{"id":91972,"date":"2023-11-26T10:34:56","date_gmt":"2023-11-26T09:34:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=91972"},"modified":"2023-12-12T11:47:27","modified_gmt":"2023-12-12T10:47:27","slug":"zorica-zagar-56-iz-gerova-najsretnija-sam-kad-starom-covjeku-uljepsam-dan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2023\/11\/zorica-zagar-56-iz-gerova-najsretnija-sam-kad-starom-covjeku-uljepsam-dan\/","title":{"rendered":"Zorica \u017dagar (56) iz Gerova: &#8216;Najsretnija sam kad starom \u010dovjeku uljep\u0161am dan&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p>S gerontodoma\u0107icom<strong> Zoricom \u017dagar <\/strong>razgovarali smo nakon napornog radnog dana, koji je za nju po\u010deo uobi\u010dajeno rano. Jo\u0161 za mraza sjela je u svoj auto i odvezla se do umirovljenika koji \u017eivi sam i kojem jednom tjedno po\u010disti ku\u0107u. <\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kod gospodina <strong>Kre\u0161imira Malnara<\/strong> sam najprije sve pomela, po\u010distila, prebrisala, napravila mu ve\u0161 ma\u0161inu, donijela mu sedam kanti drva u ku\u0107u. Oti\u0161la sam mu i u trgovinu i platila mu re\u017eije, a na kraju smo jo\u0161 izgubili klju\u010d koji smo oboje tra\u017eili kao skriveno blago&#8221;, otkrila nam je kako joj je po\u010delo radno jutro.<\/p>\n\n\n\n<p>Potom se, pri\u010da nadalje, odvezla kod&nbsp; gospo\u0111e <strong>An\u0111elke Andlar<\/strong> koja je slijepa i gotovo nepokretna. &#8220;Ta mi je gospo\u0111a jedan od zdravstveno najte\u017eih slu\u010dajeva i kod nje se obi\u010dno zadr\u017eim oko tri sata. Najprije obavimo njezinu osobnu higijenu, potom i kod nje po\u010distim, pometem i sve prebri\u0161em. Ona vam samo sjedi i tako provodi samotne dane, jedino mo\u017ee slu\u0161ati radio.&#8221;<\/p><div id=\"mojev-167993930\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>&#8220;Silno mi ju je \u017eao, ali na svu njezinu muku ja je uporno&nbsp;poku\u0161avam natjerati da se malo pridigne i poku\u0161a napraviti koji korak da potpuno ne zalegne i onemo\u0107a. A starija je gospo\u0111a i sve ju boli, razumijem da joj je te\u0161ko&#8221;, pri\u010da nam.<\/p>\n\n\n\n<p>Jo\u0161 su malo popri\u010dale, a onda se zaputila dalje i najprije kratko navratila jednoj \u0161ti\u0107enici koja joj je bila usput pa je provjerila ima li drva i treba li joj \u0161togod. Nakon nje, \u017eurno je produ\u017eila put prema svojoj najstarijoj \u0161ti\u0107enici <strong>Mariji Vrus<\/strong>, koja ima 93 godine i za koju ka\u017ee da je &#8220;vitalnija i vedrija od svih&#8221;.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Gospo\u0111i Mariji odem u trgovinu i malo joj po\u010distim, ali ona jo\u0161 uvijek svoje ku\u0107anstvo mo\u017ee dr\u017eati jako urednim. Jo\u0161 uvijek ima \u017earku volju pe\u0107i kola\u010de s kojima me \u010desto do\u010deka, a do lani je jo\u0161 i \u0161ivala. Imala je te\u017eak \u017eivot, a ne mogu vam opisati koliko je pozitivna i od nje jo\u0161 nisam \u010dula da joj je ne\u0161to te\u0161ko.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Njoj vam zapravo najte\u017ee pada samo\u0107a jer neizmjerno voli pri\u010dati, s njom uvijek saznam ne\u0161to novo iz \u017eivota na\u0161ih starih. Toliko je jo\u0161 bistra i vitalna, da me steglo oko srca kad mi je rekla neka ju prekinem svaki put kad po\u010dne govoriti o ne\u010demu \u0161to mi je ve\u0107 ispri\u010dala. A ja joj nikad nemam srca to re\u0107i, pustim je da pri\u010da&#8221;, otkriva nam ova empati\u010dna gerontodoma\u0107ica.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Ra\u0161trkani zaseoci<\/h3>\n\n\n\n<p>Osim u srcu mjesta Gerovo, goranskog naselja koje pripada Gradu \u010cabru, gospo\u0111a Zorica svoje \u0161ti\u0107enike obilazi u brojnim zaseocima, a to su Vode, Smre\u010dje (gdje je i njezina obiteljska ku\u0107a), zatim Mali Lug, te Hrib i Gerovski kraj.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Dnevno napravim i po 20 kilometara. To je ljeti sve u redu, ali zimi, budu\u0107i da kod nas zna pasti dosta snijega, na sve se mogu\u0107e na\u010dine probijam do svojih \u0161ti\u0107enika. Strah me jer su to kilometri kroz \u0161umu bez ijedne ku\u0107e putem, ve\u0107 sam jednom tako ostala zaglavljena pa su me jedva na\u0161li i izvukli mi auto. Bude svakakvih situacija, nerijetko pje\u0161a\u010dim&#8221;, rekla je.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-92172\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/zagar-kuca.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Zorica \u017dagar obilazi \u0161ti\u0107enike (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>I sam posao, koji radi u sklopu programa &#8220;<strong>Pomo\u0107 u ku\u0107i&#8221; <\/strong>finaciranog sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Grada \u010cabra, a koji je u nadle\u017enosti Crvenog kri\u017ea \u010cabar, zimi je u ovom planinskom kraju znatno ote\u017ean. S jeseni temperature padnu ispod nule, na snijeg zna pasti ki\u0161a, a onda smrznu oku\u0107nice i gospo\u0111i Zorici nije lako \u0161ti\u0107enicima \u010distiti snijeg ispred ku\u0107a i nositi drva u ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Imam jednu \u0161ti\u0107enicu koja vi\u0161e ne mo\u017ee iz ku\u0107e jer je na \u0161takama, a do ulaznih vrata vodi 40 stepenica. Kad sve zaledi, ja ni sama ne znam kako idem gore-dole po tim stepenicama s punim naramkom drva. To su ti problemi na\u0161eg posla, \u010desto bi trebala jaka mu\u0161ka ruka, ali evo, snalazim se ja nekako i sama&#8221;, rekla je i nasmijala se kad smo joj rekli da je zasigurno u dobroj kondiciji.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Samo dvoje \u0161ti\u0107enika mla\u0111e od 80 godina<\/h3>\n\n\n\n<p>Samo dvoje ljudi o kojima brine gospo\u0111a Zorica mla\u0111e je od 80 godina, ve\u0107ina je bli\u017ee devedesetima. &#8220;O nekima brinem ve\u0107 15 godina, otkako sam po\u010dela. Ah, da samo znate kolike sam ispratila na onaj svijet. Koliki su samo meni povjerili neke tajne, tajne koje ni vlastitoj djeci nisu rekli. A tek koliki su mi dali naputke gdje se \u0161to nalazi, od odje\u0107e, novaca nadalje, da sve znam na dan kad umru. To su te\u0161ki susreti i te\u017eak posljednji rastanak&#8221;, priznaje nam.<\/p>\n\n\n\n<p>Imala je, prisjetila se, jednu \u0161ti\u0107enicu koja je imala nepokretnu k\u0107i i koja se molila da k\u0107i umre prije nje, jer nije mogla podnijeti pomisao da bi k\u0107i mogla ostati sama bez njezine 24-satne pomo\u0107i. &#8220;Ona ju je dostojanstveno njegovala pune 54 godine, zamislite vi \u0161to je to za jednu majku. I ona je doista zahvalila nebesima kad je k\u0107i oti\u0161la prije nje, da bi koju godinu kasnije i ona mirno po\u0161la na drugi svijet. A mene stegne svaki put kad mi zauvijek odu, neke od njih i pomognem urediti za vje\u010dni po\u010dinak&#8221;, ispri\u010dala nam je.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Problemi kraja i ovog posla<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Skoro svaki tre\u0107i stanovnik je u ovom kraju umirovljenik, a mi brinemo samo o socijalno najugro\u017eenijima. Nekoliko mojih \u0161ti\u0107enika moje usluge i dopla\u0107uje, pa im pola onda sufinancira Grad. Nekoliko njih si uslugu pla\u0107a privatno, u cijelosti, \u0161to im iza\u0111e ne\u0161to ispod 9 eura po satu. Onda me zovu da do\u0111em ovisno o tome koliko im, i ako im, ostane od mirovine.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Mirovine tu su male, to je posljedica toga \u0161to su ti ljudi mahom radili u nekada\u0161njoj Tvornici krep papira Gerovo, tvornici odje\u0107e Rio, ili pak radili u tvornici namje\u0161taja Goranprodukt\/Finvest, a pla\u0107e su im bile male. To su vam mirovine od nekih 220 eura, do oko 500 eura, ali ti si ve\u0107 pla\u0107aju sami. No, puno je vi\u0161e ljudi u kraju koji zapravo trebaju ovakav oblik pomo\u0107i, a mi zbog propisa i ograni\u010denih financija ne mo\u017eemo udovoljiti njihovim zahtjevima.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Najte\u017ee njenim \u0161ti\u0107enicima pada, ka\u017ee nam, samo\u0107a. &#8220;Neki nisu imali djecu, drugima su djeca odselila i ne mogu \u010desto dolaziti. \u010cak i oni kojima su djeca ostala u kraju, dugo u danu rade i nema ih do nave\u010der, kad opet imaju svog posla. Tako mene ti moji stariji \u010dekaju na prozorima i boje se da \u0107u zakasniti i minutu od dogovorenog. Ne mogu mi ponekad rije\u010dima opisati koliko im zna\u010di razgovor sa mnom.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Imala sam jednog gospodina koji je kasnije oti\u0161ao u stara\u010dki dom i te\u0161ko smo se rastali. I danas me njegove k\u0107eri, kad god ga posjete, nazovu na video poziv jer me on \u017eeli \u010duti i vidjeti. \u0160aljemo si i razglednice i to ga silno raduje&#8221;, povjerava nam ova neumorna i po\u017ertvovna \u017eena koja posao radi predano i svim srcem, bez obzira na gotovo minimalnu hrvatsku pla\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Sve je vi\u0161e potrebitih<\/h3>\n\n\n\n<p>Pohvalila je potom rad ravnateljice <strong>Eleonore Pi\u0161\u010devi\u0107<\/strong> koja je u godinu i pol, otkako je na \u010delu Crvenog kri\u017ea, unijela brojne promjene nabolje i ide korak dalje za zaposlenike i \u0161ti\u0107enike te apelira prema Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi koji sufinanciraju uslugu pomo\u0107i u ku\u0107i, da im spremnije izlaze ususret.<\/p>\n\n\n\n<p>Samo rije\u010di hvale ima i za svoje kolegice <strong>Renatu i Juditu<\/strong>, a osobito gerontodoma\u0107ina <strong>\u017deljka Broveta<\/strong> koji odradi puno fizi\u010dkog posla, dostavlja besplatne obroke \u0161ti\u0107enicima koji su stekli pravo na njih, a iz 20 kilometara udaljenog \u010cabra gospo\u0111i Zorici donosi i lijekove, koje ona dalje dijeli svojim \u0161ti\u0107enicima u Gerovu.<\/p>\n\n\n\n<p>Svi se zaposleni na terenu sla\u017eu da je <strong>potrebitih starijih mje\u0161tana<\/strong> u Gradu \u010cabru <strong>vi\u0161e od brojke koju dr\u017eava odobrava financirati<\/strong>. Toplo se nadaju da \u0107e Ministarstvo pozitivno odgovoriti na njihove apele i da \u0107e za ovaj kraj, gdje starija populacija gotovo prevladava, imati vi\u0161e sluha.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">I njezini su sinovi morali odseliti<\/h3>\n\n\n\n<p>Gospo\u0111a Zorica i sama je na vlastitoj ko\u017ei iskusila \u0161to roditeljima ovog kraja zna\u010di odlazak djece u gradove, najprije vrlo mladi odu na \u0161kolovanje. Nakon \u0161kole mnogi odu i izvan granica, u potrazi za poslom odnosno nekim boljim i lak\u0161im \u017eivotom.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Govore\u0107i o svom poslu, na niti jednu pote\u0161ko\u0107u na\u0161a sugovornica nije tako te\u0161ko uzdahnula kao kad nam je povjerila da pakira sina Marina koji odlazi na rad u Austriju.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Imam tri sina, i svi su zavr\u0161ili fakultete. Ivan je magistar sanitarnog in\u017eenjerstva, Marin je in\u017eenjer prometa, a Nikola in\u017eenjer strojarstva. Nikola je odmah ostao u Zagrebu gdje \u017eivi i radi, a Marin je dugo tra\u017eio i \u010dekao posao ovdje u \u010cabru. Nije ga mogao na\u0107i, pa odlazi u Austriju, sve je dogovorio. Naravno da mi je te\u0161ko, a opet mu \u017eelim da potra\u017ei svoju sre\u0107u i boljitak. Ivan isto jo\u0161 tra\u017ei posao, zasad ne \u017eeli oti\u0107i iz kraja, nada se i dalje poslu i ostanku bli\u017ee meni i suprugu Ivici, koji je ve\u0107 dvije godine u mirovini&#8221;, povjerava nam.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Lavovska borba za bolje sutra<\/h3>\n\n\n\n<p>Po\u017ertvovna gospo\u0111a Zorica lavovski se borila kroz \u017eivot. Radni vijek je zapo\u010dela u Poljoprivrednoj apoteci u Gerovu, zatim je nekoliko godina radila na zamjeni u tamo\u0161njoj po\u0161ti, a potom se odlu\u010dila na poduzetni\u010dki pothvat te je bila vlasnica kafi\u0107a u Smre\u010dju. No, kad je ostala trudna s blizancima, shvatila je da ugostiteljski posao vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i raditi punim kapacitetom, pa je kafi\u0107 zatvorila.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon toga, prijavila se za ovaj human posao i postala omiljena gerontodoma\u0107ica u svom kraju. Nju, uvjerili smo se, ni\u0161ta ne mo\u017ee oraspolo\u017eiti kao njezini zadovoljni \u0161ti\u0107enici. &#8220;Sretna sam kad su svi dobro i nasmijani i kad znam da sam im barem malo olak\u0161ala i uljep\u0161ala starost&#8221;, rekla je na kraju na\u0161eg razgovora koji nam je ostavio ugodnu toplinu u srcu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center has-text-color\" style=\"color:#666666;font-size:0.8rem\">Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n<div id=\"mojev-2572090770\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zahtjevan, ali lijep i nadasve human posao ve\u0107 15 godina radi gerontodoma\u0107ica Zorica \u017dagar (56), koja brine za \u010dak 24 starija mje\u0161tana svog rodnog Gerova. Ne posustaje doprijeti do svojih \u0161ti\u0107enika ni kad uske cestice zamete snijeg, ako treba probija se do njih i pje\u0161ice.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":92171,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[1501,3104],"class_list":["post-91972","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-gerontodomacice","tag-gorski-kotar"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91972","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=91972"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91972\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/92171"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=91972"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=91972"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=91972"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}