Crkvena desetina bila je do VI. stolje\u0107a dobrovoljno davanje za uzdr\u017eavanje crkve i crkvenih slu\u017ebenika, a otada je po\u010dinju crkveni sinodi propisivati kao obvezatnu, stoji u natuknici Hrvatske enciklopedije. Zaista, i danas od ponekih odanih vjernika \u010dujemo kako svaki deseti euro valja “odvojiti za Boga”.<\/p>\n\n\n\n
Je li to propis ili pravilo na koje su vjernici zaboravili, pitaju se mnogi. “Molim Vas poja\u0161njenje postoji li slu\u017ebeno stajali\u0161te Crkve da se za potrebe zajednice donira 10 posto obiteljskih prihoda? Znam da se o tome nau\u010davalo u Starom zavjetu, no je li i dalje tako?” upitao se jedan vjernik u poruci poslanoj katolikom tjedniku Glas Koncila<\/a>. <\/p>\n\n\n\n “Nismo \u010duli da bi izdvajanje desetine, to jest 10 posto obiteljskih prihoda, bilo slu\u017ebeno stajali\u0161te Crkve i da bi toliko trebalo darovati za potrebe zajednice. Starozavjetna praksa nije mjerilo za novu crkvenu praksu, u kojoj se isti\u010de da vjernici za potrebe Crkve moraju darovati, ali prema svojim mogu\u0107nostima i dragovoljno”, navode iz Glasa Koncila te nastavljaju da peta crkvena zapovijed ka\u017ee da smo du\u017eni dati doprinos za uzdr\u017eavanje Crkve i njezinih slu\u017ebenika. To su takozvani pridonosi za crkvene potrebe. <\/p>