Sezona je lisnih ušiju koje, prije ili kasnije, pronađu put do svakoga vrta. Riječ je o sitnim nježnim (često i poluprozirnim) insektima zelene, žute, bjeličaste, ružičaste, plavičaste ili smeđe-crne boje koji se hrane sisanjem biljnih sokova.
U velikom broju mogu značajno oslabiti biljke, oštetiti cvijeće i plodove. Lisne uši se brzo razmnožavaju, stoga je važno da ih što prije stavite pod kontrolu. Dobra vijest je da se kreću sporo pa ih je relativno lako kontrolirati. U nastavku ovoga teksta donosimo vam popis metoda za mehaničku, biološku i kemijsku kontrolu ovoga štetnika uz pokoju prokušanu metodu vrtlara-alternativaca.
Kako živi lisna uš?
Životni ciklusi svake vrste lisne uši općenito se razlikuju tijekom većeg dijela godine. Kolonije lisnih ušiju uglavnom se sastoje od beskrilnih ženki koje rađaju žive mlade. Oblik s krilima razvija se kada prenapučenost, propadanje domaćinske biljke ili sezonske promjene potaknu selidbu na drugu biljku. Većina vrsta lisnih ušiju prezimljava kao jaje, ali neke mogu ostati aktivne i tijekom blagih zima te u stakleniku ili zatvorenim prostorima.
Mnoge lisne uši, posebno one na voću i povrću, prolaze kroz godišnji ciklus koji uključuje dvije ili više domaćinskih biljaka. Biljka na koju polažu prezimljujuća jaja obično je drvo ili grm. U proljeće jaja se izlegu, a lisne uši se hrane mladim lišćem. Do ranog ljeta, lišće postaje starije i tvrđe, što u kombinaciji s rastućim temperaturama i duljinom dana potiče razvoj krilatih oblika koji se sele na ljetnu domaćinsku biljku. To je obično meka biljka bez drvenastih dijelova sa sočnim lišćem. Međutim, neke lisne uši provode cijelu godinu na jednoj biljnoj vrsti, iako mogu biti aktivne samo dio godine.
Medna rosa
Lisne uši luče takozvanu mednu rosu, slatku ljepljivu tekućinu koja na lišću može poslužiti kao podloga za rast neuglednim mikroskopskim čađavim gljivicama. No ta rosa je i korisna, jer obožavaju je pčele koje od nje proizvode takozvani šumski med. No još je više vole mravi koji lisne uši praktički uzgajaju kao krave muzare i prenose ih s biljke na biljku kako bi imale bolju “pašu”.
Kako suzbiti lisne uši?
Kraljevsko vrtlarsko udruženje (vodeće britansko udruženje za hortikulturu koje upravlja s pet botaničkih vrtova) predlaže nekoliko načina uništavanja ovog štetnika uz napomenu da bi ga, tamo gdje je to moguće, trebalo tolerirati budući da je važan dio ishrane drugih životinja, primjerice bubamara i nekih ptica.
Bez pesticida
- Mehanički, gnječenjem između kažiprsta i palca na samoj biljci.
- Potaknite prisutnost prirodnih neprijatelja lisnih ušiju u vrtu, poput bubamara, zlatooka, parazitskih osica i uholaža. Naučite kako izgledaju korisne ličinke bubamare.
Imajte na umu da se u proljeće populacije lisnih ušiju često povećavaju prije nego što nabrojani prirodni neprijatelji postanu dovoljno aktivni za učinkovitu kontrolu. Nesmotrena upotreba pesticida može smanjiti i broj korisnih organizama u vrtu.
Uz pomoć pesticida
Kontrola unosa štetnika u vrt, uništavanje korova kroz dobre vrtlarske prakse, odabir pravih kultivara otpornih na najezde ušiju, redovito čišćenje vrta i poticanje ili uvođenje prirodnih neprijatelja lisnih ušiju u vrt – trebaju biti prva linija obrane. Ako se koriste kemijske metode kontrole, treba ih koristiti na minimalan i strogo usmjeren način.
- Zimska prskanja insekticidnim uljima će ugušiti jajašca na drvenastim biljkama i grmlju.
- Organski insekticidi poput prirodnog piretruma (buhača) mogu pružiti učinkovitu kontrolu lisnih ušiju. Ovi pesticidi brzo se razgrađuju pa je potrebna ponovna aplikacija kako bi se održala prihvatljiva brojnost lisnih ušiju. Proizvodi na bazi biljnih ulja i masnih kiselina manje vjerojatno će utjecati na veće insekte poput odraslih bubamara.
- Sredstva za jačanje biljaka kombiniraju hranjive tvari radi poticanja rasta biljaka s površinski aktivnim tvarima ili masnim kiselinama koje fizički uništavaju lisne uši. Ti proizvodi sadrže određene sintetičke sastojke i stoga se ne smatraju organskim.
- Postoje i kontaktni insekticidi koji su postojaniji, a uključuju sintetičke piretroide kao što su lambda-cihalotrin, deltametrin i cipermetrin. Permetrin je dostupan i za fumigaciju staklenika.
- Postoji i sistemični insekticid koji sadrži aktivni sastojak flupiradifuron namijenjen za upotrebu na ukrasnim biljkama i odabranim jestivim biljkama.
- Također je dostupan i sistemični neonikotinoidni insekticid acetamiprid.
Alternativne metode
- Prskanje zaraženih biljaka snažnim mlazom vode. Ponekad je dovoljno lisne uši “oboriti” vodom nakon čega će se one vrlo teško vratiti na biljku.
- Lisne uši možete kontrolirati i brisanjem ili prskanjem lišća biljke blagom otopinom vode i nekoliko kapi deterdženta za pranje posuđa. Sapunicu treba nanositi svaka 2-3 dana tijekom 2 tjedna.
- Jedna varijacija ove mješavine sapuna i vode uključuje kajenski papar. U litru vode pomiješajte žličicu tekućeg deterdženta za pranje posuđa i prstohvat kajenskog papra. Ne razrjeđujte prije prskanja.
- Dijatomejska zemlja je netoksičan, organski materijal koji će isušiti lisne uši. Važno upozorenje: Ne nanosite dijatomejsku zemlju kada biljke cvatu, jer će ubiti oprašivače poput pčela i leptira.
- Za pripremu insekticidne otopine s alkoholom, pomiješajte jednake dijelove alkohola od 70 posto i vode (ili, ako koristite alkohol od 95 posto, pomiješajte 1 dio alkohola s 1,5 dijelova vode). Ovu smjesu možete pojačati i dodatkom žličice deterdženta za pranje posuđa u litru otopine. Prskati treba samo zaražene dijelove biljke, a s obzirom da djeluje kontaktno, moguće je da će prskanje trebati ponavljati. Važno upozorenje: Ovom alkoholnom otopinom nikada ne prskajte cijelu biljku.