Ba\u0161 kao u kakvoj zapetljanoj ljubavnoj drami, i pedesete godine \u017eivota gospo\u0111e Tanje bile ispunjene ljubavnim jadima. <\/p>\n\n\n\n
“Suprug i ja bili smo pomalo izgubljeni, djeca su odselila i krenula svojim putevima. Njemu je to te\u0161ko palo, prvo je oti\u0161ao sin, a nakon dvije godine i k\u0107i i postalo nam je jasno da su to sada odrasli ljudi koji imaju svoj posao, obaveze, hobije, partnere, prijatelje i da nas se ne sjete ba\u0161 svaki dan. Kad je oti\u0161la i k\u0107i, mu\u017e je bio nekako sav potonuo. Prijateljica\u00a0mi je savjetovala da kupim psi\u0107a, da \u0107e to malo ‘podi\u0107i’ i njega, a i mene.\u00a0 I ja sam je poslu\u0161ala”, ispri\u010dala nam je gospo\u0111a Tanja.\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n Potom je rekla da njezin odnos sa suprugom ve\u0107 i prije odlaska djece nije bio sjajan, ali opet su nekako funkcionirali, no on je postajao sve inertniji. “Nije mu se vi\u0161e dalo ni u subotu na plac i kavu kao nekad, nije mu se dalo pro\u0161etati do Jaruna, po\u010deo je blejati u televizor i mislila sam si: Ovo \u0107e nas dotu\u0107i, moramo se pokrenuti. \u010cak se i on slo\u017eio da nabavimo psa i dijelimo odgovornost i brigu oko njega”, objasnila je.<\/p>