{"id":85804,"date":"2023-09-18T07:58:22","date_gmt":"2023-09-18T05:58:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=85804"},"modified":"2023-09-18T07:59:14","modified_gmt":"2023-09-18T05:59:14","slug":"pakao-je-gledati-kako-alzheimer-uzima-mog-tatu-bolest-je-razorila-obitelj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2023\/09\/pakao-je-gledati-kako-alzheimer-uzima-mog-tatu-bolest-je-razorila-obitelj\/","title":{"rendered":"&#8216;Pakao je gledati kako Alzheimer uzima mog tatu, bolest je razorila obitelj&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p><em>U cijelosti donosimo svjedo\u010danstvo britanske novinarke Erice Davies (46) o tome kako se Alzheimerova bolest tijekom \u0161est godina razvijala kod njezinog oca Alana i kroz \u0161to je sve prolazila i jo\u0161 uvijek prolazi cijela njegova obitelj.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Alzheimer kod tate nije bio o\u010dekivan. Nije bilo povijesti te bolesti u na\u0161oj obitelji, a tijekom svog \u017eivota tata uvijek je uvijek bio iznimno fit i zdrav. Bio je strastveni sporta\u0161 i volio je igrati golf i skvo\u0161.<\/p>\n\n\n\n<p>U mladosti je igrao i nogomet pa pretpostavljam da je mogu\u0107e da se u naga\u0111anjima o mogu\u0107im uzrocima pridru\u017ei slavnom nogometa\u0161u Bobbyju Charltonu i njegovom pokojnom bratu Jacku, \u010dija se demencija povezuje s cjelo\u017eivotnim dobacivanjem lopte glavom. Mama je pak uvjerena da se tatina bolest dogodila zbog duge anestezije koja mu je dana uslijed operacije kad je bio u 60-ima. No, tko to mo\u017ee znati?<\/p><div id=\"mojev-3591788088\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Prvi znakovi bili su suptilni.<\/strong> Veliki obiteljski odmor u Norfolku prije desetak godina sa mnom, mojim bratom i svih \u010detvero unu\u010dadi po\u010deo je lo\u0161e jer je tata usko\u010dio u auto ostaviv\u0161i spakirani kov\u010deg na ku\u0107nom pragu. Tamo je pak jednog jutra na pla\u017eu krenuo u potpuno pogre\u0161nom smjeru, a kad ga je mama poslala u lokalnu trgovinu da kupi staklenku senfa za sendvi\u010de za piknik, vratio se deset minuta kasnije s novinama i pastom za zube &#8211; bez senfa. Moj brat i ja razmijenili smo zbunjene poglede, ali smo se nasmijali.<\/p>\n\n\n\n<p>Nekoliko mjeseci kasnije, kad su mama i tata bili kod nas, iza\u0161ao je po ke\u010dap i vratio se s deterd\u017eentom za su\u0111e. Poku\u0161ali smo ignorirati, rekli smo si samo &#8220;to su ti momenti tipi\u010dni za starije&#8221;. Ali, oni su se kod tate doga\u0111ali sve \u010de\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<p>Ku\u0107anske potrep\u0161tine po\u010deo je odlagati na nasumi\u010dna mjesta &#8211; prazne boce mlijeka u ormari\u0107 za \u0161alice, \u0161alice u hladnjak &#8211; a mama je jednog dana do\u0161la ku\u0107i i otkrila da je marljivo preuredio sve jastuke s kau\u010da u uredne hrpice na podu.<\/p>\n\n\n\n<p>Za moj 40. ro\u0111endan (prije \u0161est godina), moj suprug, James, poveo me u New York na nekoliko dana i mama i tata su do\u0161li \u010duvati na\u0161eg sina i k\u0107er (tada u dobi od sedam i \u010detiri godine). Bio je <em>vikend vatre<\/em> i djeca su htjela i\u0107i na vatromet. Ali mojoj k\u0107eri je postalo hladno pa se tata ponudio da je otprati natrag do auta.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon 45 minuta lutanja po mraku, morao je priznati da nije mogao prona\u0107i auto i morao je zamoliti tamo nekog stranca da ih odveze ku\u0107i. To ga je iskustvo o\u010dito uznemirilo. Bilo je to prvo \u0161to je izvalio kad nas je pokupio s kolodvora po povratku iz SAD-a. Stalno je ponavljao: &#8220;Jednostavno ne razumijem \u0161to se doga\u0111a!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Napokon ga vode lije\u010dniku<\/h3>\n\n\n\n<p>Kako su se incidenti gomilali, napokon smo uspjeli nagovoriti mamu da tatu odvede lije\u010dniku op\u0107e prakse. Postavio mu je uobi\u010dajena pitanja (Tko je premijer? Koji je tvoj datum ro\u0111enja?), ali bilo je jasno da tata nema pojma o odgovorima. Nije se mogao sjetiti ni imena svojih roditelja. Imao je samo 70 godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Naknadni bolni\u010dki testovi potvrdili su dijagnozu Alzheimerove bolesti i dali su mu antidepresive, navodno kako bi usporili napredovanje bolesti.<\/p>\n\n\n\n<p>Postavljanjee dijagnoze doista je donijelo olak\u0161anje, ali je samo ozna\u010dilo po\u010detak pravih problema, a tatino se stanje naglo pogor\u0161avalo. Nije bilo nikoga da nam ka\u017ee \u0161to da radimo, samo smo se petljali.<\/p>\n\n\n\n<p>Tata je u po\u010detku shvatio da ne\u0161to nije u redu i kad god bi se mu\u010dio prona\u0107i rije\u010d ili dovr\u0161iti re\u010denicu, rekao bi: &#8220;Imam ovo, zna\u0161?&#8221; No, u roku od nekoliko mjeseci prestali smo razgovarati i smijati se lako zajedno pa sam ja morala poga\u0111ati \u0161to on misli ili \u017eeli re\u0107i, a zatim odgovarati umjesto njega.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Smisao za humor dugo nije gubio<\/h3>\n\n\n\n<p>Smisao za humor i dalje je ostao: prijatelj \u010dija je majka bila u sli\u010dnom stanju opisao je njezino stanje kao &#8220;Al Simonsovu bolest&#8221;, pa kad bi stvari krenule po zlu, tata bi okrivio &#8220;Al Simonsa&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<p>Moji su roditelji naposljetku odlu\u010dili prodati obiteljsku ku\u0107u na Wirralu i preseliti se u Suffolk kako bi bili bli\u017ee mojoj obitelji, da im budemo pri ruci. No, pakiranje svog doma u kojem su proveli 40 godina sigurno je bilo neizmjerno stresno i tatino se stanje dodatno pogor\u0161alo.<\/p>\n\n\n\n<p>Njegove svakodnevne \u0161etnje s psi\u0107em postajale su sve neredovitije. Ponekad bi se izgubio ili bi se vratio bez psa. U drugim je prilikama izlazio je u ku\u0107nom ogrta\u010du, a jednom ga je policija pokupila dok je \u0161etao po sredini najve\u0107e prometnice.<\/p>\n\n\n\n<p>U\u017easavala me pomisao da bi policija mogla povjerovati da je moj tata samo lokalni ekscentrik, a ne duhovit, inteligentan \u010dovjek kojeg smo obo\u017eavali. Nisam mogla podnijeti pomisao da bi netko tko ga ne poznaje ne\u0161to uvrnuto mislio o njemu.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Majci je bilo najte\u017ee<\/h3>\n\n\n\n<p>Ako je meni bilo te\u0161ko, mami je bilo znatno te\u017ee. Bila je vrlo niska i svim se silama borila nositi s tatinim sve nestalnijim pona\u0161anjem. Tako\u0111er je tugovala za voljenim mu\u017eem kojeg je tako brzo gubila. Nakon 50 godina braka vjerovala je da je njezina du\u017enost brinuti se za tatu i osje\u0107ala se krivom i pri pomisli na tra\u017eenje pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p>Moj brat i ja bismo se izmjenjivali kod tate kako bi se mama povremeno odmorila, ali situacija ju je o\u010dito iscrpljivala. Danju je na tatu morala paziti kao sokol, a ni no\u0107u nije spavala. Ispostavilo se da je dr\u017eavnu pomo\u0107 za njegu, kako bi obitelj samo malo predahnula, vrlo te\u0161ko prona\u0107i. Ubrzo smo shvatili da se smatra da je tatina bolest previ\u0161e napredovala za mnoge ustanove.<\/p>\n\n\n\n<p>Socijalne slu\u017ebe stalno su prebacivale mamu s jednog odjela na drugi, a cijelo pitanje financiranja tatine skrbi bilo je ba\u0161 zbunjuju\u0107e &#8211; \u010dak nam je i socijalna radnica rekla da im je to te\u0161ko razumjeti. Svi su bili vrlo ljubazni, ali su bili prezaposleni. Budu\u0107i da se \u010dinilo da se mama jo\u0161 nekako nosi sama s tatom, pala je na dno sva\u010dije liste. Moram re\u0107i da nitko zapravo na vrijeme ne razmi\u0161lja o socijalnoj skrbi dok mu do kraja ne zagusti. I mi smo bili isti.<\/p>\n\n\n\n<p>Na kraju sam stupila u kontakt s financijskim savjetnikom koji se bavi umirovljenicima i koji nam je pomogao organizirati tatine financije. To je va\u017eno napraviti jer vlasnik ra\u010duna osobno treba dati punomo\u0107, a &#8220;zdravog&#8221; vremena s dementnima brzo ponestaje.<\/p>\n\n\n\n<p>Najbolji savjet koji smo dobili bio je da na vrijeme razvrgnemo maminu i tatinu zajedni\u010dku \u0161tednju i teku\u0107e ra\u010dune i da umjesto toga otvorimo dva odvojena ra\u010duna &#8211; za svakoga po jedan. Tatina mirovina i pola njihove u\u0161te\u0111evine i\u0161li su na njegovu njegu, dok bi mamina polovica ostala za vo\u0111enje ku\u0107anstva.<\/p>\n\n\n\n<p>No, bilo je prekasno da sredimo i punomo\u0107 za zdravstvene odluke, ili da obavimo one stvarno va\u017ene razgovore koje treba obaviti kad netko dobije smrtnu dijagnozu. S demencijom vam je ta prilika tako brzo oduzeta. \u017dalim zbog razgovora koje nismo stigli voditi, I nikada ne\u0107emo.<\/p>\n\n\n\n<p>Poput mnogih ljudi s demencijom, dok smo mi tra\u017eili pomo\u0107 tata je nastavio lutati: mama ga je uhvatila dok se poku\u0161avao popeti preko vrtne ograde, a drugom prilikom se provukao van kroz prozor dnevne sobe. Kako bi ga za\u0161titila, mama je po\u010dela zaklju\u010davati vrata i odnositi klju\u010deve u kupaonicu sa sobom kad se tu\u0161irala.<\/p>\n\n\n\n<p>No, jednom je postao toliko uznemiren i frustriran zbog toga \u0161to je zarobljen u vlastitom domu i zbog svoje nemogu\u0107nosti komunikacije, da je postao agresivan kad je ona iza\u0161la iz kupaonice. Ovo apsolutno nije bio moj tata. Igrom slu\u010daja nekoliko minuta nakon incidenta nazvala sam mamu i ona je podigla slu\u0161alicu, nekontrolirano jecaju\u0107i. Kasnije je priznala da mi ne bi rekla da nisam nazvala u tom trenutku.<\/p>\n\n\n\n<p>Potaknula sam je da nazove 111 i policija je stigla istra\u017eiti ono za \u0161to su pretpostavili da je &#8220;ku\u0107ni incident&#8221;. Bilo je prili\u010dno nadrealno. Do tog trenutka tata je ve\u0107 potpuno zaboravio zbog \u010dega je bio uzrujan i odu\u0161evljeno se rukovao sa svima. Taj je incident bio mamac da se socijalne slu\u017ebe uklju\u010de i da se mami ponudi pomo\u0107 koju je o\u010dajni\u010dki trebala. Drago mi je da se to dogodilo, ali smatram da nije u redu da morate do\u0107i do ovako krizne to\u010dke prije nego \u0161to dobijete pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">U stara\u010dkom domu<\/h3>\n\n\n\n<p>Sada je tata smje\u0161ten u lijepom stara\u010dkom domu i sva u\u0161te\u0111evina za koju je tako naporno cijeli \u017eivot radio da bi u njoj u\u017eivao u starosti, u avanturama s mamom, samo nestaje.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010citala sam da osobe koje boluju od demencije mogu po\u017eivjeti jo\u0161 desetak godina i da prolaze kroz razli\u010dite faze. Tata je jo\u0161 uvijek aktivan &#8211; dane provodi lutaju\u0107i hodnicima doma &#8211; ali uskoro vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i hodati, sjediti ili eventualno gutati. Ljudi koje sada susre\u0107e vjerojatno misle da je mlitav starac. Po\u017eelim vrisnuti: &#8220;Kad bi samo znali tko je on zapravo!&#8221; Znam da bi mrzio svaku sekundu ovakvog svog postojanja. Prava je sre\u0107a \u0161to on nema pojma ni o \u010demu \u0161to se doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n<p>Malo me tje\u0161i \u0161to su moj suprug i na\u0161a djeca poznavali tatu prije nego \u0161to ga je Alzheimer oduzeo. Djeca su draga prema svom djedu, ali kad sam s njim i spomenem im imena, na njegovom licu nema nikakvog znaka da zna o kome govorim. Kad ga posjetim, neko vrijeme me gleda i ne zna tko sam to\u010dno, a onda mu ne\u0161to klikne i ka\u017ee mi: &#8220;Oooo!&#8221; i pri\u0111e mi u veliki zagrljaj. Jasno je da on ne zna tko sam, ali ja sam upoznata s tim i mislim da razumije osje\u0107aj ljubavi.<\/p>\n\n\n\n<p>Nije oti\u0161ao u potpunosti. Ne jo\u0161. Tu su povremeni bljeskovi starog oca &#8211; uhvatim njegov drski pokret o\u010dima ili podignutu obrvu kad se vratim na na\u0161 stari skauski naglasak &#8211; i pomislim, &#8220;Ah! Tu si ti!&#8221; Znam da te trenutke moram maksimalno iskoristiti i zadr\u017eati svoja dragocjena sje\u0107anja na to kakav je moj dragi otac bio nekada\u201d, zavr\u0161ila je svoju ispovijest Erica Davies. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Broj ljudi koji koji pate od demencije raste, a statistike pokazuju i da je &#8211; s obzirom na to da ljudi \u017eive dulje i da parovi imaju djecu u starijoj dobi &#8211; sve ve\u0107i udio onih koji se na\u0111u u situaciji &#8216;njegovatelja u sendvi\u010du&#8217;. To su oni koji brinu o starijim roditeljima ili ro\u0111acima, a jo\u0161 uvijek imaju mla\u0111u djecu koja tako\u0111er ovise o njima. Potkrijepila je to i svojim primjerom Erica, koja ima 46 godina, supruga i djecu. \u201dAlzheimer je bila no\u0107na mora za mog tatu, koji ima 76 godina, moju mamu, Jenny, koja ima 73, za mene, 46, mog brata Garetha, 45, i cijele na\u0161e obitelji\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>U Hrvatskoj prema procijenama \u017eivi oko 87 tisu\u0107a oboljelih od Alzheimerove bolesti.<\/strong> Sve se vi\u0161e \u010duje o novom lijeku za Alzheimerovu bolest, nazvanom <em>Donanemab<\/em>, za koji se u klini\u010dkim ispitivanjima pokazalo da usporava kognitivni pad pacijenata za 35 posto, \u0161to doista budi nadu.<\/p>\n<div id=\"mojev-1457719426\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne tako davno, Alan Davies (76) jo\u0161 joj se mogao sjetiti imena svoje k\u0107eri &#8211; nakon kratkog razmi\u0161ljanja i s o\u010diglednim zadovoljstvom. Ali kad ga ona danas zazove s \u2018Tata?\u2019, on vi\u0161e ne reagira. Ni za sebe vi\u0161e ne zna tko je. <\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":85978,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[138,34],"class_list":["post-85804","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zdravlje","tag-alzheimerova-bolest","tag-demencija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85804","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=85804"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85804\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/85978"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=85804"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=85804"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=85804"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}