{"id":82772,"date":"2023-08-11T10:01:12","date_gmt":"2023-08-11T08:01:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=82772"},"modified":"2023-12-12T12:08:32","modified_gmt":"2023-12-12T11:08:32","slug":"raj-bez-ljudi-svaka-druga-kuca-u-cabarskom-kraju-je-prazna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2023\/08\/raj-bez-ljudi-svaka-druga-kuca-u-cabarskom-kraju-je-prazna\/","title":{"rendered":"Raj bez ljudi: Svaka druga ku\u0107a u \u010dabarskom kraju je prazna"},"content":{"rendered":"\n<p>Od &#8220;Hrvatske \u0160vicarske&#8221;, kako znamo re\u0107i za na\u0161 \u0161umovit Gorski kotar, \u0161to se ti\u010de \u010dabarskog kraja, jedva da je ostalo ono po\u010detno &#8220;\u0161&#8221;. Uzmimo za primjer podru\u010dje Grada \u010cabra, koji uklju\u010duje i mjesta Gerovo, Tr\u0161\u0107e, Prezid i Ple\u0161ce \u2013 cijeli kraj ubrzano stari, gotovo polako nestaje \u2013 mladi odlaze u ve\u0107e gradove na \u0161kolovanje i ne vra\u0107aju se, na sve vi\u0161e ku\u0107a rolete su trajno spu\u0161tene.<\/p>\n\n\n\n<p>Samo se \u010deka da se na hrpu sru\u0161e propali hoteli i nekada\u0161nje tvornice, u \u0161umu zarasta skijali\u0161te, a zatvaraju se jedna za drugom institucije &#8211; dugo u kraju ve\u0107 nema suda, katastra, ove je godine klju\u010d u bravu stavila i banka.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Najbli\u017ea je banka sada udaljena 45 kilometara i to po o\u0161trim zavojima, po kojima se bolesnici voze i u Rijeku, 65 kilometara do prve bolnice&#8221;, govori gospodin <strong>Slavko Malnar<\/strong> dok nabrajamo neslavan niz. Koliko je to velik problem ove prometno poprili\u010dno izolirane sredine, jasno je iz njegovog osobnog primjera: &#8220;Kad mi se pokojna supruga Marija razboljela, ja sam je u godinu dana 110 puta odvezao u Rijeku u bolnicu, i natrag. To je po ovim zavojima naporno za zdravog \u010dovjeka, a kamoli za bolesnog&#8221;, govori mi.<\/p><div id=\"mojev-2257780177\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nezamislivo te\u017eak \u017eivot u pro\u0161losti<\/h3>\n\n\n\n<p>Vratili smo se potom u razgovoru na ne\u0161to davniju pro\u0161lost \u010dabarskog kraja, o kojoj ovaj vitalni umirovljenik ro\u0111en 1937. godine, doista gotovo sve zna.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Nekad se ovdje \u017eivjelo te\u0161ko, samo od poljoprivrede. To se promijenilo 1650. godine, kad vlastelin Petar Zrinski otvara \u017eeljezaru, kova\u010dnicu i rudokope. Ljudi su se tada masovnije doseljavali, puno ih je do\u0161lo s podru\u010dja dana\u0161nje Slovenije. Bio je to prvi procvat kraja, no kad se ruda iscrpila, 1785. opet se sve zatvara. Ljudi su ostali bez zarade, obitelji su bile mnogobrojne i pojedincima je ostajalo premalo zemlje za opstanak. Tada po\u010dinje iseljavanje, no kako je ipak ostalo vi\u0161e ljudi nego \u0161to ih je\u00a0zemlja mogla\u00a0 prehraniti, kraj je bio vrlo siroma\u0161an&#8221;, govori nam Slavko Malnar.<\/p>\n\n\n\n<p>Sve do Drugog svjetskog rata, natalitet je bio ve\u0107i od mortaliteta, pa i prvih desetlje\u0107a nakon njega. &#8220;Najve\u0107i broj ljudi koji je op\u0107ina \u010cabar ikad imala, bio je je upravo u prijeratno vrijeme, kad je tu \u017eivjelo 8.356 ljudi. Nakon rata vratilo ih se iz logora oko 6.000, no tada obitelji vi\u0161e nisu imale po sedmero, ve\u0107 \u010de\u0161\u0107e troje ili \u010detvero djece. Ostalo je tako sve do prijelomne 1960. godine, kad kre\u0107e industrijalizacija i masovno zapo\u0161ljavanje Zaposlilo se \u010dak 70 posto \u017eena!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201dNapu\u0161tala se tada polako poljoprivreda, parovi su imali po jedno, dvoje, rje\u0111e troje djece. Ono \u0161to se pak do osamdesetih udvostru\u010dilo, bio je broj stambenih objekata &#8211; <strong>gradilo se na sve strane<\/strong> zbog povoljnih stambenih kredita. Iako natalitet tada blago opada, kraj je \u017eivahan, mladi tu pronalaze posao, mnogi ostaju u rodnom kraju&#8221;, ispri\u010dao je gospodin Malnar koji je, otkako se prije 22 godine umirovio, napisao 20 knjiga o povijesti kraja.<\/p>\n\n\n\n<p>Procvat koji se doga\u0111ao tijekom tih 25 godina, dodaje u razgovoru, prekida Domovinski rat, odnosno privatizacija, kad sve kre\u0107e strmoglavo nizbrdo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Propale tvornice, intelektualci odlaze<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Privatizacija je uni\u0161tila tvornicu namje\u0161taja (Dip\/Goranprodukt\/Finvest) u kojoj je nekad radilo 750 ljudi, na koljena su pale Tvornica krep papira Gerovo i tvornica metalo-plastike Metalpres iz Ple\u0161ci, zatvaraju se pogon Tvornice odje\u0107e RIO, Tvornica kemijskih proizvoda, Ugostiteljsko poduze\u0107e Goran &#8211; rasprodani su i danas prazni zjape svi hoteli i restorani. Hrvatske \u0161ume reorganizirale su se i smanjile su broj zaposlenih sa preko 600 na manje od 100 ljudi, skijali\u0161te zarasta u \u0161umu&#8221;, nabraja nam na\u0161 sugovornik.<\/p>\n\n\n\n<p>Privredu danas dr\u017ee privatnici \u2013 pilane, gra\u0111evinari, pokoji stolarski obrt. Sve je to premalo.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-740x444.jpg\" alt=\"\u017divot u Gorskom Kotaru\" class=\"wp-image-82827\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/slavko-malnar-2.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Slavko Malnar (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nema tu vi\u0161e ni 3.200 ljudi<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Cijeli \u010cabarski kraj je do danas spao na 3.200 stanovnika, a vjerojatno nas je i puno manje, jer su i neki koji tu ne \u017eive, prijavljeni na djedovini. Umirovljenika je 2020. bilo nekih 1.200, ali i s obzirom na to koliko brzo natalitet opada, ja bih se usudio re\u0107i da se njihov broj nije smanjio. I \u0161to je opasno, bolno i pora\u017eavaju\u0107e, intelektualci nam i dalje ostaju u mjestima studiranja ili odlaze raditi van. Nemamo dovoljno visokoobrazovanih ljudi s naprednim i svje\u017eim idejama. Evo, aktualni gradona\u010delnik Antonio Dra\u017eovi\u0107 dolazi iz Zadra&#8221;, rekao je nadalje i dodao da je po razredima u osnovnoj \u0161koli svega po nekoliko djece, a gimnaziji prijeti zatvaranje.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Otu\u017eni i pusti zaseoci<\/h3>\n\n\n\n<p>Otu\u017eno je pro\u0107i ovim mjestima i zaseocima, te\u0161ko je povjerovati da je toliko ku\u0107a prazno i prepu\u0161teno propadanju. Da bi \u0161to lak\u0161e shvatili stanje u kraju, gospodin Malnar nam nepovoljna demografska kretanja obja\u0161njava na primjeru malog zaseoka Ravnice, gdje je i njegova ku\u0107a u kojoj, nakon smrti supruge, \u017eivi sam.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Od 25 ku\u0107a u zaseoku, samo ih je 12 nastanjeno! U dvije ku\u0107e \u017eivi samo po jedan umirovljenik, u \u010detiri ku\u0107e je po dvoje umirovljenika. Da skratim, od 27 stanovnika, 14 je umirovljenika. Vi\u0161e od pola! Mla\u0111a djeca su u samo dvije ku\u0107e, \u0161to zna\u010di da \u0107e sve ostale ku\u0107e biti kad-tad zatvorene&#8221;, rekao je zabrinuto gospodin Slavko.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Gorani su se nekad vra\u0107ali u svoj kraj<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Ma koliko kraj bio zabit, klima o\u0161tra, zemlja te\u0161ka i slabo plodna, ovda\u0161nji Goranin nekad iznad svega volio svoj kraj. Da shvatite koliko, navest \u0107u vam primjer koji se dogodio u obitelji mog djeda. Naime, moji su preci zbog duga, koji su napravili za osnovne \u017eive\u017ene namirnice, trgovcu morali predati zna\u010dajan dio imanja. Tada je djed oti\u0161ao na rad u Ameriku te se za sedam godina vratio s novcima koje je ondje zaradio i skupo otkupio imanje od trgovca. Za to je mogao kupiti ku\u0107u i njivu negdje gdje je klima pitomija, zemlja plodnija, primjerice u Slavoniji. Ali ljubav je na\u0161eg \u010dovjeka vukla u ova brda na 992 metra nadmorske visine, sat hoda od najbli\u017eeg naselja&#8221;, ispri\u010dao je moj zanimljiv sugovornik.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Danas mladi odu na \u0161kolovanje, i ne vra\u0107aju se<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Danas imamo velike zidane ku\u0107e, vodovod, struju, tv, telefone, kanalizaciju, automobile, traktore, trgovine i asfaltirane prometnice, a motiva za povratak mladih sve je manje i manje. Posla nema, ako ga ima pla\u0107e su male i srljamo kamo srljamo. Spas vidim jedino u naseljavanju mladih, ali mora im se ponuditi ne\u0161to uvjerljivo \u0161to \u0107e ih privu\u0107i&#8221;, smatra Slavko Malnar.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">&nbsp;Po\u010deo je raditi s 11 i pol godina<\/h3>\n\n\n\n<p>Danas su nam mogu\u0107nosti ipak ve\u0107e, ta ne mo\u017eemo ni zamisliti kako je \u017eivot izgledao prije samo 80 godina, kad je na\u0161 sugovornik bio \u0161kolarac. O tome svjedo\u010di: &#8220;U mom je djetinjstvu u selu bila samo \u010detverogodi\u0161nja \u0161kola. Roditelji su me tako s 11,5 godina poslali raditi \u2013 s ostalim radnicima tucao sam kamen na cesti koja se gradila, i tako do 14. godine. Potom sam se prijavio na izu\u010davanje postolarskog zanata i zavr\u0161io 3 godine naukovanja te radio kao postolar. Kasnije sam radio i kao \u0161umski radnik. Nakon vojske zavr\u0161io sam najprije do kraja osmoljetku, i na kraju dogurao do vi\u0161e stru\u010dne spreme, zavr\u0161iv\u0161i Ekonomsku dopisnu \u0161kolu u Zagrebu. Kao blagajnik, a potom i knjigovo\u0111a, radio sam na \u0160umariji Tr\u0161\u0107e, te kratko na SDK (dana\u0161nja Fina), te u Rije\u010dkoj banci (danas Erste).&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Svakodnevica na\u0161eg 86-godi\u0161njaka<\/h3>\n\n\n\n<p>Gospodin Slavko prije tri je godine ostao udovac, kad je od posljedica gangrene umrla njegova supruga Marija. Tada mu se \u017eivot okrenuo naglava\u010dke \u2013 nije ga, ka\u017ee, u svoj toj tuzi pogodilo to \u0161to sada mora kuhati, prati, peglati i \u010distiti, koliko ga je satrla praznina, samo\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>Zdrav je, tlak mu je kao u mladi\u0107a, ba\u0161 kao i krvna slika. Mu\u010di ga jedino ateroskleroza za koju pije lijekove, i to je sve od tableta za njega. Jo\u0161 si i danas priu\u0161ti odlazak u toplice, jo\u0161 nedjeljom popodne sjedne za volan i provoza se ovim krajem pa ode i do Slovenije.<\/p>\n\n\n\n<p>Za ovakvo zdravlje duha i tijela, zaslu\u017ean je uredan \u017eivot. &#8220;Na spavanje idem u 20 sati, di\u017eem se u 4 sata. Prvo ujutro popijem dvije crne kave, onda slu\u0161am omiljene emisije na radiju do 8, kada doru\u010dkujem \u2013 obi\u010dno \u0161nitu kruha i tri \u0161nitice zimske salame, uz \u010daj. Poslije imam posla na ku\u0107i i oko ku\u0107e, koliko mogu, do ru\u010dka. Naj\u010de\u0161\u0107e si skuham grah, ri\u010det, kupus, gula\u0161, \u010desto i gove\u0111u juhu, i uvijek ne\u0161to od toga imam i zamrznuto. Ve\u010deram tako\u0111er svaki dan u isto vrijeme, najvi\u0161e volim palentu&#8221;, rekao je.<\/p>\n\n\n\n<p>Svaki slobodan trenutak posveti prou\u010davanju povijesti ovog lijepog, planinskog kraja, po ljepoti prirode doista \u2013 raja. Napisao je dvadeset knjiga o povijesti, doma\u0107em govoru, o prezimenima, \u017eivotu u pro\u0161losti, obi\u010dajima i \u017ertvama u II. svjetskom ratu.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Do\u017eivotna prijateljstva<\/h3>\n\n\n\n<p>Aktivan je i \u010dlan Udruge antifa\u0161ista, jer je kao dijete bio u logoru na Rabu, pa ode na svaku va\u017enu obljetnicu, gdje obavezno dr\u017ei govor. Me\u0111u aktivnima u toj udruzi ima i najbolje prijatelje, bez kojih ne mo\u017ee zamisliti \u017eivot jer se gotovo svaki dan s nekim \u010duje telefonom.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Te\u0161ko je biti posve sam. Posje\u0107uje me ne\u0107ak, s njim sam dogovorio skrbni\u0161tvo jer se za to \u010dovjek u ovim godinama mora pobrinuti. Zapisao sam se i stara\u010dki dom, ali \u0107u oti\u0107i samo ako onemo\u0107am i ne bude drugog rje\u0161enja. Na\u0161i ljudi ne vole ostaviti svoja ognji\u0161ta i oti\u0107i u domove koji su u Delnicama, Rijeci, na Krku ili Lo\u0161inju&#8221;, ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n<p>Pogledam na kraju na\u0161eg trosatnog razgovora kroz prozor njegove kuhinje, a u vrtu na maloj njivi raste mu uspje\u0161no \u010de\u0161njak, krumpir, crveni luk, poriluk. Na kuhinjskom prozoru crvene pelargonije, na ogradi terase rasko\u0161ne bijele petunije. &#8220;Ovo su moje male radosti koje jo\u0161 uvijek mogu njegovati&#8221;, rekao mi je dok sam se na rastanku divila njegovoj oku\u0107nici.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center has-text-color\" style=\"color:#666666;font-size:0.8rem\">Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n<div id=\"mojev-2006847619\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vozite li se selima i zaseocima Gorskog kotara, neminovno \u0107e vam, pored svih prirodnih ljepota, za oko zapeti otu\u017ene ku\u0107e sa spu\u0161tenim roletama, zarasle u korov umjesto ru\u017ea. Tu su nekad \u017eivjele obitelji sa sedmero, osmero djece, danas ih je toliko u cijelom selu. Upravo o temi starenja seoskog stanovni\u0161tva, na primjeru podru\u010dja grada \u010cabra s okolnim mjestima, razgovarala sam s istaknutim povjesni\u010darom ovoga kraja, 86-godi\u0161njim Slavkom Malnarom iz Tr\u0161\u0107a.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":82828,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[205,3104,3668],"class_list":["post-82772","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-demografija","tag-gorski-kotar","tag-starenje-stanovnistva"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82772","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=82772"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82772\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/82828"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=82772"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=82772"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=82772"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}