“Ako ne mo\u017ee\u0161 pomo\u0107i, nemoj ni odmo\u0107i”, poslovica je zlata vrijedna, koje se, eto, ne dr\u017ee svi na ovome svijetu. \u0160to se ti\u010de gospo\u0111e Lone, ne dr\u017ee je se \u010dak ni oni za koje je smatrala da su joj najbli\u017ei i da \u0107e joj uvijek bezuvjetno biti na pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
“Majka sam dvoje djece, k\u0107eri i sina koji su danas odrasli ljudi, oboje su zavr\u0161ili fakultet te su zaposleni. \u0160ta se njih ti\u010de, stvarno sam sretna i ponosno mama, ali trebalo je tu \u0161to\u0161ta izdr\u017eati. Moja \u017eivotna pri\u010da je jako duga, ali ispri\u010dat \u0107u posljednjih devet godina, otkako mi je preminuo suprug, a ja ostala sama s k\u0107eri u dobi od 13 godina, i sinom od 16 godina”, povjerava nam gospo\u0111a Lona.<\/p>\n\n\n\n
Bile su to, ka\u017ee, najosjetljivije godine za djecu, ba\u0161 kad pubertet uzima maha. Iako smatra da su sve godine u kojima djeca do\u017eive traumu osjetljive, bitno je umjeti skupiti snagu i ostati jak. “Moja djeca su, zajedno sa mnom, bila i ostala jaka. No, vanjske okolnosti nisu nam i\u0161le na ruku”, doznajemo.<\/p>\n\n\n\n
Potom je objasnila: “\u017divimo u ku\u0107i koju smo suprug i ja nadogradili i bila je u fazi legalizacije kad je on oti\u0161ao sa ovog svijeta. Taj je nelegalizirani objekt glasio na suprugovog oca, mog svekra. Odmah nakon sahrane i nalaza obdukcije, po\u010deli su problemi oko ku\u0107e pa \u010dak i oko grobnice u kojoj je ukopan moj suprug”, otkriva nam. <\/p>\n\n\n\n
Dala je, obja\u0161njava, uklesati fotografiju supruga, a njegovi su joj roditelji rekli neka se ne mije\u0161a u ne\u0161to \u0161to nije njezino. “Vikali su kako sam mogla i\u0107i naru\u010diti fotografiju bez da sam se s njima savjetovala. Izgovorili su mi toliko ru\u017enih rije\u010di, osobito svekrva, da nisam mogla vjerovati. I nakon toga, po\u010dela je borba oko ku\u0107e. Oni djeci i meni ne \u017eele to prepisati. \u0160tovi\u0161e, danas, nakon devet godina, oni \u017eele izbaciti djecu iz te ku\u0107e”, opisuje.<\/p>\n\n\n\n
Gospo\u0111a Lona se u me\u0111uvremenu preselila u drugo mjesto, zbog posla, ali k djeci u ku\u0107u dolazi najmanje jednom tjedno. “Ne mogu nikako razumjeti ljude koji su izgubili svoje vlastito dijete i umjesto da te unuke prigrle jer je to jedino \u0161to im je ostalo od sina, oni sve te godine njih odbacuju i ote\u017eavaju im \u017eivot. Kakvi su to ljudi?” pita se ve\u0107 devet te\u0161kih godina udovica Lona.<\/p>\n\n\n\n