Gospo\u0111a Vera pi\u0161e da ima 83 godine i ve\u0107inu svog \u017eivota \u017eivi sama. “U dvadesetima me ostavio suprug, i to s troje djece u dobi od 2, 3 i 4 godine. Nisam dobivala nikakvu pomo\u0107 ni od dr\u017eave ni od njihovog oca pa sam radila no\u0107u i vikendom kao konobarica da bi imali hranu i krov nad glavom.”<\/p>\n\n\n\n
“Moje najmla\u0111e dijete, sin, umro je od leukemije kad je imao 11 godina. Moje drugo dijete, tako\u0111er sin, utopio se kad je imao 20 godina. Jo\u0161 uvijek imam k\u0107er. Ona i njezin mu\u017e ne \u017eive blizu mene. Prije otprilike pet godina uspjeli su posvojiti dvoje djece koja su bila te\u0161ko zlostavljana. Jedno je dijete imalo dva mjeseca, drugo godinu dana, kad su ih dobili. Ovo ljeto imat \u0107e pet i \u0161est godina.”<\/p>\n\n\n\n
“Moja k\u0107i nikad nije mogla imati vlastitu djecu. Budu\u0107i da ona ima pune ruke posla i ta dva dje\u010da\u010di\u0107a je trebaju, poku\u0161avam se sama brinuti za svoje potrebe i \u017eelje. Imam mobitel, ku\u0107no ra\u010dunalo i auto, tako da jo\u0161 uvijek mogu iza\u0107i i obaviti sve \u0161to treba. va\u017eno mi je \u0161to du\u017ee ostati samostalna.”<\/p>