Od “Hrvatske \u0160vicarske”, kako znamo re\u0107i za na\u0161 \u0161umovit Gorski kotar, \u0161to se ti\u010de \u010dabarskog kraja, jedva da je ostalo ono po\u010detno “\u0161”. Uzmimo za primjer podru\u010dje Grada \u010cabra, koji uklju\u010duje i mjesta Gerovo, Tr\u0161\u0107e, Prezid i Ple\u0161ce \u2013 cijeli kraj ubrzano stari, gotovo polako nestaje \u2013 mladi odlaze u ve\u0107e gradove na \u0161kolovanje i ne vra\u0107aju se, na sve vi\u0161e ku\u0107a rolete su trajno spu\u0161tene.<\/p>\n\n\n\n
Samo se \u010deka da se na hrpu sru\u0161e propali hoteli i nekada\u0161nje tvornice, u \u0161umu zarasta skijali\u0161te, a zatvaraju se jedna za drugom institucije – dugo u kraju ve\u0107 nema suda, katastra, ove je godine klju\u010d u bravu stavila i banka.<\/p>\n\n\n\n
“Najbli\u017ea je banka sada udaljena 45 kilometara i to po o\u0161trim zavojima, po kojima se bolesnici voze i u Rijeku, 65 kilometara do prve bolnice”, govori gospodin Slavko Malnar<\/strong> dok nabrajamo neslavan niz. Koliko je to velik problem ove prometno poprili\u010dno izolirane sredine, jasno je iz njegovog osobnog primjera: “Kad mi se pokojna supruga Marija razboljela, ja sam je u godinu dana 110 puta odvezao u Rijeku u bolnicu, i natrag. To je po ovim zavojima naporno za zdravog \u010dovjeka, a kamoli za bolesnog”, govori mi.<\/p>