e pripremiti zemlju. To mi je sva preokupacija danas. Zimi je te\u017ee, zime su duge, zatvorim se, a nitko ne dolazi i po tri mjeseca. Imala sam jednu stariju susjedu do lani, i ona je umrla. \u0160teta \u0161to slabije vidim pa televiziju samo slu\u0161am, tek toliko da ne\u0161to bren\u010di, ina\u010de bi kakav film pogledala. \u010cesto pomislim kako bi bilo lijepo da sam \u010de\u0161\u0107e sa k\u0107erima i unucima&#8221;, govori nam.<\/p>\n\n\n\n<p>Pa za\u0161to vam k\u0107eri tako rijetko dolaze, upitam je. &#8220;Imaju svoga posla i one. Jedna ni ne vozi, ba\u0161 rijetko do\u0111e. Druga do\u0111e, a tako, jednom u dva ili tri mjeseca. Najmla\u0111a je pak u Njema\u010dkoj, nju vidim jednom godi\u0161nje, do\u0111e na ljeto. Sad su i njena djeca, moji unuci ve\u0107 veliki, idu svaki svojim putem, putuju po svijetu, ne zanima ih moje selo, godinama ih nisam vidjela&#8221;, govori gospo\u0111a Anka.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Stalno svi u strci<\/h3>\n\n\n\n<p>Do\u017eivjela je na\u0161a sugovornica i praunu\u010dad. &#8220;K\u0107eri u Zagrebu imaju i unuke koje \u010duvaju, stalno govore da su u nekoj strci. Svi su u strci, i k\u0107eri, i unuci, svi. Pa ja svoje unuke jedva i poznam, samo se s jednom unukom ponekad \u010dujem, ostali ne zovu. Ali op\u0107enito ne znam kuda ide ovaj svijet, prije nismo imali vremena, sad ne oru ni ne kopaju ni \u0161tale nemaju, a opet vremena ni za lijek. Nazovem jednu k\u0107er, svaki put je ne\u0161to &#8211; ili ka\u017ee da joj je netko na vratima, ili ju ba\u0161 sada netko zove, ka\u017ee zvati \u0107e kasnije, pa zove za dva dana.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Zovem drugu, ta jo\u0161 radi, ima problema sa zdravljem, ona pak stalno govori da je umorna, te mora kuhati, te ima posla po ku\u0107i, nema vremena pri\u010dati. A \u017eao mi ju je, radi u smjenama i to ju je za \u017eivota ba\u0161 iscrpilo, te popodnevne smjene su za \u017eenu dugoro\u010dno stvarno nezahvalne. Ja znam da nema kad ni zvati ni do\u0107i, radi subote i nedjeljom si ne\u0161to doma napravi, a treba malo i predahnuti&#8221;, govori.<\/p>\n\n\n\n<p>Potom mi ti\u0161im glasom re\u010de: &#8220;Ja ih se iskreno vi\u0161e ne usudim ni nazvati. \u0160to \u0107u im smetati, imaju svoje obaveze. I gorivo je skupo. Sve znam, samo velim, ta gorka praznina u meni uvijek ostane kad me tako brzo otprave.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Samo jednu \u017eelju ima<\/h3>\n\n\n\n<p>K\u0107i koja je u Njema\u010dkoj, ka\u017ee, zove barem jednom tjedno. &#8220;Ta bi mi sve na svijetu donijela i dala, a meni ni\u0161ta vi\u0161e ne treba. Meni treba jo\u0161 samo da se jednom svi okupimo, moje k\u0107eri i moji unuci i moji praunuci, da ih sve jednom vidim na okupu, evo to bi voljela. Nek&#8217; idu v rit i ti telefoni kad ja vi\u0161e \u017eivog \u010dovjeka ne vidim&#8221;, ka\u017ee mi na kraju razgovora, pa kri\u0161om suzu obri\u0161e.<\/p>\n\n\n\n<div id=\"crveno\"><\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n<p>\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/povjerljivo\/\" target=\"_blank\">Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n<p><\/div>\n<div id=\"mojev-341510566\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jesu li majke ba\u0161 uvijek same krive ako ih k\u0107eri i unuci ne zovu i ne posje\u0107uju? Ne mislimo pritom na djecu koja su odselila u inozemstvo, pa ih dijeli tisu\u0107e kilometara, nego na djecu koja \u017eive relativno blizu, a opet ne dolaze. Naj\u010de\u0161\u0107i je izgovor \u2013 &#8216;nemamo vremena&#8217;. Gospo\u0111a Anka (87) na\u0161la je mnoga opravdanja za svoje tri k\u0107eri od kojih niti jednu ne vidi i po tri mjeseca, iako dvije \u017eive ni sat vremena od nje.<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":77050,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3552],"tags":[3437,748,423],"class_list":["post-77018","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povjerljivo","tag-obiteljski-odnosi","tag-samoca","tag-usamljenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77018","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=77018"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77018\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/77050"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=77018"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=77018"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=77018"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}