Susret sa smr\u0107u u sedam desetlje\u0107a \u017eivota ne zaobi\u0111e nikoga, pa nije zaobi\u0161ao ni gospo\u0111u Ivanu. Kako nam povjerava, na onaj svijet je s golemom tugom u srcu ispratila oca, zatim i majku, svekrvu i svekra, kao i dobru prijateljicu. U svakom tom te\u0161kom razdoblju imala je oslonac, rame za plakanje, toplu ruku svog supruga – sve donedavno, kad je nitko nije mogao utje\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n
“Kad mi je on bez svijesti zavr\u0161io u bolnici, ja sam shvatila da ne postoji nitko i ni\u0161ta \u0161to bi mi pomoglo da odagnam bol. Stariji sin s obitelji \u017eivi u gradu, mla\u0111i je u inozemstvu. Oni su mene svaki dan zvali, ali ostati tako iznenada sam u ku\u0107i, bez onoga koji te tje\u0161i, koji ti je 50 godina desna ruka, tvoja prva i posljednja ljubav, to je neopisivo te\u0161ko.”<\/p>\n\n\n\n
“Odjednom shvati\u0161 kako si malen ispod zvijezda, kako je tanka granica izme\u0111u mirnog i ugodnog \u017eivota, i to\u010dke smrti kad nestane ono \u0161to ti je najva\u017enije, kad ima\u0161 osje\u0107aj da odumire vitalni dio tebe i pada\u0161 u bezna\u0111e. Ona prva ve\u010der kad sjedi\u0161 u mraku i u\u017easnut se ne mo\u017ee\u0161 pomaknuti, vjerujem da je lak\u0161a onima koji dr\u017ee krunicu u ruci. Ja sam ih te ve\u010deri razumjela. Na \u017ealost, ja nemam krunicu niti znam moliti”, rekla nam je.<\/p>