{"id":9897,"date":"2017-07-21T13:41:35","date_gmt":"2017-07-21T11:41:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=9897"},"modified":"2017-07-21T13:41:35","modified_gmt":"2017-07-21T11:41:35","slug":"jednog-psihijatra-za-van-molim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/07\/jednog-psihijatra-za-van-molim\/","title":{"rendered":"Jednog psihijatra za van, molim!"},"content":{"rendered":"<p>Ma koliko da su psihi\u010dke bolesti te\u0161ke, jo\u0161 je te\u017ee biti obilje\u017een kao &#8220;lu\u0111ak&#8221; i biti &#8220;strpan u ludnicu&#8221;. U Berlinu se zato eksperimentira s modelom ku\u0107nih posjeta pacijentima &#8211; s odli\u010dnim rezultatima, pi\u0161e <a href=\"http:\/\/www.dw.com\/hr\/psihijatrija-u-dnevnoj-sobi\/a-39773421\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\"><strong>Deutsche Welle<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p><strong>Max<\/strong> nam ka\u017ee da o njemu pi\u0161emo samo pod tim izmi\u0161ljenim imenom. Nitko\u00a0ni slu\u010dajno ne smije doznati da ima ikakvog posla s\u00a0psihijatrijom.\u00a0&#8220;To je kao biljeg&#8221;, ka\u017ee nam 71-godi\u0161nji Berlin\u010danin:\u00a0&#8220;Ali ja nisam lud!&#8221;<\/p>\n<p>Max je nedavno pro\u0161ao kroz te\u0161ka vremena: njegova \u017eena je umrla. Potpuno naglo i bez ikakvih nagovje\u0161taja. Max to nije mogao podnijeti, \u017eelio je i da njegov \u017eivot zavr\u0161i. To je priznao na telefonu hitne pomo\u0107i i time i ne znaju\u0107i aktivirao \u010ditav uhodani \u2013 i nimalo ugodan postupak. Ako pacijent dovoljno uvjerljivo najavi da \u0107e po\u010diniti samoubojstvo, odgovornost le\u017ei na lije\u010dniku kojem se povjerio. Zato se Max vrlo brzo na\u0161ao na hitnoj pomo\u0107i, a s obzirom da se i tamo\u0161nji lije\u010dnici boje posljedica, obi\u010dno ugro\u017eeni pacijenti odatle\u00a0budu upu\u0107eni na psihijatriju.<\/p>\n<p>U tom\u00a0trenutku vi\u0161e nije va\u017eno \u017eeli li to pacijent ili ne: u takvom slu\u010daju opasnosti po \u017eivot onda i sud mo\u017ee nekoga uputiti na psihijatriju. Tamo se obi\u010dno daju pshihofarmaci da bi se pacijent &#8220;umirio&#8221;, ali Max je ipak uspio presko\u010diti ovaj posljednji dio. Ve\u0107 i boravak na hitnoj pomo\u0107i mu je bio i vi\u0161e nego dovoljan: &#8220;To je bila samo jedna no\u0107. Ali to iskustvo ne bih nikome preporu\u010dio,&#8221; ka\u017ee nam.<\/p>\n<h3>&#8220;Ma to je samo gospon Bohe&#8221;<\/h3>\n<p>Max je shvatio\u00a0da ga je obuzela depresija zbog smrti supruge, ali mu isprva nije bilo jasno da su bezvoljnost i mrzovolja za\u010darani krug koji\u00a0bez pomo\u0107i nekoga tko \u0107e znati prekinuti tu spiralu\u00a0lako vodi u jo\u0161 ve\u0107u depresiju sve do klini\u010dke slike bolesti. A ba\u0161 to mu se dogodilo: &#8220;Samo sam le\u017eao u krevetu, nisam imao nimalo volje ni za \u0161to.&#8221;<\/p>\n<p>Kona\u010dno se ipak uputio na psihijatriju i nakon odre\u0111enih uspjeha s\u00a0lijekovima koje je dobio, htio je \u0161to prije iza\u0107i iz &#8220;ludnice&#8221;. Po njegovom stanju zapravo bi pu\u0161tanje bilo preuranjeno, ali Max je imao sre\u0107u: gradsko dru\u0161tvo koje dr\u017ei sve bolnice Berlina, Vivantes, je u dogovoru\u00a0samo s\u00a0jednim zdravstvenim osiguravateljem, kod kojega je slu\u010dajno ba\u0161 i Max, krenuo u novi poku\u0161aj brige za psihi\u010dke bolesnike.<\/p>\n<p>Program se zove\u00a0Flexi Team\u00a0ili\u00a0Home Treatment,\u00a0a iza tih zvu\u010dnih naziva je ne\u0161to posve jednostavno: umjesto da Max le\u017ei na odjelu psihijatrije, on \u017eivi kod ku\u0107e, ali mu redovito dolazi specijalist psihijatar. Tako <strong>Matthias Bohe<\/strong> posje\u0107uje Maxa koji je u me\u0111uvremenu i zaboravio da je on zapravo lije\u010dnik: &#8220;On uvijek dolazi biciklom. A onda malo popri\u010damo&#8221;, ka\u017ee nam Max.<\/p>\n<h3>Kopernikanski obrat i u terapiji<\/h3>\n<p>Matthias Bohe nije jedini &#8220;lete\u0107i&#8221; psihijatar berlinskih bolnica. Njegov kolega <strong>Sandeep Rout<\/strong> iz\u00a0klinike Neuk\u00f6lln nam ka\u017ee kako se s\u00a0jednim pacijentom redovito sastaje kod odre\u0111enog novinskog kioska: pacijent ga ne \u017eeli pozvati ku\u0107i jer se previ\u0161e boji da \u0107e po\u010deti naklapanja susjeda. Lije\u010dniku je to sasvim u redu.<\/p>\n<p><strong>Ingrid Munk<\/strong>, primarius na odjelu psihijatrije te bolnice, nam obja\u0161njava kako je jasno da takav model lije\u010denja ne dolazi u obzir kod svih psihi\u010dkih oboljenja. To mogu biti i ozbiljni poreme\u0107aji, halucinacije, paranoja ili iz drugog razloga potpuno druga\u010dije percipiranje okoline,\u00a0da ne govorimo o bolestima ovisnosti. &#8220;Ali otprilike u \u010detvrtini slu\u010dajeva, prema na\u0161im dosada\u0161njim iskustvima, to mo\u017ee biti alternativa.&#8221;<\/p>\n<p>I lije\u010dnik Sandeep Rout ka\u017ee da i kada je rije\u010d o terapiji, takvo ku\u0107no lije\u010denje mo\u017ee biti \u010dak prednost. S\u00a0izuzetkom njegovog pacijenta &#8220;kod kioska&#8221;, on nam obja\u0161njava da i lije\u010dnik u domovima pacijenata mo\u017ee otkriti va\u017ene stvari: &#8220;Mi smo gosti kod na\u0161ih pacijenata. Tamo mo\u017eemo mnogo lak\u0161e vidjeti \u0161to oni mogu, u ordinaciji prvo vidimo \u0161to ne mogu.&#8221;<\/p>\n<h3>Te\u0161ko do promjene u psihijatriji<\/h3>\n<p>Naravno da u ovoj metodi va\u017enu ulogu igraju i\u00a0tro\u0161kovi: bolnice i boravak u njoj ko\u0161taju, ali nas u zdravstvenom osiguravatelju DAK-u koji zasad jedini pokriva tro\u0161kove ovog eksperimenta u Berlinu\u00a0uvjeravaju kako jest rije\u010d o tro\u0161kovima, ali nipo\u0161to ne o u\u0161tedi po\u00a0svaku cijenu. Dapa\u010de, zahvaljuju\u0107i ovom projektu je otvoreno\u00a0jo\u0161 osam radnih\u00a0mjesta, ka\u017ee nam <strong>Volker R\u00f6ttsche<\/strong>s koji je u osiguravatelju DAK-u zadu\u017een za pokrajine Berlin i Brandenburg. A bolnice mogu prema vlastitom naho\u0111enju odrediti\u00a0na koji na\u010din \u0107e lije\u010diti nekog bolesnika.<\/p>\n<p>Zapravo je ba\u0161 to problem u psihijatriji, obja\u0161njava nam primarius <strong>Andreas Bechdolf<\/strong> s psihijatrije\u00a0klinike Am Urban: postoji stacionarni prihvat i postoji ambulantni. Stacionarni zna\u010di ono \u0161to Max zove &#8220;strpati u ludnicu&#8221;, u ambulanti se mogu lije\u010diti samo lak\u0161i slu\u010dajevi gdje se mo\u017ee pretpostaviti da \u0107e se pacijenti dr\u017eati dogovora o terminu i lijekovima koje trebaju uzeti. &#8220;Izme\u0111u te dvije opcije nema ni\u010dega&#8221;, ljuti se primarius Bachdolf.<\/p>\n<p>Tu se onda silom samog postupka doga\u0111a da &#8220;svi misle na blagajnu, ali nitko na pacijente&#8221;. Nizozemska, Velika Britanija, Skandinavija&#8230; Svugdje se tra\u017ee novi putovi. Ali u Njema\u010dkoj osiguravatelji uglavnom uporno ustraju u &#8220;konzervativnim&#8221; modelima.<\/p>\n<h3>Sad unutra, sad vani, sad unutra..<\/h3>\n<p>I to makar su oni i pre\u010desto neu\u010dinkoviti. Naravno, posebna je pri\u010da otprilike 8 posto\u00a0pacijenata psihijatrije u Berlinu koji tamo nisu svojom voljom \u2013 me\u0111u takve je skoro zavr\u0161io Max, ali ima i ozbiljnijih slu\u010dajeva kada je o\u010dito da su bolesnici opasni ili za sebe ili za okolinu. Nije sporno i da zdravstveni osiguravatelji vr\u0161e financijski pritisak na bolnicu da bude u\u010dinkovitija.<\/p>\n<p>\u0160to zbog boljih lijekova, ali i zbog tog pritiska je prosje\u010dan boravak na\u00a0psihijatriji prije tridesetak godina bio dva mjeseca. &#8220;Danas je to 16 dana&#8221;, ka\u017ee nam primariusica Munk, ali iz \u010ditavog niza drugih razloga nastupa &#8220;efekt karusela&#8221;. Tako lije\u010dnici zovu zamku u kojoj neki pacijent bude primljen u bolnicu i\u00a0zbog okru\u017eenja u kojemu\u00a0\u017eivi. Onda bude pu\u0161ten i kad vidi da se u tom okru\u017eenju ni\u0161ta nije promijenilo, opet dolazi u bolnicu. I sve po\u010dinje ispo\u010detka.<\/p>\n<p>U prvoj godini ovog\u00a0projekta\u00a0&#8220;psihijatrije kod ku\u0107e&#8221; je dosad sudjelovalo dvjestotinjak pacijenata berlinskih op\u0107ina Kreuzberg i Neuk\u00f6lln. Eksperimentira se i u drugim njema\u010dkim gradovima, na primjer u Dresdenu je tako\u0111er stotinjak pacijenata. Takva alternativa metoda se pokazala neuspje\u0161nom u samo deset posto slu\u010dajeva, ali i lije\u010dnici jo\u0161 u\u010de u kojim slu\u010dajevima je to dobra opcija.<\/p>\n<p>Jer i njima je jasno da nekoga &#8220;zatvoriti&#8221; u sterilno okru\u017eje bolnice nije najbolje rje\u0161enje: svatko ima svoje obveze i \u010dak je dobro da psihijatrijski bolesnici krenu u proces ozdravljenja u poznatom okoli\u0161u. &#8220;Akutno psihi\u010dko oboljenje ne mora uvijek zna\u010diti bolnicu&#8221;, ka\u017ee nam lije\u010dnica Ingrid Munk. &#8220;Ovako su u pravilu i pacijenti zadovoljniji, a i njihove obitelji.&#8221;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Max je shvatio\u00a0da ga je obuzela depresija zbog smrti supruge, ali mu isprva nije bilo jasno da su bezvoljnost i mrzovolja za\u010darani krug koji\u00a0bez pomo\u0107i nekoga tko \u0107e znati prekinuti tu spiralu\u00a0lako vodi u jo\u0161 ve\u0107u depresiju sve do klini\u010dke slike bolesti. A ba\u0161 to mu se dogodilo. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5629,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[149,956],"class_list":["post-9897","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zdravlje","tag-depresija","tag-psihijatrija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9897"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9897\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5629"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}