Sixty and me<\/a><\/em> opisala \u010detiri strategije koje su njoj pomogle nositi se s odraslom djecom koja su se otu\u0111ila. Njen tekst prenosimo u cijelosti.<\/p>\n\n\n\nBio je Maj\u010din dan, a moja djeca, sin i k\u0107i, tada u svojim kasnim dvadesetima, bili su ovisnici o drogi i alkoholu. \u010cekala sam i \u010dekala njihov poziv. Cijeli dan. Ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107am se kako sam stajala pod tu\u0161em te ve\u010deri. Glava mi je bila prislonjena uz mokre plo\u010dice, gr\u010devito sam jecala. Bilo je tako bolno. Toliko bolno. Osje\u0107ala sam \u010dvor u utrobi. Osje\u0107ala sam se napu\u0161teno. Prepu\u0161teno. Postavljala sam pitanja. Jesam li zaista bila tako lo\u0161a majka? Mrze li me ba\u0161 toliko? \u0160to sam pogre\u0161no u\u010dinila?<\/p>\n\n\n\n
Kad mi se razum vratio, osvijestila sam da sam bila savjesna majka; bri\u017ena i uklju\u010dena u njihov \u017eivot. Nisam bila savr\u0161ena, ali sam uvjerena u \u010dinjenicu da sam im pru\u017eila sve \u0161to sam mogla; ljubav i skrb. <\/p>\n\n\n\n
Sljede\u0107e godine se sve ponovilo. Nisam vi\u0161e plakala tako jako kao prve godine, ali ipak je boljelo. Poku\u0161ala sam se radovati zbog drugih majki oko mene, a koje su odrasla djeca obasipala pa\u017enjom i darovima. No to je bio ma\u010d s dvije o\u0161trice izme\u0111u iskrene \u017eelje da se radujem zbog njih i istovremenog osje\u0107aja tuge i napu\u0161tenosti u vlastitom srcu. S vremenom se to pretvorilo u ne\u0161to \u0161to niti jedna majka ne bi trebala iskusiti; postalo je normalno.<\/p>\n\n\n\n
Pomirenje sa sinom, k\u0107i je i dalje otu\u0111ena<\/h3>\n\n\n\n
Kasnije, sin mi je jedne uskrsne ve\u010deri rekao da je u jednom trenutku osje\u0107ao kao da ima sr\u010dani udar zbog upotrebe metamfetamina. Nakon toga je prestao koristiti droge. Vratio se u crkvu i promijenio svoj \u017eivot. Njegova djevojka u to vrijeme bila je dugogodi\u0161nja ovisnica o heroinu, ali i ona je promijenila \u017eivot. Sada su u braku i imaju sina. Moj sin ima 39 godina i imamo dobar odnos. Zove me redovito.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, moja k\u0107i je ostala otu\u0111ena. Ponekad odgovara na moje poruke (kad ne postavljam previ\u0161e pitanja) i \u010dini se vrlo nespremnom re\u0107i “volim te” kao odgovor na moje \u010desto izra\u017eavanje ljubavi prema njoj. To me boli, ali ne\u0107u joj prestati govoriti da je volim.<\/p>\n\n\n\n
Imala sam toksi\u010dan odnos s vlastitom majkom i o\u010dajni\u010dki sam \u017eeljela u\u017eivati u bliskom, zabavnom odnosu sa svojom k\u0107eri koja sada ima 42 godine. No, na\u017ealost, pri\u010da jo\u0161 nije gotova. Jo\u0161 uvijek gajim nadu da \u0107e se jednog dana to dogoditi. Kroz sve te godine nau\u010dila sam \u010detiri na\u010dina kako si pomo\u0107i u slu\u010daju kad se djeca otu\u0111e od roditelja.<\/p>\n\n\n\n
1. Nema tugovanja i samosa\u017ealjevanja<\/h3>\n\n\n\n
Kroz godine udaljenosti od moje k\u0107eri, unato\u010d mojim naporima da razvijemo odnos, shvatila sam da je utapanje u tuzi besmisleno i da ne slu\u017ei nikakvoj pozitivnoj svrsi u mom \u017eivotu. Da, naravno, moramo potpuno odtugovati te odnose kojima smo se u srcu nadali. Ali tugovanje iz godine u godinu nije korisno ni vama ni va\u0161em odraslom djetetu. Oni nastavljaju svoj \u017eivot, a i vi trebate \u010diniti isto.<\/p>\n\n\n\n
Dr. John Delony, voditelj emisije “The Dr. John Delony Show”<\/em>, poti\u010de slu\u0161atelje da kupe betonski blok u trgovini gra\u0111evinskog materijala. Ka\u017ee im da napi\u0161u na komadu papira stvari koje ih dugo mu\u010de i da taj papir zalijepe na betonski blok. Upu\u0107uje ih da nose taj betonski blok oko ku\u0107e koliko god mogu, a zatim neka potrgaju papir s njega i ostave ga u najudaljenijem kutu vrta ili dvori\u0161ta. I neka ga vi\u0161e nikad ne podignu. Njegov savjet je vrijedan. Nosimo svoju tugu dok ne postane tako te\u0161ka da je vi\u0161e ne mo\u017eemo nositi. Odlo\u017eite je.<\/p>\n\n\n\n2. Postavite si nove ciljeve<\/h3>\n\n\n\n
Umjesto da se potpuno usredoto\u010dite na svoje otu\u0111eno odraslo dijete, postavite si dva do tri nova cilja. To mo\u017ee biti odluka da \u0107ete volontirati nekoliko sati tjedno u omiljenoj lokalnoj udruzi. \u017dene koje imaju 60 i vi\u0161e godina posjeduju mno\u0161tvo vje\u0161tina i talenata koje su stekle i usavr\u0161ile kroz godine.<\/p>\n\n\n\n
Svirate li klavir? Darujte svoje vrijeme i podu\u010davajte mlade sviranju. Jeste li umirovljeni u\u010ditelj? Pru\u017eite instrukcije. Znate li ne\u0161to o slikanju? Preuzmite mladog umjetnika pod svoju za\u0161titu. Jeste li pisac? Pomozite nekome koncipirati knjigu. Bit je da iza\u0111ete iz sebe i da sebe investirate u nekoga drugoga. To stvarno pomo\u017ee ispuniti prazninu koja nastaje kad se odraslo dijete otu\u0111i.<\/p>\n\n\n\n
3. Ubijte \u010dudovi\u0161te zvano bijes<\/h3>\n\n\n\n
Prirodno je osje\u0107ati ljutnju kao dio procesa tuge. Va\u0161e odraslo dijete jo\u0161 uvijek \u017eivi, ali osje\u0107ate kao da je umrlo. Prijatelji i obitelj mogu vam poku\u0161ati biti podr\u0161ka, ali \u010desto \u0107e nesvjesno potaknuti osje\u0107aj izdaje i napu\u0161tanja. Umjesto toga, napravite mentalni korak unatrag i poku\u0161ajte razumjeti \u0161to je dovelo do otu\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n
Je li va\u0161a obitelj bazi\u010dno nefuncionalna? Jeste li u obitelji skloni toksi\u010dnoj komunikaciji? Mo\u017eda smatrate svoju obitelj cjelovitom i zdravom. Promatranje va\u0161e obiteljske dinamike s nekog objektivnijeg stajali\u0161ta mo\u017ee u\u010diniti otu\u0111enje manje osobnim. Razlog je, u kona\u010dnici, manje va\u017ean. Va\u017ena je volja da se ugasi bijes i da se situaciji pristupi otvornije bez zatvaranja vrata zauvijek.<\/p>\n\n\n\n
4. Korak prema prihva\u0107anju <\/h3>\n\n\n\n
\u010cini se da je banalno re\u0107i “tako je kako je”, ali prihva\u0107anje okolnosti onakvima kakve zaista jesu dio je vlastitog procesa ozdravljenja. Umjesto da strahujete od toga \u0161to budu\u0107nost nosi, udahnite duboko nekoliko puta, slegnite ramenima i jednostavno prihvatite da je upravo to va\u0161a pri\u010da… barem za sada.<\/p>\n\n\n\n
Znam pone\u0161to o onim mislima koje uporno kru\u017ee glavom dok poku\u0161avate zaspati. Te misli mu\u010de vas dok se prevr\u0107ete po krevetu pitaju\u0107i se gdje je va\u0161e odraslo dijete, \u0161to radi i ho\u0107e li ikada shvatiti koliko vas je povrijedilo. Sanjate o danu kad \u0107e utr\u010dati natrag u va\u0161 \u017eivot, zagrliti vas, ispri\u010dati se zbog svog zastranjenja i priznati vam svoju vje\u010dnu ljubav. Snovi su dobri. I odr\u017eavanje nade u pomirenje je plemenito, ali prihva\u0107anje sada\u0161njosti je nu\u017eno.<\/p>\n\n\n\n
Razumijem tu bol. Znam da stvara prazninu tijekom svakog blagdana\u2026 zapravo, svakog dana. Me\u0111utim, primjena ove \u010detiri strategije samopomo\u0107i pomo\u0107i \u0107e vam da krenete dalje sa svojim \u017eivotom dok se nadate da \u0107e jednog dana do\u0107i do pomirenja. A ako se to ne dogodi? Nastavit \u0107ete graditi \u017eivot pun smisla i svrhe!<\/p>\n\n\n\n
Jeste li i vi roditelj od kojeg su se otu\u0111ila odrasla djeca. Kako se nosite s tim? Vidite li da \u0107e se u budu\u0107nosti stvari popraviti? Ili su se stvari ve\u0107 popravile? Podijelite svoje iskustvo s nama.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n
\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Terapeutkinja Michelle Hill dijeli \u010detiri strategije koje su joj pomogle suo\u010diti se s izazovom otu\u0111enja odrasle djece. Kroz vlastito iskustvo, poti\u010de roditelje da ponovno stanu na noge, svjesna da prihva\u0107anje sada\u0161njosti \u010desto vodi ka ozdravljenju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":93227,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[198,879,345,3532],"class_list":["post-93131","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-obitelj","tag-otudenost","tag-psihologija","tag-roditelji-i-djeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93131","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=93131"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93131\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/93227"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=93131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=93131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=93131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}