Gospo\u0111a Zara svjedo\u010di nam kako je ponekad, oprostite na izrazu, noga u guzicu ipak korak naprijed. \u201d2000. godine rodio mi se prvi unuk. Ni moj sin, a ni snaha tada nisu radili. Ona je svaki dan \u010dekala da do\u0111em s posla, donesem namirnice i kuham. Jednog dana sam je upitala: ‘Do kada tako? Za\u0161to barem ne skuha\u0161 umjesto da cijeli dan le\u017ei\u0161, dok je ku\u0107a kao u svinjcu?’ Zalupila mi je vrata pred nosom rekav\u0161i da nema vremena jer ima dijete”, povjerila nam se gospo\u0111a Zara.<\/p>\n\n\n\n
Osje\u0107ala je da se snaha osokolila u namjeri da je pretvori u besplatnu ku\u0107nu pomo\u0107nicu i banku.<\/p>\n\n\n\n
“Ostala sam u \u0161oku. Tu sam doslovce pukla. Taj dan sam \u010dekala sina da se vrati ku\u0107i i jednostavno im rekla da tako vi\u0161e dalje ne ide. Dala sam im rok da se isele. Kako nisu imali gdje, prona\u0161li su jednu staru ku\u0107u koja je bila na prodaju, a mogli su je kupiti na rate”, otkriva nam dalje.<\/p>\n\n\n\n
Snaha joj je, opisuje, tada rekla da u toj ku\u0107i nema ni vode. “Bit \u0107e, odgovorila sam joj, kad se zaposli\u0161 i uvede\u0161 si vodu. Do tada rublje peri na ruke. I moja majka je prala na ruke i \u017eiva je”, ka\u017ee o lekciji koju im je dala.<\/p>\n\n\n\n
No, napominje da im je i tada financijski usko\u010dila, samo da se isele, jer psihicki vi\u0161e nije mogla podnijeti to stanje u ku\u0107i. Kad ju je sin pitao za\u0161to je to napravila, samo je kratko i jasno rekla da u njezinoj ku\u0107i nitko koga hrani i obla\u010di njoj ne\u0107e zatvarati vrata pred nosom.<\/p>\n\n\n\n
“Za mene je to bila ona kap koja je prelila \u010da\u0161u. Rekla sam im mogu uzeti sve \u0161to im treba i neka iza\u0111u. Tako je i bilo. Ispratila sam ih rije\u010dima da \u0107e tek sada, kad budu \u017eivjeli sami, shvatiti koliko ko\u0161ta sve ono \u0161ta su imali gratis. Psihi\u010dki sam ve\u0107 bila na rubu sloma”, doznajemo od gospo\u0111e Zare.<\/p>\n\n\n\n
Kako opisuje, nakon ne\u0161to vi\u0161e od pola godina, mladi su doista shvatili da se od zraka ne \u017eivi, te su se zaposlili i \u010dak radili suprotne smjene, zbog djeteta. “Sin mi je jednom rekao da je to \u0161to sam ih otjerala ne\u0161to najbolje \u0161to sam mogla napraviti. I da nikada na to nije tako gledao. Mislio je da ih tjeram tek uslijed tipi\u010dnog svekrva-snaha odnosa. Sre\u0107om, od tog razgovora zatvoreno je jedno ru\u017eno poglavlje. Sada je sve onako kako je trebalo biti na po\u010detku. Uzajamno po\u0161tovanje i sloga”, iskrena je gospo\u0111a Zara.<\/p>\n\n\n\n
Za kraj poru\u010duje: “Volite sebe, jer dati djetetu sve na svijetu nije dobro za njega. Tako odgajate lijen\u010dinu koja \u0107e i dalje \u017eivjeti na va\u0161oj grba\u010di, a da se ne pita kako je vama zbog toga. Danas je moj sin jedan sasvim drugi \u010dovjek. Sretna sam i nikad se za svoj postupak nisam pokajala. Da moram, opet bih tako postupila.”<\/p>\n\n\n\n