Umirovljenica Dora iz okolice Zagreba ba\u0161 je izlazila iz lokalnog du\u0107ana kad smo se srele, poznam joj ne\u0107aka koji joj je nosio dvije vre\u0107ice, pa sam i nju, dok smo \u0107askali, upitala \u0161to je finoga kupila. <\/p>\n\n\n\n
Izgovorila je gospo\u0111a Dora vjerojatno naj\u010de\u0161\u0107e izgovaranu re\u010denicu otkad nam je uveden euro i sna\u0161la nas inflacija: “Joj, kako je sve poskupjelo, evo napunila sam napola ove dvije vre\u0107ice i ode meni preko 60 eura. To je skoro petsto kuna! A kupila sam samo par litara ulja, par kila bra\u0161no, paket od \u0161est mlijeka, palentu, ri\u017eu, rum, \u0161e\u0107er, sol, kavu, toaletni papir, sapun i par \u010dokolada, ako mi unuci do\u0111u. I jo\u0161 sam gledala da je sve na akciji. Da, i deterd\u017eent za rublje sam kupila, koji je oti\u0161ao u nebo, ne mogu do\u0107i k sebi.”<\/p>\n\n\n\n
Gotovo pola mirovine joj, ka\u017ee, “ode na ceduljice”, misli na ra\u010dune jer bli\u017ei se sezona grijanja, to joj, ka\u017ee, penziju ba\u0161 pojede. “I \u0161to mi je ostalo do kraja mjeseca? Figa. Ali ja imam sre\u0107e, ja \u010dujem da su ljudi u gradu gladni i da kopaju po kontejnerima. Na to jo\u0161 spala nisam, hvala bogu imam vrt i jo\u0161 toliko snage da se di\u017eem u pet ujutro i od ranog prolje\u0107a sadim. Pa ja vam ra\u0161tike, koja je otporna, imam cijelu zimu, to i krumpir u podrumu, i ja ni zimi ne trebam kupovati hranu. U trgovinu me ne\u0107ak vozi samo jednom mjese\u010dno, i ponekad k\u0107eri naru\u010dim ne\u0161to kad dolazi i grada, i to je to”, rekla je.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee potom da u smo\u010dnici uvijek ima i svoga graha, koju korabicu, a u kacama ukiseljenog zelja i repe. “To mi je dostatno za mene samu. A na njivi stavim pod koprenu i zimsku salatu, per\u0161in, celer i blitvu, zna mi do prosinca ostati na vrtu sada kad vi\u0161e nema snijega. A preko ljeta sam stvarno blagoslovljena, svega imam u izobilju, \u010dak i dijelim. Susjedi sam dala bu\u010de, pa mi je zauzvrat donijela jaja, zar to nije lijepo?\u201d, ka\u017ee mi.<\/p>\n\n\n\n
“Gospo\u0111o Dora, pa vama onda od 290 eura penzija jo\u0161 i ostane kakav euro?” upitam je. “Vi se \u0161alite, ali nije smije\u0161no jer je to \u017eivi u\u017eas od penzije, ne ostane mi ni\u0161ta jer spremam za zimu i grijanje i kakav euro za vi\u0161u silu, nikad se ne zna. Bo\u017ei\u0107 \u0107e za\u010das, volim djeci pe\u0107i kola\u010de, a sastojci, gledam ba\u0161 danas, ko\u0161taju nenormalno”, po\u017ealila se.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee potom da joj bud\u017eet malo rastereti i k\u0107er. “Imam k\u0107er u Zagrebu i dvoje unu\u010dadi, donesu uvijek kavu, kekse. K\u0107i mi uvijek donese i ne\u0161to od odje\u0107e koju ona vi\u0161e ne nosi, meni je za na njivu sve dobro, a osim u du\u0107an jednom do dvaput mjese\u010dno, crkvu i do susjede nikud vi\u0161e i ne idem. Nedavno su me odveli u Samobor na krem\u0161nite, to mi je dovoljno izlazaka za godinu dana. Imamo jednu birtiju u mjestu, ali ne ide na kavu, niti imam naviku niti imam eura na bacanje”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Vremena za dru\u017eenje ljeti si uzme jedino nakon crkve, \u017eivi blizu pa je ona ta koja obi\u010dno pozove susjedu i znanicu na kavu doma. “Svima nam je sli\u010dno s ovim malim penzijama, tko ima petsto eura mislimo da je bogat. Vi\u0161e imaju jedino ovi jedni \u0161to su se u penziji vratili iz Njema\u010dke. Neka, ne gledam ja u njih, gledam svoja posla. Ja sam blagoslovljena \u0161to imam ku\u0107u i njivu, i na tome zahvaljujem Bogu. Gladnu me On valjda ne\u0107e ostaviti, jer kad bi ja morala kupovati hranu za svaki dan, na pola mjeseca vi\u0161e ne bih imala \u0161to za jesti”, rekla je za na\u0161eg susreta skromna gospo\u0111a Dora.<\/p>\n\n\n\n
“Ne smijem pregrije\u0161iti du\u0161u, moram re\u0107i da sam blagosloslovljena i dobrom k\u0107erkom, zetom i zdravim unucima, bez njih moj \u017eivot ne bi imao smisla. Tako da ne mislim nimalo na novac, jer ga nemam pa sam s njim \u2013 kvit”, rekla je na odlasku.<\/p>\n\n\n\n