Za gospo\u0111u Branku razvod braka je grijeh, tako je odgojena i tako ju u\u010di Sveto pismo. Njezin \u0161ok kad je saznala za razvod sina bio je ravan najve\u0107oj tragediji. “Ja sam samo jaukala, ponavljala sam \u0161to me je to sna\u0161lo. Danima sam se sabirala, zvala jednog, pa drugog”, govori i danas s ubrzanim otkucajima srca.<\/p>\n\n\n\n
“Sin je samo rekao da je to tako, da on odlazi od prve \u017eene i da tu ne mogu ni\u0161ta promijeniti, ali nije ulazio u dublje razgovore sa mnom. A i nema mi \u0161to puno govoriti \u0161to i kako je bilo, ta \u017eena, njena prijateljica, dolazila je k njima, i ja sam je tamo jednom, dvaput vidjela. Mo\u017eda su se njih dvoje jo\u0161 negdje sretali, malo smo mjesto. Tu se ne\u0161to razvilo, kako i kada sada nije ni va\u017eno”, govori uzrujano gospo\u0111a Branka.<\/p>\n\n\n\n
Kad je vidjela da tu nema pomo\u0107i i da bi joj sin mogao okrenuti le\u0111a ako nastavi pani\u010dariti, prisila se stati na loptu. “Rekla sam im da mi dovedu unu\u010dicu dok sve ne rije\u0161e, ali je onda snaha rekla da malena ide k njezinima, da smo svi mi najgori ljudi na svijetu. Tu ja nju razumijem, vjerojatno bi i sama u ljutnji i bijesu i ljubomori tako razmi\u0161ljala. Voljela bi da se i ona poslo\u017ei, jer sada ima otrovan jezik. Mene \u0107e ovo dotu\u0107i, a moram se praviti jaka, ne \u017eelim izgubiti sina i unuku”, rekla je.<\/p>