Dok su psi u domovima za stare i nemo\u0107ne neko\u0107 bili strogo zabranjeni, danas je posve jasno da je ta zabrana na \u0161tetu samih korisnika domova Zato mnoge ustanove za skrb o starijima postavljaju fleksibilnija pravila oko ove teme. Naime, napredni su domovi shvatili da su dobrobit, zdravlje i sre\u0107a \u0161ti\u0107enika na prvom mjestu te da su uprava i zaposleni to du\u017eni osigurati.<\/p>\n\n\n\n
No kako osigurati da sve besprijekorno funkcionira? Protivnici ove ideje kao opravdanje zabrane navode pove\u0107ano optere\u0107enje radnika domova, higijenske razloge pa \u010dak i ideolo\u0161ke motive prema kojima \u010dovjek i \u017eivotinja ne bi smjeli dijeliti isti \u017eivotni prostor. U velikom dijelu, zapravo je rije\u010d o osobama koje ne podnose \u017eivotinje i ne \u017eele uva\u017eiti da neki ljudi imaju potrebe i \u017eivotne navike razli\u010dite od njihovih.<\/p>\n\n\n\n
“To je nemogu\u0107e, premalo je radnika u domovima, ne znate vi kako to izgleda”, kazat \u0107e u \u017earu rasprave kao da je to trajno stanje koje valja zacementirati, kao da je dobrobit starijih ne\u0161to \u010dega se unaprijed trebamo odre\u0107i jer je nevrijedno borbe i truda. No, postoje zemlje na \u010dijim iskustvima mo\u017eemo u\u010diti. Dom s ku\u0107nim ljubimcima je dom zdravijih, pokretnijih i sretnijih ljudi. Dakle, ku\u0107ni ljubimci zapravo smanjuju nu\u017enu skrb za \u0161ti\u0107enike i smanjuju optere\u0107enje radnika.<\/p>\n\n\n\n
Nekoliko australskih i ameri\u010dkih domova koji primaju \u0161ti\u0107enike s ku\u0107nim ljubimcima (naj\u010de\u0161\u0107e se radi o psima i ma\u010dkama) objavili su precizan ku\u0107ni red i pravilnik takovog su\u017eivota. Tako u dom mogu u\u0107i \u0161ti\u0107enici s ku\u0107nim ljubimcem samo ako oni (ili netko njima blizak, primjerice ro\u0111ak koji ih svakodnevno obilazi) mogu brinuti o \u017eivotinji; uklju\u010duju\u0107i hranjenje, \u0161etnje, timarenje i vje\u017ebu.<\/p>\n\n\n\n
Svaki slu\u010daj razmatra se posebno, uzimaju\u0107i u obzir potrebe \u0161ti\u0107enika i njegovih sustanara, \u017eivotinja i osoblja. Svi ku\u0107ni ljubimci moraju biti cijepljeni i trenirani za \u017eivot u zajednici s ljudima. Poka\u017ee li se da je neki ku\u0107ni ljubimac posebno problemati\u010dan, uprava mo\u017ee zatra\u017eiti da ga se udalji iz doma.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to sve to? Zato \u0161to domovi nisu zatvor. I zato \u0161to su du\u017eni osigurati zdravo okru\u017eenje u kojima \u0161ti\u0107enici mogu u\u017eivati puninu \u017eivota. Uz to, bilo da je rije\u010d o psu koji stalno boravi u domu za starije ili o preslatkom \u010detverono\u017enom posjetitelju, starije osobe imaju velikih koristi od interakcije sa \u017eivotinjama: pobolj\u0161ava im se emocionalno blagostanje, uklju\u010duju\u0107i samopouzdanje i socijalne vje\u0161tine, te im se pobolj\u0161avaju motori\u010dke sposobnosti i pokretljivost zglobova.<\/p>\n\n\n\n
Primjerice, briga za psa stvara sna\u017ean osje\u0107aj svrhe i poti\u010de tjelesnu aktivnost. Osim toga, pas je efikasan alat za socijalizaciju, znaju to svi oni koji redovno izvode pse i razgovaraju s drugim vlasnicima ljubimaca.<\/p>\n\n\n\n
Njema\u010dka studija iz 2014. godine utvrdila je da pacijenti oboljeli od demencije pokazuju bolju fokusiranost i bolje verbalne komunikacijske vje\u0161tine nakon \u0161to su u\u0161li u program s terapijskim psima.<\/p>\n\n\n\n
Australska studija iz 2020. godine zaklju\u010dila je da terapija ljubimcima pozitivno utje\u010de na emocionalno blagostanje, uklju\u010duju\u0107i mjerljivo pobolj\u0161anje u slu\u010dajevima depresije. <\/p>\n\n\n\n
Vlasnici ljubimaca rje\u0111e odlaze lije\u010dniku i manje vremena provode u bolnici svake godine. Uz to, prosje\u010dni vlasnici ljubimaca imaju ni\u017ee razine kolesterola i krvnog tlaka u usporedbi s osobama koje nemaju ljubimce.<\/p>\n\n\n\n