Moja mi je pokojna susjeda vi\u0161e puta u razgovoru rekla da je njezin biv\u0161i suprug bio “gad gadni”, ali da ga je trpjela dok k\u0107i nije zavr\u0161ila srednju \u0161kolu. Bila sam mlada pa mi je to kroz jedno uho u\u0161lo unutra, kroz drugo van – nisam to uop\u0107e osvijestila, niti je pitala za\u0161to je godinama trpjela.<\/p>\n\n\n\n
Kad mi je gotovo dvadeset godina kasnije gotovo istu re\u010denicu izgovorila prijatelji\u010dina majka Melita, zaintrigirala me. Pomislih, pa to mo\u017eda i nije tolika rijetkost. Gospo\u0111a Melita mi je potom objasnila za\u0161to je donijela takvu odluku i kako je uspjela jo\u0161 punih sedam godina trpjeti nesretnu bra\u010dnu zajednicu.<\/p>\n\n\n\n
“Najprije \u017eelim re\u0107i da moja k\u0107i, dok nije sazrjela do tamo nekih 16, 17 godina, nije htjela ni \u010duti da bi se mi mogli razvesti. Ona je vidjela da su sva\u0111e \u010deste, da ja \u010desto pla\u010dem, da \u010desto postavljam pitanja bez odgovora, iniciram \u0161to\u0161ta bez reakcije mog mu\u017ea, da kumim i da molim, a da on ne pristaje na kompromise niti pokazuje interes za popravljanje situacije. Pa opet, nije htjela ni \u010duti da bi se razveli, to su bile drame. Ona je ba\u0161 morala sazrjeti da mi ka\u017ee – Mama, idi, spasi se. Ja \u0107u s tobom, iako ja svog oca na svoj na\u010din volim pa \u0107u mu dolaziti”, rekla je gospo\u0111a Melita.<\/p>