Gospo\u0111a Elizabeta u skladnom je braku, zaposlena je i majka dvojice sinova od kojih je stariji dijete s posebnim potrebama. I iako je majka prema njoj, svjedo\u010di, cijeli \u017eivot bila drska, kroni\u010dno nezadovoljna te je imala \u010dak i nasilne ispade, stra\u0161no je te\u0161ko podnijela optu\u017ebe u kojima ju je majka prozivala da je kriva \u010dak i za hendikep sina.<\/p>\n\n\n\n
“Zna se da je hendikep genetski, ali je mene moja majka i za to krivila. Bila je toliko toksi\u010dna da sam se s vremenom udaljila od nje. Posje\u0107ivala sam je jednom tjedno jer sam \u017eivjela u blizini, ali to je uvijek bilo neugodno iskustvo. Prijetila mi je, primjerice, razba\u0161tinjenjem ako \u0107u sina smjestiti u hospicij \u2013 a zamislite, iako niti sam ja ikada razmi\u0161ljala o tome, niti me ona imala od \u010dega razba\u0161tiniti. Sve u svemu, bilo je sve to jako mu\u010dno i nepravedno s njezine strane”, opisuje na\u0161a \u010ditateljica Elizabeta.<\/p>\n\n\n\n
Kad joj se majka razboljela, povjerila nam je, na preporuku lije\u010dnika smjestila ju je u bolnicu te ju svaki dan posje\u0107ivala. Lije\u010dnik joj je odmah rekao da su izgledi za maj\u010dino ozdravljenje minimalni pa je, opisuje, dala sve od sebe da joj uljep\u0161a posljednje dane – iako joj majka nije olak\u0161avala, ve\u0107 naprotiv.<\/p>