{"id":9865,"date":"2017-07-19T22:48:17","date_gmt":"2017-07-19T20:48:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=9865"},"modified":"2023-05-14T13:09:16","modified_gmt":"2023-05-14T11:09:16","slug":"danica-milozar-moj-zivot-s-psom-vodicem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/07\/danica-milozar-moj-zivot-s-psom-vodicem\/","title":{"rendered":"Danica Mila\u017ear: Moj \u017eivot s Edeom, psom vodi\u010dem"},"content":{"rendered":"

\u201eKad je Edea<\/strong> prvi put u\u0161la u na\u0161u ku\u0107u, odmah je potr\u010dala prema mome sinu koji je sjedio na kau\u010du. Prednjim \u0161apicama popela se na kau\u010d i pogledala ga. Odmah smo znali da je to to! To je bila ljubav na prvi pogled\u201c, zapo\u010dinje pri\u010du o svojem prvom psu vodi\u010du, bijeloj labradorici Edei, Danica Mila\u017ear<\/strong>.<\/p>\n

Iz rodnog Novog Marofa u Zagreb se doselila prije kojih petnaestak godina i zaposlila kao fizioterapeut. Od ro\u0111enja je slabovidna, no vid joj se dodatno po\u010deo pogor\u0161avati krajem devedesetih.<\/p>\n

\u201eNisam potpuno slijepa, nije mi mrak\u201c, govori nam. \u201eAli ne vidim neke fine detalje i boje. Zapravo, vidim boje onih predmeta za koje otprije znam koje su boje. No vidim li neki predmet po prvi put, ne mogu mu odrediti boju.\u201c<\/p>\n

Pogor\u0161anje vida za Danicu je, naravno, bilo vrlo stresno. Iznenada joj je kretanje postalo vrlo ograni\u010deno i bojala se sama se upustiti u gust zagreba\u010dki promet. Iako ka\u017ee da je po Zagrebu kretanje slijepim osobama ipak malo lak\u0161e nego u malom mjestu poput Novog Marofa \u2013 jer su ceste i pje\u0161a\u010dki prijelazi bolje ozna\u010deni i uvijek ima ljudi koje se mo\u017ee zamoliti za pomo\u0107 \u2013 kretanje gradom mo\u017ee biti vrlo opasno. Naime, slijepi se orijentiraju po zvuku, opipu i mirisu, pa ako se, primjerice, na cesti izvode neki radovi, buka radova na cesti mo\u017ee zamaskirati uobi\u010dajene zvukove te tako ote\u017eati orijentaciju. Tako\u0111er, velik su problem nepropisno parkirana vozila, dostavna vozila i sli\u010dne prepreke na cesti. Kad je shvatila da se skoro vi\u0161e uop\u0107e ne mo\u017ee samostalno kretati, odlu\u010dila je nabaviti psa vodi\u010da.<\/p>\n

\u201eMoj sin, koji je i\u0161ao u \u0161esti razred, jako je \u017eelio psa. Uvijek se po povratku iz \u0161kole igrao s jednim psom, pa je to sad bila prilika da nabavim psa i njemu i sebi. Osim toga, \u017eeljela sam ga rasteretiti, da se ne mora stalno brinuti o meni i i\u0107i sa mnom u trgovinu, \u010ditati mi cijene i paziti na mene. U vrijeme kad bi se trebao igrati, on je morao i\u0107i sa mnom i voditi me okolo. Ja to nisam \u017eeljela\u201c, pri\u010da Danica.<\/p>\n

\"Gdje

Edea i Danica na Interliberu (foto: Centar za rehabilitaciju Silver)<\/p><\/div>\n

Pas otvara \u010ditavi svijet<\/h3>\n

\u201eI jedna moja prijateljica koja je slijepa od djetinjstva, tako\u0111er je imala psa. Niti ona niti ja nikad se nismo dobro osje\u0107ale s bijelim \u0161tapom. Naime, ljudi poput mene koji jo\u0161 ne\u0161to malo vide, uvijek se vi\u0161e oslanjaju na vid, a ne na \u0161tap. Sa \u0161tapom se nikad nisam osje\u0107ala ugodno i sigurno. Kad je ta prijateljica nabavila psa, rekla mi je da joj se otvorio \u010ditav svijet, da joj je super i da s njim ide u trgovinu, mesnicu, banku… Kad imate psa, vi komunicirate s \u010ditavim svijetom i svi su uz vas. A kad idete sa \u0161tapom, svi se mi\u010du da vas propuste i da ih ne udarite. I mi to ku\u017eimo! Ljudi i tada ho\u0107e pomo\u0107i, ne ka\u017eem, ali druga\u010dije je sa psom. S njim nikad niste sami i ljudi vam \u010de\u0161\u0107e prilaze. Psa svatko voli.\u201c<\/p>\n

U Dani\u010dinom domu su dva psa: desetogodi\u0161nja veteranka, bijela labradorica Edea i njezina mlada zamjena, crni labrador Iwo<\/strong>. Oba su do\u0161la iz Centra za rehabilitaciju Silver<\/a> koji se bavi odgojem i treniranjem pasa vodi\u010da, pomaga\u010da i terapeutskih pasa. \u00a0Danica s posebnom rado\u0161\u0107u opisuje prvi susret s Edeom:\u00a0\u201eKad je trenerica dovela Edeu, ona je odmah dotr\u010dala u ku\u0107u do mojeg sina koji je sjedio na kau\u010du. Prednjim je \u0161apicama sko\u010dila na kau\u010d i to je bilo to! Taj pogled! To je bila ljubav. Po\u0161njofala je sve oko sebe i mi smo se odmah zaljubili.\u201c<\/p>\n

Nisu odmah na po\u010detku bili sigurni da \u0107e Edea doista pripasti njima, no tome su se nadali. Pred jedan Bo\u017ei\u0107, trenerica je doista dovela Edeu i trening je mogao po\u010deti.\u00a0\u201eEdea je u po\u010detku vrlo brzo hodala i jedva sam ju pratila. Ja sam se do tada ve\u0107 bila prili\u010dno usporila, nisam bila sigurna. No Edea je postavila svoj tempo, ja sam ju pratila i strah je s vremenom nestao. Edea je bila gazda, a ne ja. Ona je mene vodila i kao da mi je rekla: ‘Ja sad tebe vodim, a ti si misli \u0161to ho\u0107e\u0161!’ U po\u010detku sam ju \u017eeljela u par navrata korigirati, no uvijek bi ispalo da je ona bila u pravu, a da ja nisam dobro postupila. No kasnije sam joj se u potpunosti predala i sve je bilo u redu. Svaku problemati\u010dnu situaciju znala bi dobro rije\u0161iti\u201c, hvali na\u0161a sugovornica svoju mezimicu.<\/p>\n

Psi \u017eive od na\u0161e ljubavi<\/h3>\n

Edea uvijek zna to\u010dno stati kod prednjih vrata tramvaja pa \u010dak i ako tramvaj nije stao to\u010dno na stajali\u0161tu. I kad je mrak, zima, magla, poledica, Edea to\u010dno zna najbolji put do ku\u0107e. Gospo\u0111a Danica sve se vi\u0161e opu\u0161tala, A Edea je to znala i osjetila da je po\u010detni strah zamijenilo zadovoljstvo. Nije bilo bojazni ho\u0107e li biti neke prepreke na putu – Edea je vodila, a gospo\u0111a Danica samo oslu\u0161kivala promet, Edea je prilazila ljudima kad je trebalo ne\u0161to pitati. Njih su dvije razvile neki svoj zajedni\u010dki jezik i vrlo se dobro razumjele. Danica se ponovno mogla sigurno kretati gradom, a Edei je ta Dani\u010dina sre\u0107a bila najve\u0107a nagrada.<\/p>\n

\u201ePsi \u017eive za to da nama ugode. Oni \u017eive od na\u0161e ljubavi i dvije \u0161alice hrane. Vesele se svemu \u010demu se mi veselimo\u201c, ka\u017ee Danica.<\/p>\n

\u0160kolovanje psa vodi\u010da traje osam mjeseci i obuhva\u0107a vje\u017ebe poslu\u0161nosti, te markiranje rubnika, stepenica, pronala\u017eenje pje\u0161a\u010dkih prijelaza, autobusnih i tramvajskih stanica i sli\u010dno. Pas kre\u0107e u program nakon \u0161to je godinu dana proveo u obitelji socijalizatora, tj.volontera koju su ga privremeno udomili i nau\u010dili prvim osnovnim pravilima pona\u0161anja. Kad je pro\u0161ao socijalizaciju i obuku, pas zajedno sa svojim novim vlasnikom prolazi i zajedni\u010dki trening u trajanju od \u0161est tjedana.<\/p>\n

Edea i Danica u po\u010detku su \u0161etale kvartom, odnosno teritorijem kojeg Danica dobro poznaje. Edea je isprva bila vrlo plaha i bojala se glasnih zvukova, no poslije se naviknula na novo okru\u017eenje. Kad su dobro savladale poznate staze, Danica je po\u017eeljela i\u0107i u Maksimir.<\/p>\n

\u201eTo mi je bila velika \u017eelja, no ja se nisam znala kretati po Maksimiru. Samo sam znala ulazna vrata i to je sve. Kad sam s Edeom prvi put do\u0161la u park, bio je snijeg \u0161to mi je olak\u0161avalo kretanje jer razaznajem crno i bijelo. I\u0161le smo polako, do kraja aleje i natrag. Ljudi su nam prilazili i pozdravljali nas. Drugi put smo se odva\u017eile i\u0107i jo\u0161 dalje, a sljede\u0107i put sve do vidikovca, pa i dalje kroz park. Po\u010dela sam Edeu malo po malo pu\u0161tati s vodilice i ona bi mi se na poziv odmah vratila. Izgradile smo povjerenje. Znale smo tako \u0161etati, ja uz rub, a ona po sredini puta, no kad god bi ju pozvala, pri\u0161la bi mi bli\u017ee da mi dade do znanja da je ovdje za mene. Uglavnom, sve je radila ba\u0161 onako kako smo u\u010dili. Ona \u0107e sama odrediti kojim je putem najbolje i\u0107i ku\u0107i i ho\u0107e li, recimo, odmah skrenuti desno, ili i\u0107i jo\u0161 malo ravno pa skrenuti u idu\u0107u ulicu. Nakon Maksimira, i\u0161le smo same i u pekaru. Tamo smo i\u0161le i s trenericom, no ovo je bilo prvi put da idemo same. Ona zna da \u0107e u pekari uvijek ne\u0161to dobiti. Uvijek podijelimo neko pecivo ili tako ne\u0161to, a u trgovini je cure ve\u0107 poznaju i uvijek ispod pulta imaju ne\u0161to za nju.\u201c<\/p>\n

\"Sve

Pas vodi\u010d na obuci (foto: Centar za rehabilitaciju Silver)<\/p><\/div>\n

Psi ne govore, ali sve ka\u017eu<\/h3>\n

Danica i Edea putovale su i na malo dulje relacije. \u0160to se putovanja autobusom ti\u010de, za invalide je rezervirano sjedalo iza voza\u010da, no nekad \u0107e voza\u010di re\u0107i da je bolje s psom sjesti otraga kako bi pas imao vi\u0161e mjesta ispru\u017eiti se po sredini izme\u0111u sjedala.<\/p>\n

Edea je sada, sa svojih deset godina, u zaslu\u017eenoj mirovini. No svejedno je ostala u domu gospo\u0111e Danice. Jer, kao \u0161to \u0107e dobro znati svaki vlasnik psa, ona nije samo pas, nego je s vremenom postala \u010dlan obitelji. U zadnje vrijeme ima problema s nogom pa malo te\u017ee hoda. No njezin je posao preuzeo mladi crni labrador Iwo, pristigao iz Norve\u0161ke.<\/p>\n

\u201eMi ga zovemo jednostavno Ivo. Kad ga je trenerica prvi put dovela, dotaknuo me nju\u0161kom i ja sam mu \u0161apnula ‘Ti bu\u0161 moj!’ iako tada jo\u0161 nisam znala ho\u0107e li mi doista pripasti\u201c, prepri\u010dava \u00a0Danica svoj susret s novim vodi\u010dem.\u00a0Iako je u po\u010detku namjera bila da Iwo zavr\u0161i kod jedne druge korisnice, ipak je bilo onako kako si je Danica pri\u017eeljkivala i crni je ljepotan uskoro po\u010deo dolaziti na redovite treninge. Kako je na to reagirala Edea?<\/p>\n

\u201eMislili smo u po\u010detku da \u0107e biti ljubomore, ali ni\u0161ta od toga. Bili smo zabrinuti. \u010cak je i moj mu\u017e pitao: ‘Pa \u0161to \u0107e si sad misliti Edea?’, ali Edea i Iwo su se ubrzo sprijateljili. Zapravo, ona njega \u010duva i svuda prati. Kad on iza\u0111e u dvori\u0161te malo prolajati s ostalim psima iz susjedstva, iza\u0111e i ona s njim, iako je boli noga. Oni sve dijele i mi se trudimo davati im uvijek sve istovremeno i jednako. Nema da jedan dobije, a drugi ne! Jedino znaju biti tu\u017eni ako jednog povedemo van, a drugi mora ostati. Na primjer, ako ja s Iwom idem van i ka\u017eem Edei da \u0107e ostati kod ku\u0107e, malo se snu\u017edi. No ja moram vje\u017ebati s Iwom i moramo izgraditi to me\u0111usobno povjerenje. Svaki pas vam je isti, ali je i svaki razli\u010dit i sa svakim se druga\u010dije hoda. Mi se moramo dobro razumjeti jer pas ne govori, ali ipak sve ka\u017ee. To \u0161to pas i ja imamo izme\u0111u sebe, to nitko drugi ne mo\u017ee osjetiti. On osje\u0107a moj strah i ja njegov, on isto tako osje\u0107a moju radost i ja njegovu. Kad je u pitanju neka prepreka, mi se moramo savr\u0161eno razumjeti. On zna da sad radi i da mi mora pomo\u0107i\u201c, pripovijeda Danica.<\/p>\n

I umirovljeni psi vodi\u010di trebaju siguran dom<\/h3>\n

Iwo tako, malo po malo, preuzima posao vo\u0111enja, dok Edea odmara u zaslu\u017eenoj mirovini. Na\u017ealost, nisu svi psi te sre\u0107e da ostanu u obitelji korisnika za kojeg su radili jer nisu svi u mogu\u0107nosti udomiti psa, pogotovo ako planiraju nabaviti drugoga. Takvi se psi vra\u0107aju u centar i \u010dekaju da im netko pru\u017ei udoban i siguran dom u kome bi mogli provesti svoje penzionerske dane.<\/p>\n

\u201eTo su divni psi koji su odradili svoje i dali svu svoju energiju i ljubav nekome, no koji jo\u0161 imaju jako puno za dati. U sebi imaju jako puno dobrote, mudrosti i jako vole ljude. Malo tra\u017ee, a puno daju. Tim psima koji vi\u0161e nisu toliko u pokretu treba pa\u017enje. Isprva sam mislila da \u0107u kad dobijem drugog psa, Edeicu negdje udomiti, no ja to nisam mogla. Ja znam svaki njezin uzdah. Ona le\u017ei kraj mene i samo me malo dotakne \u0161apicom. Samo taj dodir treba. \u017deljelja bih poru\u010diti ljudima da, ako ikako mogu, udome takve pse i pru\u017ee im dom jer to su divni psi, vole se igrati i mogu dati jo\u0161 jako puno ljubavi\u201c, zavr\u0161ava svoju pri\u010du gospo\u0111a Danica.<\/p>\n

Ako ste u mogu\u0107nosti udomiti umirovljenog psa vodi\u010da, javite se u Centar Silver, \u0160tefanovec 34, 10 000 Zagreb na telefon 01\/2394-451 ili na mail centar.silver@czrs.hr.<\/div>\n
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cNema predaje\u201d.<\/em><\/h5>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Edea uvijek zna to\u010dno stati kod prednjih vrata tramvaja pa \u010dak i ako tramvaj nije stao to\u010dno na stajali\u0161tu. Edea to\u010dno zna najbolji put do ku\u0107e. Edea je prilazila ljudima kad je trebalo ne\u0161to pitati. Njih su dvije razvile neki svoj zajedni\u010dki jezik i vrlo su se dobro razumjele. Danica se ponovno mogla sigurno kretati gradom, a Edei je ta Dani\u010dina sre\u0107a bila najve\u0107a nagrada.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":9889,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[942,952,228,397],"class_list":["post-9865","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-invaliditet","tag-nemapredaje","tag-pas","tag-slijepi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9865"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9865\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9889"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9865"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9865"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}