Svoje je pismo ova nesretna svekrva zapo\u010dela rije\u010dima: “Tu\u017eno je \u0161to ovo moram pisati, ali moja snaha mojim unucima brani da vi\u0111aju baku i djeda. Istrgnula ih je iz \u017eivota iz nekoliko razloga koji za mene nisu nikakvi razlozi”, napisala je.<\/p>\n\n\n\n
Potom je objasnila da se incidenti doga\u0111aju svako malo, ili bolje re\u010deno, svaki put kad se sretnu. “Ne tako davno je potpuno pobjesnjela, odmah nakon \u0161to smo svi zajedno krenuli na jezero slaviti deseti ro\u0111endan na\u0161eg najstarijeg unuka. Tamo smo trebali ro\u0161tiljati, a blizu je i park s dje\u010djim spravama za igru. Usput smo kratko stali, a suprug i ja kupili smo \u0161est muffina<\/em> za djecu, i tu je po\u010delo”, pi\u0161e nadalje.<\/p>\n\n\n\n Kako je objasnila, ti su joj se mali biskviti obili o glavu. “Sva se zajapurila od jada kad sam im pru\u017eila te kola\u010di\u0107e i optu\u017eila me da sam preuzela kormilo te da je poku\u0161avam osramotiti pred njezinom djecom. Pazite, njezinom. O\u010dito moj sin nije bio od nikakve pomo\u0107i da se djeca za\u010dnu i sve je to ona uspjela sama”, ironi\u010dna je ova razo\u010darana baka.\u00a0<\/p>\n\n\n\n “Zamislite, oni se zbog tih kola\u010di\u0107a nisu pojavili na jezeru gdje smo ih \u010dekali, istinski \u017eeljni igre s na\u0161om djecom. Mogu samo misliti \u0161to su ta djeca taj dan \u010dula o meni i suprugu, sigurno sve najgore, ali ba\u0161 me briga!”, otkriva.<\/p>\n\n\n\n Pri\u010dekala je, obja\u0161njava, nekoliko dana, i potom je nazvala snahu. “Objasnila sam joj da mi samo \u017eelimo biti dobri baka i djed i da nam nije namjera uznemiravati nju. Rekla sam i da poku\u0161avamo voljeti djecu i provoditi vrijeme s njima”, napisala je.<\/p>\n\n\n\n No, snaha nije prihvatila ove rije\u010di pomirenja, a nesretna majka, svekrva i baka jo\u0161 je dublje potonula. “Nije mi \u010dak ni jasno za\u0161to je to\u010dno bila uznemirena, ali to radi svaki put kad poku\u0161am stupiti u kontakt s unucima. Sada sam prestala i poku\u0161avati jer ona jednostavno mora kontrolirati sve i svakoga, a ja ne \u017eelim igrati tu njenu igru”, napominje izri\u010dito.<\/p>\n\n\n\n Nedugo zatim snaha je trebala pomo\u0107. “Poga\u0111ate li koga je zvala? Nas! Pogodite tko joj je pomogao. Mi. Ali samo to\u010dno koliko je trebalo, gledaju\u0107i da joj se \u0161to prije maknemo s puta”, pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Snahi se, tvrdi, ni udaljavanje nije svidjelo. “Budu\u0107i da ja ba\u0161 nemam priliku upoznati dje\u010dicu, vidim da ih ona koristi kao pijune kako bi nas sve kontrolirala, a kontrolira i na\u0161eg sina. Zato \u0107u se i dalje dr\u017eati podalje. Kako im se ne bi micala s puta, kad mi je ljetos skoro otkinula glavu. Za\u0161to? Sin ih je sve doveo kod mene i ja sam ih pristojno zamolila da lijepo sjednu za stol kako bi pojeli jagode.”<\/p>\n\n\n\n “Valjda ju je zasmetalo to \u0161to su svi morali za stol. Evo, ja vi\u0161e zbilja ne \u017eelim da mi netko govori kako \u0107u se pona\u0161ati i da budem sva na iglama u vlastitom domu. Ne. To \u0161to ne poznajem unuke je bolno, ali je to za mene daleko manje stresno nego da sam izlo\u017eena nekome tko stalno tra\u017ei dlaku u jajetu da ne\u0161to krivo protuma\u010di.”<\/p>\n\n\n\n Sada ih je, ka\u017ee, nakon mnogo poku\u0161aja i poni\u017eenja, pustila da \u017eive svoje \u017eivote. “Sin nastavlja patiti pod njezinom vladavinom. Ja to zbilja ne moram. Uvidjela sam da ona to radi jer konstantno tra\u017ei pa\u017enju, kao malo dijete. Nau\u010dila sam da ne treba hraniti takvo pona\u0161anje. Nekad mi je sve to uzrokovalo veliku bol, ali sam je se otarasila i bolje sam”, napisala je na kraju podu\u017eeg pisma ova majka, svekrva i baka.<\/p>\n\n\n\nZbogom razumu<\/h3>\n\n\n\n
Nikad zadovoljna<\/h3>\n\n\n\n
Sin nek’ ju slu\u0161a, ja ne moram<\/h3>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n