{"id":8806,"date":"2016-12-21T17:02:19","date_gmt":"2016-12-21T16:02:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=8806"},"modified":"2023-05-14T13:09:47","modified_gmt":"2023-05-14T11:09:47","slug":"obiteljsko-nasilje-sto-kada-dijete-krene-na-roditelje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/12\/obiteljsko-nasilje-sto-kada-dijete-krene-na-roditelje\/","title":{"rendered":"Obiteljsko nasilje: \u0160to kada dijete krene na roditelje?"},"content":{"rendered":"<p>Kad se ka\u017ee &#8220;nasilje u obitelji&#8221; obi\u010dno se misli na agresivne roditelje i dijete kao \u017ertvu. Ali upravo zastra\u0161uju\u0107i je broj obrnutih slu\u010dajeva: kad djeca maltretiraju svoje roditelje koji obi\u010dno o tome \u0161ute &#8211; iz srama, pi\u0161e <a href=\"http:\/\/www.dw.com\/hr\/kad-se-roditelji-moraju-bojati-vlastitog-djeteta\/a-36844592\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Deutsche Welle<\/a>.<\/p>\n<p><strong>Martina<\/strong> zapravo vi\u0161e ne \u017eeli niti vidjeti taj SMS, ali ga jednostavno ne mo\u017ee obrisati. Jer kona\u010dno, poslao joj ga je njen vlastiti sin. Makar je prepun psovki i prijetnji: &#8220;Kad to \u010ditam, istovremeno me oblijeva hladno\u0107a i vru\u0107ica&#8221;, ka\u017ee 50-godi\u0161njakinja sa zapada Njema\u010dke. Niti ona, niti bilo tko u ovim obiteljskim dramama ne \u017eeli da im se objavi pravo ime: previ\u0161e je srama.\u00a0Njen sin sad \u017eivi u popravnom domu nakon \u0161to je na vlastitu majku krenuo i s\u00a0palicom za bejzbol. Ali ni iz doma je ne ostavlja na miru.<\/p>\n<p>Mediji su puni napisa o roditeljima koji zlostavljaju svoju djecu. Ali jedva da ima napisa o djeci koja i psihi\u010dki i fizi\u010dki zlostavljaju svoje vlastite roditelje i to daleko prije nego \u0161to postanu punoljetna. Makar je broj takvih slu\u010dajeva\u00a0zastra\u0161uju\u0107i broj takvih slu\u010dajeva: stru\u010dnjaci procjenjuju da u oko 10 do 16% obitelji u ovoj zemlji ima slu\u010dajeva gdje djeca maltretiraju svoje roditelje. Ponegdje samo ponekad, ponegdje redovito. I tu se ne radi samo o djeci koji u pubertetu &#8220;otkrivaju&#8221; inat i protive se svemu \u0161to im se ka\u017ee, nego i o starijoj djeci.<\/p><div id=\"mojev-3896407436\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<h3>\u010cetiri dobre k\u0107erke i on&#8230;<\/h3>\n<p>Te\u0161ko je re\u0107i pravu brojku jer se mnogi roditelji srame\u00a0uop\u0107e ikome re\u0107i \u0161to se de\u0161ava. A istovremeno misle i da su jedini na \u010ditavom svijetu koje mu\u010di taj problem. Zato je rijetkost, ali i izuzetno dobro da je Martina i javno spremna o tome govoriti &#8211; makar i pod izmi\u0161ljenim imenom.<\/p>\n<p>S\u00a0njenim sinom, nazovimo ga <strong>Nedim<\/strong>, je ve\u0107 i prije bilo problema. Markirao je u \u0161koli, po\u010delo je i sa drogama. Ve\u0107 sa 16 je i kod ku\u0107e zahtijevao da svi slijede pravila koje \u0107e on postavljati. Na zidu dnevne sobe vise slike obitelji sa odmora i sa vjen\u010danja jedne od \u010detiri starije k\u0107erke &#8211; s\u00a0njima nikada nije bilo problema. Zato se i majka uvijek iznova pitala, \u0161to je ona u\u010dinila krivo sa Nedimom. Tri puta je \u010dvrsto odlu\u010dila obratiti se uredu za skrb djece i omladine i tek onda je kona\u010dno i oti\u0161la.<\/p>\n<p>Kako majka ka\u017ee, to nije bila velika pomo\u0107. Savjetovali su joj da, na primjer, ako se ne \u017eeli ujutro ustati za \u0161kolu, da mu prolije \u010da\u0161u vode po licu. Ili da ga &#8220;puste&#8221;, da mu ne daju niti ni\u0161ta za jesti niti novac niti da spava pod njihovim krovom. &#8220;Pa kako da to u\u010dinim? On je jo\u0161 uvijek moje dijete&#8221;, ka\u017ee Martina.<\/p>\n<p>Vrhunac se dogodio jedne ve\u010deri kad je sin do\u0161ao ku\u0107i pod utjecajem nekakve droge, majka nema pojma kakve. Kod ku\u0107e je bio i slu\u017ebenik ureda za skrb djece i omladine, ali kad je vidio da se sa sinom te ve\u010deri ne\u0107e mo\u0107i uop\u0107e razgovarati, oti\u0161ao je. Ali sin to nije mogao oprostiti: ocu je poru\u010dio neka crkne i odnekuda je izvukao palicu za bejzbol kojom je krenuo na majku.<\/p>\n<h3>Nikad nisu roditelji sami krivi<\/h3>\n<p>&#8220;Ne znam odakle mu to uop\u0107e&#8221;, ka\u017ee majka. No i otac je stao pred sina tako da je sve zavr\u0161ilo samo s jo\u0161 mnogo psovki i prijetnji, a Nedim je oti\u0161ao iz ku\u0107e. Dan kasnije ga je uhitila policija, sad je to ve\u0107 konkretno kazneno djelo hladnim oru\u017ejem. Od onda ga vi\u0161e nije vidjela, nego samo ponekad prima SMS-ove. Pune prijetnji i uvreda.<\/p>\n<p>&#8220;Mo\u017eda sam zakazala kod njega&#8221;, ka\u017ee majka dok sa mukom gu\u0161i svoje suze. &#8220;Ostali su svi dobro odgojeni. Ali kod njega&#8230; Nemam pojma, \u0161to sam tu u\u010dinila pogre\u0161no.&#8221; &#8220;Oboje smo zakazali&#8221;, tje\u0161i je otac.<\/p>\n<p>Psihijatar za djecu i omladinu <strong>Wilhelm Rotthaus<\/strong> tvrdi: &#8220;Roditelji nikad nisu jedini i jednostrani problem za njihovu djecu. Ali mogu\u0107e je da stvaraju nepovoljne okolnosti za njihov razvoj&#8221;, ka\u017ee stru\u010dnjak koji je vodio odjel dje\u010dje psihijatrije u Viersenu.<\/p>\n<p>Njema\u010dka ima upravo drasti\u010dne zakone za za\u0161titu djece i malodobnika. Niti strancima nije pametno u ovoj zemlji svojeg mali\u0161ana &#8220;lupiti malo po stra\u017enjici&#8221; makar i radio gluposti &#8211; velika je mogu\u0107nost da netko od prolaznika u tom slu\u010daju \u010dak pozove policiju. Zato je i ovaj psihijatar bio zate\u010den upravo gomilom slu\u010dajeva &#8211; engleski je termin Parent Batternig, maltretiranja roditelja.<\/p>\n<p>&#8220;Ima mnogo vi\u0161e slu\u010dajeva nego \u0161to je poznato. Ali i me\u0111unarodne procjene govore kako u oko 10% obitelji dolazi do takvih pona\u0161anja&#8221;, ka\u017ee Rotthaus. Ako se uzme da u ovoj zemlji ima oko 8 milijuna obitelji sa malodobnom djecom, onda mo\u017eda ima i na stotine tisu\u0107a takvih slu\u010dajeva.<\/p>\n<h3>Kod bogatih i siroma\u0161nih, obrazovanih i neobrazovanih&#8230;<\/h3>\n<p>Stru\u010dnjaci isto tako tvrde da se takvo pona\u0161anje mo\u017ee zate\u0107i me\u0111u svim socijalnim skupinama, kod bogatih i siroma\u0161nih, obrazovanih i neobrazovanih. Do nekih 14. godina tome su skloni i dje\u010daci i djevoj\u010dice, nakon toga je ipak vi\u0161e dje\u010daka. &#8220;Posebno se dobro sje\u0107am jedne majke koja mi je rekla za svoju k\u0107erku kako nije lijepo da ponekad digne ruku na nju, ali kako je &#8216;upravo u\u017easno s\u00a0kakvim prijezirom se odnosi prema meni&#8217;.<\/p>\n<p>Nasilnost djece \u010desto je iznena\u0111enje i za roditelje i za djecu jer toliko kr\u0161e postoje\u0107e norme u obitelji. Ali to se osobito doga\u0111a u obiteljima gdje i sami roditelji imaju neke slabosti &#8211; psihi\u010dke ili fizi\u010dke i to onda vodi do preokreta u hijerarhiji. &#8220;Dijete postaje \u0161ef u obitelji&#8221;, ka\u017ee psihijatar i dodaje da je to zapravo previ\u0161e odgovornosti i zada\u0107a i za samo dijete. &#8220;Ali ta uloga je previ\u0161e privla\u010dna tako da se je nerado odri\u010du.&#8221;<\/p>\n<p>S\u00a0druge strane su dje\u010daci kao \u0161to je Tobias. I to je izmi\u0161ljeno ime za \u010detrnaestogodi\u0161njaka koji sada sjedi u svojoj sobi u ku\u0107i za \u017eivot pod posebnom skrbi na istoku Njema\u010dke. Soba je ure\u0111ena vrlo skromno: jedan plavi krevet i jedan crveni ormari\u0107 pored njega. I stol na kojem je fotografija Tobiasa sa svojom majkom i mla\u0111om sestrom. &#8220;Stalno smo se sva\u0111ali, poludio sam i rekao sam joj da vi\u0161e nemam volje stalno slu\u0161ati ono \u0161to mi govori. Rekao sam joj da mi vi\u0161e nema \u0161to nare\u0111ivati&#8221;, ka\u017ee Tobias. Tvrdi kako je nikad nije tukao, ali joj jest prijetio. &#8220;Moja majka je bila nemo\u0107na pred mnom.&#8221;<\/p>\n<h3>Bolja je &#8220;\u010dvrsta ruka&#8221;?<\/h3>\n<p>Od po\u010detka godine sad \u017eivi ovdje sa mladima sli\u010dne sudbine. Njihove pri\u010de zvu\u010de gotovo identi\u010dno: lo\u0161e dru\u0161tvo, droge, nisu imali volje niza\u0161to, problemi i s\u00a0policijom. 13-godi\u0161nji Marcel se potukao s\u00a0novim de\u010dkom svoje majke koja ga je odgajala bez oca. Sad i on \u017eivi u ovom domu gdje vladaju stroga pravila, gotovo kao u vojsci. \u0160kola, u\u010denje i u slobodno vrijeme je nagrada ako uop\u0107e smiju i\u0107i na pecanje, raditi u vrtu ili gledati filmove.<\/p>\n<p>\u0160to je bilo krivo u njihovim obiteljima? Mladima je to veoma te\u0161ko re\u0107i. Premalo pravila? &#8220;Pa moram re\u0107i da sam radio mnogo gluposti za koje nikad nisam bio ka\u017enjen&#8221;, priznaje Tobias. Ali i pedagog koji prati njihov razvoj nam obja\u0161njava da to nije tako jednostavno i pitanje previ\u0161e ili premalo pravila: &#8220;To \u010desto nije nikakvo ciljano nasilje, nego prije \u010din dvojbe i o\u010daja&#8221;.<\/p>\n<p>Ima li nade? Ako se vide suze majke, gotovo je apsurdno \u0161to nam i psihijatar Rotthaus obja\u0161njava da su i djeca u pravilu podjednako nesretna &#8211; i Tobias ima sliku svoje mame na stolu. &#8220;Na primjer, imao sam jednu djevoj\u010dicu koja mi je stalno govorila kako je nesretna \u0161to se sva\u0111a sa mamom i kako bi voljela da to promjeni.&#8221; Ali kad su onda roditelji doista\u00a0do\u0161li na zajedni\u010dku terapiju, u tren oka su se svi &#8220;vratili u svoje rovove&#8221; i k\u0107erka je odmah nastavila sa vrije\u0111anjem i poni\u017eavanjem roditelja.<\/p>\n<p>\u0160to onda u\u010diniti? Psihijatar jedino mo\u017ee savjetovati kako roditeljima ne poma\u017ee puno &#8220;gutati&#8221; sve \u0161to im se \u010dini i nadati se da \u0107e se dijete &#8220;opametiti&#8221;. Nakon odre\u0111ene mjere, va\u017ean prvi korak je svakako potra\u017eiti stru\u010dnu pomo\u0107.\u00a0Ina\u010de \u0107e sukob prije eskalirati nego \u0161to \u0107e se smiriti. &#8220;Jer tek kad se roditelji uspiju natjerati da posjete savjetovali\u0161te i da nakon toga ka\u017eu kako se &#8216;moraju postaviti granice&#8217;, teko onda se doista po\u010dinje razvijati odnos.&#8221;<\/p>\n<p>Tako je i kod Martine. Jo\u0161 uvijek roni suze kad se sjeti svog sina, ali u popravnom domu i on jo\u0161 uvijek \u0161alje SMS-ove. Zasad jo\u0161 sa prijetnjama i psovkama, ali i\u00a0njemu mora biti jasno da tako to &#8211; ne ide.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.dw.com\/hr\/kad-se-roditelji-moraju-bojati-vlastitog-djeteta\/a-36844592\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">\/Amelie Richter\/Deutsche Welle\/<\/a><\/p>\n<div id=\"mojev-496070593\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Te\u0161ko je re\u0107i pravu brojku jer se mnogi roditelji srame uop\u0107e ikome re\u0107i \u0161to se de\u0161ava. A istovremeno misle i da su jedini na \u010ditavom svijetu koje mu\u010di taj problem. Zato je rijetkost, ali i izuzetno dobro da je Martina i javno spremna o tome govoriti &#8211; makar i pod izmi\u0161ljenim imenom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":8810,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[500,198],"class_list":["post-8806","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-nasilje","tag-obitelj"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8806","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8806"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8806\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8810"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8806"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8806"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8806"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}