Unato\u010d brojnim upozorenjima umirovljeni\u010dkih udruga, starije osobe i dalje potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdr\u017eavanju, nakon \u010dega se suo\u010davaju s problemima. Naime, ne dobivaju o\u010dekivanu skrb, a u trenutku stavljanja potpisa na ugovor, ostali su bez vrijednih nekretnina. Naj\u010de\u0161\u0107e su to stanovi ili ku\u0107e u kojima primatelji skrbe \u017eive.<\/p>\n\n\n\n
Upravo se u takvoj situaciji na\u0161la \u0106.Z.<\/strong> iz Sv. Ivana Zeline koja je 2020. godine s k\u0107eri sklopila ugovor o dosmrtnom uzdr\u017eavanju \u010dime je k\u0107i postala vlasnica ku\u0107e. Ovaj ugovorni odnos je isprva je zadovoljavao \u0106.Z., ali ne zadugo. Pomo\u0107 je potra\u017eila u Pravnom savjetovali\u0161tu Sindikata umirovljenika Hrvatske<\/a>.<\/p>\n\n\n\n “Ispo\u010detka je sve bilo dobro, kuhala mi je i donosila hranu I obilazila me, vozila doktoru i sve radila \u0161to je trebala. Me\u0111utim zadnjih pola godine me ne posje\u0107uje i ne izvr\u0161ava ugovor. \u010cujem da \u017eeli prodati ku\u0107u jer ima financijskih problema, a i problema s mu\u017eem. Izbjegava me i ne dolazi pa ne mogu razgovarati s njom. Stara sam i nemo\u0107na i nemam novca za odvjetnika”, pi\u0161e gospo\u0111a koja se, \u010dini se, pomirila s izostankom skrbi, no brine je da bi mogla ostati bez krova nad glavom. <\/p>