Gospo\u0111a Ivka \u017eivi u ku\u0107i sa suprugom, oboje su u mirovini, a kako ka\u017ee na\u0161a sugovornica, odr\u017eavanje ku\u0107e i automobila ko\u0161ta i vi\u0161e nego \u0161to si na\u0161 umirovljenik mo\u017ee priu\u0161titi. Zato je sretna \u0161to barem ljeti mogu u\u0161tediti na hrani. <\/p>\n\n\n\n
“Ne bi mogli financijski izdr\u017eati da moramo svaki dan do du\u0107ana, osobito ne po meso. Pro\u0161li vikend su mi dolazili k\u0107i, zet i unuk iz Karlovca, jedan dan sam im pripremila gljivarski lonac, drugi dan sam ipak ispekla malo mesa. Htjela sam im ugoditi pa sam kupila malo janjetine i za unuka koji ne voli to meso uzela sam teletine, plus kosti za juhu, skoro sam 50 eura ostavila. To je uz dvije osrednje mirovine jako, jako puno”, otkrila nam je. Za samca s 400 eura penzije, ka\u017ee i sama, to je gotovo nedosti\u017ean san.<\/p>\n\n\n\n
“Ta nenormalna skupo\u0107a u odnosu na mirovine najve\u0107i mi je motiv da si tijekom ljeta napunim \u0161krinju i ne moram svaki dan u trgovinu. Mogu si i kruh ispe\u0107i, nije mi problem. Va\u017eno mi je da imam krumpira, koju korabu koja dugo stoji u podrumu, nakiselim zelja, a u \u0161krinji ove godine hvala bogu imam gljiva za cijelu zimu. Radim ih na sve mogu\u0107e na\u010dine, meni i suprugu su bolje od svakog mesa”, govori nam gospo\u0111a Ivka.<\/p>