Lak\u0161e im je, pi\u0161u nam samohrane majke, kad s nekim podijele svoju bol, te nam svjedo\u010de da im glavu iznad vode, dok se bore s najte\u017eim bolestima, dr\u017ee jedino djeca. To su one \u017eene lavice koje ne odustaju \u010dak kad fizi\u010dki ne mogu vi\u0161e napraviti ni koraka.<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ku sudbinu podnosi i na\u0161a \u010ditateljica Iva<\/strong>. Ona nam obja\u0161njava za\u0161to je ve\u0107 sa 41 godinom \u017eivota bila primorana umiroviti se<\/strong>. “Imala sam 39 godina kad sam operirana i nakon toga su uslijedila \u010detiri ciklusa najja\u010dih kemoterapija. Operacija je dugo trajala i \u017eivci se vi\u0161e nisu mogli spojiti. Trpim neuropatsku bol (bol uzrokovana direktnim o\u0161te\u0107enjem \u017eiv\u010danih struktura, op.a.) i nociceptivnu bol (bol uzrokovana direktnim o\u0161te\u0107enjem tkiva)\u201d, opisuje nam Iva.<\/p>\n\n\n\n U svojoj borbi ova hrabra \u017eena, pi\u0161e nam, prima morfij preko flastera. “Uz morfij moram uzimati jo\u0161 \u010detiri do pet vrsta lijekova koje koje moram platiti jer na papiru nemam dijagnozu za bol, a poma\u017eu mi za obje vrste boli i moram ih uzimati”, napisala je.<\/p>\n\n\n\n U mirovinu je tako silom prilika, uslijed jedne od najte\u017eih bolesti, oti\u0161la sa 41 godinom. “Imala sam 22 godine radnog sta\u017ea. Moja mirovina danas iznosi 375 eura. Samohrana sam majka dvoje studenata. Pitam sve u Vladi kako bi oni \u017eivjeli s mojim primanjima. Sigurna sam da im djeca imaju ve\u0107i d\u017eeparac od moje mirovine”, rije\u010di su koje je gospo\u0111i Ivi bilo te\u0161ko pisati, ali u \u017eelji za bolje sutra svjesna da se mora \u010duti glas malih ljudi.<\/p>\n\n\n\n Razumljivo je ogor\u010dena jer umjesto da se posveti lije\u010denju, te\u0161ko bolesna strepi nad financijama i to ne zbog sebe, ve\u0107 poput svake po\u017ertvovne samohrane majke, zbog djece.<\/p>\n\n\n\n U svojim \u010detrdesetima na\u0161a \u010ditateljica, koja se u pismu simboli\u010dno nazvala “\u017deljezna mama”, vi\u0161e nije mogla ni hodati. “U invalidsku mirovinu bila sam prisiljena oti\u0107i ve\u0107 sa 48 godina, zbog stabilizacije kralje\u017enice. Bila sam u iznimno te\u0161kom stanju, dovoljno je re\u0107i da mi kralje\u017enicu danas dr\u017ee dvije \u0161ipke od 40 centimetara, i 16 vijaka”, napisala je \u017deljezna mama.<\/p>\n\n\n\n Iako njezina bolest zahtijeva stopostotnu posve\u0107enost, ona nije jedina briga na ple\u0107ima ove \u017eene. Majka je studentice koju \u0161koluje i koja je sada, otkriva nam, na \u010detvrtoj godini fakulteta. “Uz sve navedeno, i sve \u017eivotne tro\u0161kove, moja mirovina iznosi 220 eura. Kako pre\u017eivjeti s tim, kako?” pita na kraju.<\/p>\n\n\n\nMorfij i doplata lijekova<\/h3>\n\n\n\n
“\u017deljezna mama” s 220 eura mirovine<\/h3>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n