Mnogi se ljudi u poznijoj dobi, kad se po\u010dnu suo\u010davati sa zdravstvenim problemima, po\u010dnu baviti mi\u0161lju je li vrijeme za upis u stara\u010dki dom. Ondje bi, ako jednog dana onemo\u0107aju, dobili prijeko potrebnu njegu i medicinsku skrb. Unato\u010d toj \u010dinjenici, neki toliko zaziru od pomisli na napu\u0161tanju svoje ku\u0107e ili stana da se tome odupiru svim silama, pa \u0161to bude.<\/p>\n\n\n\n
Tako nam umirovljenica Ana (67)<\/strong> pi\u0161e da se ona i suprug uo\u0107e ne sla\u017eu u tom pogledu. Njoj je stara\u010dki dom velika \u017eelja, a on se izbezumi na sam spomen te institucije. “Silna mi je \u017eelja<\/strong> oti\u0107i u dom, ali moj suprug ni u ludilu ne bi napustio svoju ku\u0107u. Iako je ve\u0107i dio na\u0161e ku\u0107e prepustio k\u0107eri, zetu i njihovoj djeci, odnosno na\u0161im unucima, ne\u0107e ni izdaleka \u010duti<\/strong> za ovu ideju”, pi\u0161e nam u uvodu pisma koje je naslovila na na\u0161u rubriku Povjerljivo. <\/p>\n\n\n\n Potom je objasnila da su ona i suprug preselili u dvori\u0161ni stan, tako da i mladi i stariji imaju svoj mir, no ta promjena njega nije nimalo pribli\u017eila ideji o preseljenju u stara\u010dki dom. Kako pi\u0161e, on ima 77 godina, a ona je deset godina mla\u0111a od njega i kako godine idu, sve je tvrdoglaviji te mu je narav sve te\u017ee podno\u0161ljiva, \u0161to ju brine. <\/p>Nema mira uz supruga<\/h3>\n\n\n\n