Iz razgovora s na\u0161im \u010ditateljima shvatili smo da se rijetko odlu\u010duju za pisanje oporuke, a kad se odlu\u010de, onda je uglavnom rije\u010d o takozvanim privatnim oporukama. One se pak dijele na vlastoru\u010dne i pisane oporuke pred svjedocima. Na\u0161i \u010ditatelji naj\u010de\u0161\u0107e biraju vlastoru\u010dnu oporuku.<\/p>\n\n\n\n
“Vlastoru\u010dna je ona oporuka koju ste vlastoru\u010dno napisali i potpisali. Pisanu oporuku pred svjedocima mo\u017eete napraviti ako za ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazo\u010dna svjedoka izjavite da je to va\u0161a oporuka i da je pred njima potpi\u0161ete. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci”, stoji u definiciji ovih oporuka. No na \u0161to treba pripaziti da biste bili \u0161to sigurniji da \u0107e se va\u0161a volja nakon va\u0161e smrti provesti?<\/p>\n\n\n\n
Oporuku mo\u017ee napisati svaka osoba starija od 16 godina, sposobna za rasu\u0111ivanje. To je temelj valjanosti oporuke. Oporu\u010ditelj se smatra nesposoban za rasu\u0111ivanje ako nije sposoban shvatiti zna\u010denje svog o\u010ditovanja i njegove posljedice ili nije u mogu\u0107nosti vladati svojom voljom. Ako nakon \u0161to je sastavila oporuku osoba izgubi poslovnu sposobnost, oporuka je i dalje valjana. <\/p>