{"id":9480,"date":"2017-05-30T07:25:30","date_gmt":"2017-05-30T05:25:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=9480"},"modified":"2019-04-18T10:58:17","modified_gmt":"2019-04-18T08:58:17","slug":"zvonko-spisic-na-prvom-pljesku-dobio-sam-cipele","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/05\/zvonko-spisic-na-prvom-pljesku-dobio-sam-cipele\/","title":{"rendered":"Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107: Na Prvom pljesku dobio sam cipele"},"content":{"rendered":"<p>Dvadeset i sedam godina dijeli ovogodi\u0161njeg dobitnika Vjesnikove nagrade Josip Slavenski za ukupnost muzi\u010dkog stvarala\u0161tva od jednog para crnih &#8220;\u0161pi\u010doka&#8221; &#8211; njegove prve nagrade na ve\u0107 zaboravljenom Prvom pljesku u zagreba\u010dkom Varijeteu.\u00a0Ispreplelo se svih tih godina mnogo toga, ponajvi\u0161e \u0161ansone koja je bila njegovim suputnikom na putovima koji presijecaju \u017eivot i muziku, pisao je te <strong>1985. godine zagreba\u010dki Studio<\/strong>.<\/p>\n<p><strong>Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107<\/strong> pripaljuje tko zna koju po redu cigaretu toga dana. Svuda oko nas je Tre\u0161njevka. I u sobi u kojoj se 1937. godine rodio i u okolnim dvori\u0161tima u koja ulazi prvi sumrak, u kloparanju tramvaja koji Kon\u010darevom odlazi u veliki grad. Ka\u017eu da svaki grad ima svog pjeva\u010da. Ali nijedno predgra\u0111e nema pjeva\u010da kao Tre\u0161njevka. Nezaobilazna tema svakog razgovora sa Zvonkom \u0160pi\u0161i\u0107em. On se od nje ne odvaja. Od prvoga dana.<\/p>\n<p>I pri\u010da kako je jo\u0161 1935. godine ku\u0107a u kojoj sada stanuje bila predvi\u0111ena za ru\u0161enje, a danas je, eto, pro\u0161la &#8220;prijemni&#8221; kod gradskih urbanista i uvr\u0161tena je u urbanisti\u010dke planove, tj. ostaje tu gdje jest.<\/p><div id=\"mojev-2759266019\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Pri\u010da o doju\u010dera\u0161njem selu pokraj Zagreba, koje je grad odavno opkolio \u0161ire\u0107i se po ledinama, ali nikada nije i asimilirao. Tre\u0161njev\u010dani i danas govore odlaze\u0107i prema centru da &#8220;idu u grad&#8221;, iako je grad svuda oko njih.<\/p>\n<p>\u201eDobri duh periferije. To je Tre\u0161njevka!\u201c, govori \u0160pi\u0161i\u0107. \u201ePoseban senzibilitet ljudi iz susjedstva, koji me zovu na kavu i koje ja pozivam kad mojoj \u017eeni uspiju kola\u010di. Ljudi koji sudjeluju u svemu \u0161to se u mojoj obitelji doga\u0111a, \u017ealosno ili sretno. Tre\u0161njevka je jednostavnost \u017eivota. A najte\u017ee je \u017eivjeti jednostavno.\u201c<\/p>\n<p>Pjeva\u010d Tre\u0161njeva\u010dke balade s mnogo ljubavi govori o svom svijetu malih ku\u0107eraka i gostionica, nebodera i Remize.\u00a0Nestaje polako ona Tre\u0161njevka iz balade, dodaje, ali za one koji su se rodili i srodili s njom, Tre\u0161njevka ostaje &#8211; Tre\u0161njevka! &#8220;\u017divot se ovdje ne \u017eivi iz publike, on \u017eivi u srcu te crvene republike&#8221;.<\/p>\n<p>\u201eOdbljesci \u017eivota ove periferije, koje je Drago Britvi\u0107 &#8220;uhvatio&#8221; pi\u0161u\u0107i Tre\u0161njeva\u010dku baladu, taj kola\u017e ambijenta i ljudi u njemu savr\u0161eno ocrtavaju Tre\u0161njevku\u201c, pri\u010da \u0160pi\u0161i\u0107. \u201eA sve je tako jednostavno. Takva je i muzika kojom sam uglazbio pjesmu. Jednostavnost, to je klju\u010d svega!\u201c<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/YyoGbqbn3Zg\" width=\"648\" height=\"410\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n<p>Kre\u0107emo s Tre\u0161njevke do stare gimnazije na Rooseveltovu trgu, pa dalje do Zubotehni\u010dke \u0161kole. Tu je Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 postao zubotehni\u010dar, pa krenuo u potragu za karijesima i zuboboljom u Grade\u010dac, Bosanski \u0160amac, Slavonski Brod.\u00a0A nakon tri godine, spakirao je kov\u010deg i vratio se na Tre\u0161njevku.\u00a0Nije mogao bez Zagreba, a kako \u0107emo kasnije vidjeti ni bez muzike!<\/p>\n<p>Sada je ve\u0107 1958. godina, otvaraju se vrata Varijetea, a te godine na Prvom pljesku najglasnije se pljeskalo Zvonku \u0160pi\u0161i\u0107u. \u201ePjevao sam Ko\u010diju za osam bijelih konja\u201c, sje\u0107a se. \u201eS jo\u0161 jednim natjecateljem podijelio sam prvo mjesto, a za nagradu &#8211; crne cipele. Vukli smo \u0161ibicu! Tako sam dobio i pljesak i cipele.\u201c<\/p>\n<p>Nastavlja se \u017eivot u trokutu zubotehni\u010dkog laboratorija, Varijetea i podrumske garderobe pokraj Esplanade.\u00a0Pa studij na Pedago\u0161koj akademiji (\u201ePola sam predavanja zbog umora prespavao\u201c), a u stalnom previranju \u017eelja i stvarnosti na prvo mjesto kona\u010dno (i neopozivo) dolazi muzika.<\/p>\n<h3>Sa \u010dvrstom \u017eeljom da nau\u010di tajne pjeva\u010dkog zanata<\/h3>\n<p>U ku\u0107i Zvonka Spi\u0161i\u0107a nije bilo klavira. (\u201eNe volim kad danas netko ka\u017ee da nema priliku u \u017eivotu i zato se dosa\u0111uje u kafi\u0107u.\u201c) O muzici je u\u010dio sam, ne razmi\u0161ljaju\u0107i o tome kao o profesiji, barem ne u po\u010detku.\u201cU\u010dio sam, \u010ditao knjige, odlazio na koncerte. Kao klinac zabavljao sam se s gitarom, a s dvanaest godina sklepao i prvu kompoziciju. Sahara, tako se zvala. Djetinje naivna, ali je imala &#8220;rep i glavu&#8221;.\u00a0Pa Mujambo. Bio je to hit na Tre\u0161njevci! Ima ih koji ga se i danas sje\u0107aju.\u201c<\/p>\n<p>Prvi ozbiljniji poku\u0161aj s mikrofonom pred sobom i nimalo muzi\u010dkog iskustva iza sebe zavr\u0161io je &#8211; kako se to moglo i predvidjeti &#8211; neuspjehom!\u00a0Bilo je to 1959. kada je tri dana snimao Modugnovu Piove u studiju Radio Zagreba.<\/p>\n<p>\u201eSnimao sam \u010ditavu vje\u010dnost i jedva snimio. Tada sam sam sebi rekao da sebi i kolegama ne mogu dopustiti jo\u0161 jedno tak\u201cvo mu\u010denje. Oti\u0161ao sam sa \u010dvrstom \u017eeljom da nau\u010dim tajne pjeva\u010dkog zanata.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full wp-image-193\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic.jpg\" alt=\"\" width=\"740\" height=\"406\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic-636x349.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic-150x82.jpg 150w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><\/p>\n<p>Dvogodi\u0161nje razdoblje izme\u0111u dva snimanja Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 je i te kako dobro iskoristio.\u00a0Najve\u0107e iskustvo, kako sam ka\u017ee, bio je rad u orkestru s Antom Kuljevanom i Zlatkom \u010cernjulom. Tu je, napominje, nau\u010dio gotovo sve \u0161to i danas zna o zabavnoj glazbi. Pjevanje, pisanje muzike, odnos prema publici i suradnicima.<\/p>\n<p>\u201e\u0160ansona je kondenzirana poezija\u201c, razmi\u0161lja \u0160pi\u0161i\u0107. \u201eIstrgne se iz velike cjeline ljudi, doga\u0111aja, stvari i zaokru\u017ei poetskim izri\u010dajem. Pisati \u0161ansonu zna\u010di imati malo vremena i mnogo poetike u sebi. I opet dolazimo do jednostavnosti. \u0160ansona je upravo takva. Za\u0161to? A za\u0161to je svaka ljubavna pjesma tu\u017ena? Zato jer nema veselih! Tako nema ni komplicirane \u0161ansone.\u201c<\/p>\n<p>Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 nije se samo potvrdio kao kompozitor ve\u0107 i kao tekstopisac. Ali ve\u0107inu tekstova za njegove pjesme pisali su drugi. U protivnom, smatra, nikada ne bi ispjevao toliko razli\u010ditih, a opet srodnih pjesama. Pjesama koje su pune sentimenta ali i optimizma.<\/p>\n<p>Tu naizgled kontradikciju obja\u0161njava analiziraju\u0107i Kockara, Suze za zagorske brege\u2026 (\u201eTaj moj Zagorec odlazi ali i ka\u017ee da se bu vrnul nazaj.\u201c)<\/p>\n<p>Drago Britvi\u0107 prvi je autor s kojim je \u0160pi\u0161i\u0107 sura\u0111ivao. Za Britvi\u0107a \u0107e re\u0107i da je to pjesnik bez knjige, \u010dije su pjesme \u201erastepene\u201c po stotinama notnih izdanja.\u00a0 Bez njega, priznaje, ne bi nastale mnoge danas klasi\u010dne \u0161ansone. Tu je i Zlatko Crnec &#8211; po rije\u010dima \u0160pi\u0161i\u0107a jedan od najve\u0107ih \u017eivu\u0107ih kajkavskih pjesnika, i njegovo Pismo gospodinu \u017daku Prevertu v Pariz.\u00a0Pa Milivoj Slavi\u010dek, Krste Juras i mnogi drugi. Svi su oni utkali svoje niti u magleni pla\u0161t \u0161ansone. A gdje je ta tolika spominjana \u0161ansona danas?<\/p>\n<p>\u201eSvuda oko nas\u201c, kratko \u0107e \u0160pi\u0161i\u0107, pa s gor\u010dinom dodaje kako su \u0161ansonu mnogi poku\u0161ali zloupotrebljavati, a time i degradirati. \u201eNeki kao da misle da se time mo\u017ee baviti svatko. Piskaraju se besmislene pjesmice, &#8216;vi\u0161ak&#8217; pjeva\u010da na festivalima trpa se u ve\u010deri \u0161ansone. Ne\u0161to \u0161to je svojedobno odjeknulo kao senzacija, postalo je dosadno.\u201c<\/p>\n<p>A to je za \u0161ansonu najgore, \u0161ansona je svugdje osim na javnim medijima. Na radiju se izvodi u muzi\u010dkim rezervatima, kasno nave\u010der kada muzi\u010dki urednici misle da program nitko vi\u0161e ne slu\u0161a.\u00a0Na televiziji je rijedak gost, novine o njoj ne pi\u0161u. A \u0161ansoni, nakon stagnacije i laganog propadanja, ponovno raste cijena, ljudi je sve vi\u0161e tra\u017ee, \u0161ansona je dobila svoj festival u Roga\u0161koj Slatini, Dru\u0161tvo skladatelja Hrvatske tra\u017ei njeno vra\u0107anje na zagreba\u010dki festival, \u0161ansona kuca na vrata beogradskog MESAM-a.<\/p>\n<p>Eto, vjerovali ili ne, ljudi vole \u0161ansonu!<\/p>\n<p>\u201eNas \u0161ansonijere gledaju kao na aristokraciju u zabavnoj glazbi, i svi se nama ponose\u201c, nastavlja. \u201eImamo \u010dasti i vlasti, samo se svi boje da ne do\u0111emo na ru\u010dak i ne pojedemo njihov dio kola\u010da. I po\u010dinju teorijama o tome tko pi\u0161e, a tko ne pi\u0161e za publiku. Kaj god! Tko ne pi\u0161e za publiku?\u201c<\/p>\n<p>Ali, mnogi proturaju tezu da \u0161ansona nije za publiku. Tvrditi da publika ne voli \u0161ansonu pravi je bezobrazluk. Ni\u0161ta vi\u0161e!<\/p>\n<p>\u0160ansona je, dakle, svugdje i nigdje. A zabavna muzika uop\u0107e? U svojim razmi\u0161ljanjima uvijek odmjereni \u0161armer pozornice, \u010dija ga svjetla nikada nisu zaslijepila, ne krije svoje neslaganje s mutnim tokovima kojima brodi kompozicija lakih nota.<\/p>\n<p>\u201eSvi \u017eele stvoriti ne\u0161to novo, senzacionalno, a ve\u0107ina luta iz bedasto\u0107e u bedasto\u0107u. Stoga nije \u010dudno da slu\u0161amo gomilu nesuvislih i kulturno \u0161tetnih (ne)djela. A trgovci za njih pronalaze skupocjene i blistave EPP-\u0161okove kojima publiku \u017eele uvjeriti u prvorazrednu kvalitetu fal\u0161-robe. Malo je pravih rezultata, kao da se izgubila nit s tradicijom na\u0161eg muzi\u010dkog podneblja\u201c<\/p>\n<div id=\"attachment_9482\" style=\"width: 750px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-9482\" class=\"size-full wp-image-9482\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/zvonko-spisic.jpg\" alt=\"\" width=\"740\" height=\"410\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/zvonko-spisic.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/zvonko-spisic-636x352.jpg 636w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><p id=\"caption-attachment-9482\" class=\"wp-caption-text\">Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 (Pjesme Iz Prizemnih Ulica, 1970.)<\/p><\/div>\n<h3>Tajna visokog postotka \u0161uta na ko\u0161 muzi\u010dke kritike<\/h3>\n<p>Kriteriji?<\/p>\n<p>\u201eNema ih!\u201ckategori\u010dan je Spi\u0161i\u0107. \u201e\u0160tovi\u0161e, kriterije je u ovom trenutku nemogu\u0107e postaviti. Oni ovise o muzi\u010dkoj (i ne samo muzi\u010dkoj) kulturi ljudi koji bi trebali biti odgovorni za to. Ta je kultura, na \u017ealost, na vrlo niskom nivou. Manipulira se publikom.\u00a0\u201e<\/p>\n<p>Dok ljudi shvate da pjesma koja se \u010duje na svakom koraku ni\u0161ta ne valja, ve\u0107 im se servira nova.<\/p>\n<p>Re\u0107i \u0107e netko &#8211; pjesme izlaze iz mode. Glupost! Fala je u modi ve\u0107 pedeset godina. Na \u017ealost, publici treba mnogo vremena da izbalansira prave vrijednosti. Ponekad to traje godinama.<\/p>\n<p>Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 pripada u malobrojnu skupinu onih muzi\u010dara za koje je rije\u010d profesionalizam u prvom redu obrazac po\u0161tenog i odgovornog odnosa prema glazbi, profesiji, publici.<\/p>\n<p>Zbir od 250 pjesama u njegovu dugogodi\u0161njem skladateljskom radu malo \u0107e koga impresionirati, ali podatak da je svaka \u010detvrta kompozicija u tom retrospektivnom popisu osvojila neku od festivalskih i inih nagrada pobu\u0111uje du\u017eno po\u0161tovanje i u onih kojima ne pada na pamet da uvrste \u0160pi\u0161i\u0107a u svoju ku\u0107nu diskoteku.<\/p>\n<p>Tajna visokog postotka \u0161uta na ko\u0161 muzi\u010dke kritike?<\/p>\n<p>\u201eNema tajne!\u201codgovara. \u201eJa ne mogu napisati lo\u0161u pjesmu. Zapravo, mogu bez problema, ali je u tom slu\u010daju nikada ne\u0107u javno objaviti.\u201c<\/p>\n<p>Mnogi se iznenade kad saznaju da je neki od njima omiljenih hitova potpisao upravo Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107. \u201eTelevizija se specijalizirala da dr\u017ei u anonimnosti autore pjesama koje se izvode na malom ekranu\u201c, ljuti se \u0160pi\u0161i\u0107. \u201eNa kraju muzi\u010dke emisije pi\u0161u ne samo imena pjeva\u010da i re\u017eisera ve\u0107 i tko je nosio kablove i okretao kamere. Svi se spominju osim kompozitora pjesama koje su gledaoci te ve\u010deri slu\u0161ali!\u201c<\/p>\n<p>Tre\u0161njevka je odavno utonula u mrak.<\/p>\n<p>Pri\u010da Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 o muzici, festivalima, generacijama pjeva\u010da.\u00a0Pri\u010da muzi\u010dar s bezbroj zadu\u017eenja. Tajnik Dru\u0161tva skladatelja Hrvatske, predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske, \u010dlan Sekcije za kulturu i umjetnost Republi\u010dke konferencije SSRNH.\u00a0Donedavno bio je zastupnik u Saboru SR Hrvatske. Trenutno je odbornik Vije\u0107a udru\u017eenog rada Skup\u0161tine grada Zagreba.<\/p>\n<p>\u201eNikada nisam imao ambicija da sjedim na sastancima\u201c, govori odbornik koji se usporedo sa svojim muzi\u010dkim \u017eivotom naslu\u0161ao vi\u0161e sastanaka i konferencija negoli cijela garnitura starog i novog muzi\u010dkog Yu-vala. \u201eDelegirali su me na sastanke op\u0107ine (Tre\u0161njevke, dakako), pa Sabora, a ja sam nau\u010den da svaku obavezu koju preuzmem ispunim \u0161to bolje mogu. &#8216;Baza&#8217; je bila zadovoljna. I tako je krenulo &#8211; sastanci i mandati\u201c<\/p>\n<p>Zagreba\u010dki Tre\u0161njev\u010danin, zaljubljen u svoj grad, u prilici je da iz delegatske klupe Gradske skup\u0161tine kriti\u010dki ocjenjuje zagreba\u010dki aktualni trenutak.\u00a0Rije\u010dju bezobrazluk po\u010dinje razgovor na temu gradskih komunalija.<\/p>\n<p>\u201eTo \u0161to se danas doga\u0111a u Zagrebu s plinom, vodom, strujom, \u010disto\u0107om &#8211; nedopustiv je bezobrazluk kojim netko, skrivaju\u0107i se iza nedostatka nov\u010danih sredstava, \u010deka da se stvari same od sebe rije\u0161e. \u010cisto\u0107a ulica? Grad se pere samo kad pada ki\u0161a. Redukcija struje? Nema te redukcije zbog koje bi Trg Republike i Trg mar\u0161ala Tita bili u mrklom mraku! Pa to je sam centar grada, njegovo najljep\u0161e ogledalo!\u201c<\/p>\n<p>Iz komunalne proze, natrag u poeziju muzike. Mladi dolaze?<\/p>\n<p>\u201eDolaze &#8211; i imaju neusporedivo vi\u0161e mogu\u0107nosti za uspjeh no \u0161to ga je imala moja generacija, tada je bilo tek nekokoliko orkestara, a danas ih ima u svakoj ulici. A mladi tvrde da nije tako. Kao da smo mi imali ne znam kako velike \u0161anse! Pa mi smo bili bokci\u201c, smje\u0161ka se.<\/p>\n<div id=\"attachment_194\" style=\"width: 750px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-194\" class=\"size-full wp-image-194\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic_milan_bandic.jpg\" alt=\"\" width=\"740\" height=\"406\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic_milan_bandic.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/zvonko_spisic_milan_bandic-636x349.jpg 636w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><p id=\"caption-attachment-194\" class=\"wp-caption-text\">Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 slavi 77. ro\u0111endan u dru\u0161tvu gradona\u010delnika Bandi\u0107a (foto: zagreb.hr)<\/p><\/div>\n<h3>Jedan bogat, radom ispunjen \u017eivot<\/h3>\n<p>Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 nagla\u0161ava da je u svom radu uvijek te\u017eio da se zabavna muzika uzdigne na vi\u0161i, umjetni\u010dki nivo. Ne samo kad je rije\u010d o \u0161ansoni.\u00a0Rad okrunjen nagradama. Kako sam ka\u017ee, ova mu je posljednja, Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, me\u0111u najzna\u010dajnijima.<\/p>\n<p>\u201eU \u0161ali su mi rekli da mi je to prva pretenciozna nagrada. U svakom slu\u010daju, po mnogima je to najva\u017enija nagrada za muzi\u010dko stvarala\u0161tvo. Ni u snu je nisam o\u010dekivao, a koliko mi zna\u010di, samo je po sebi razumljivo. Nagrade sam oduvijek gledao kao na vrijedne poticaje daljnjem radu. Ali, mnogo toga ovisi o na\u010dinu kako pojedinac do\u0111e do odre\u0111ene nagrade. Nikad do sada nitko mi nije (javno ili privatno) osporavao ste\u010dena priznanja. Tada su priznanja uistinu ona prava.\u201c<\/p>\n<p>U razgovoru o notama, dnevnim redovima, tre\u0161njeva\u010dkim dijagonalama, slikarstvu kao hobiju, \u010diji (uspje\u0161ni) rezultati ukra\u0161avaju zidove stana (\u201eTo su tek amaterski poku\u0161aji, nemam za to vi\u0161e vremena\u201c), susjedima &#8211; dolazimo i do logi\u010dnog kraja.<\/p>\n<p>Jedan bogat, radom ispunjen \u017eivot.<\/p>\n<p>\u201eZadovoljan sam njime\u201c, razmi\u0161lja \u0160pi\u0161i\u0107. \u201eUspio sam organizirati svoj \u017eivot na jedan, po mnogo \u010demu, dobar na\u010din. Napisao sam nekoliko pjesama koje su postale priznati dio na\u0161e glazbene ba\u0161tine. Zadovoljan sam. Eto, postao sam djed. A jo\u0161 mi mnogo treba do penzije.\u201c<\/p>\n<p>Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 \u010desto \u0107e re\u0107i da se \u017eivot sastoji od mnogo poku\u0161aja i nekoliko pravih koraka.\u00a0U najljep\u0161oj periferiji velegrada, u tom &#8220;kraju bez groblja i rodili\u0161ta&#8221;, on mirno i odmjereno kora\u010da na svoj na\u010din.<\/p>\n<p>\/autor: Vladimir Drobnjak \/ Studio, o\u017eujak 1985. \/ <a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/2017\/05\/zvonko-spisic-zivotna-prica-poseban.html\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\">Yugopapir<\/a> \/<\/p>\n<div id=\"sivo\">Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107 (Zagreb, 26. velja\u010de 1937. \u2014 Zagreb, 17. svibnja 2017.), bio je hrvatski skladatelj, interpretator \u0161ansone, tekstopisac, aran\u017eer i likovni umjetnik. U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se ve\u017eu uz Zagreb poput &#8220;Zagrebe\u010dke \u0161panciracije&#8221;, &#8220;Gri\u010d u suncu, Gri\u010d u seni&#8221; , &#8220;Tre\u0161njeva\u010dka balada&#8221;, &#8220;Zagreba\u010dko ljeto&#8221;, &#8220;Zagreb i ja&#8221;, &#8220;Zakaj volim Zagreb&#8221;, &#8220;Od Selske do vje\u010dnosti&#8221;, &#8220;Tango argentino&#8221;, &#8220;Tre\u0161njeva\u010dki plac&#8221;, &#8220;Stari de\u010dki&#8221;, &#8220;Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz&#8221; i mnoge druge. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog dru\u0161tva skladatelja. Po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada tre\u0107i u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je brojne samostalne i skupne izlo\u017ebe. (w)<\/div>\n<div id=\"mojev-2416119149\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pjeva\u010d Tre\u0161njeva\u010dke balade s mnogo ljubavi govori o svom svijetu malih ku\u0107eraka i gostionica, nebodera i Remize. Nestaje polako ona Tre\u0161njevka iz balade, dodaje, ali za one koji su se rodili i srodili s njom, Tre\u0161njevka ostaje &#8211; Tre\u0161njevka! \u017divot se ovdje ne \u017eivi iz publike, on \u017eivi u srcu te crvene republike.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9483,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[724,270,328,39,36],"class_list":["post-9480","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-in-memoriam","tag-pjevaci","tag-retro","tag-zagreb","tag-zvonko-spisic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9480","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9480"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9480\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9483"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9480"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9480"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9480"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}