Prati nas

Stil i ljepota

Sve se može: Ostanite frajer i nakon pedesete!

Muškarac 21. stoljeća ne koristi estetsku kirurgiju i ne pretvara se da je mlađi no što je. Svoju vitalnost održava njegom tijela, aktivnim životom, praćenjem tehnologija i druženjem s mlađima od sebe.

Objavljeno

|

Kako ostati zgodan u starosti?
foto: BigStock

Ukratko, prihvatite ćelavost, nabavite dobar sat i nemojte depilirati prsa. Dopušteno je bojiti kosu, obavezno uredite spojene obrve (ako ih imate) i nosite traperice, piše Daily Mail. Istraživanje provedeno na više od 1500 američkih žena i muškaraca dobi 18-55 godina pokazuje da skoro 50% ispitanika misli kako bi muškarci trebali farbati kosu i bradu, ako su sijedi. Utješno je što druga polovica ispitanika ne misli tako, što je i naš stav.

Ali nije prihvatljivo pratiti djecu na društvenim mrežama, koristiti preparate za tamnjenje kože ili depilacija. Michele Probst, kozmetičarka i šminkerica slavnih kaže „Nikada niste prestari da se počnete brinuti o svojoj koži. Danas muškarci troše 33 milijardi dolara godišnje na svoj izgled. Lice je prvo što se primijeti na vama, brinite se o njemu. Nije stvar u uljepšavanju, već u tome da vam koža izgleda zdravo.“



Uz to, potrebno je obavljati godišnje preglede kod liječnika, a prihvatljivo je i ležerno odijevanje pa i nošenje kožnih jakni. Na popisu dopuštenih stvari je i eliminacija dlaka u nosnicama i ušima, ali nije dopušteno nošenje pripijenih traperica, bušenje tijela i injektiranje botoksa. Ono što je posebno zanimljivo jest da 40% ispitanika misli kako bi muškarci trebali obrijati glavu kao svojevrsni modni stav. Ispitanici su podijeljeni oko tetoviranja, no 51% ih misli kako je nadlaktica najbolji dio tijela za tetovažu.

Dobra stvar je da većina ispitanih misli da se sredovječni muškarci ne trebaju suzdržavati od životnih radosti i uzbuđenja: od bungee jumpinga preko ronjenja do zmajarenja i skijanja na vodi. 60% ispitanih misli da bi muškarci stariji od 50 godina trebali štedjeti za stare dane. 4 od 10 ispitanih misli da je važno redovito obavljati kolonoskopiju, dok ih 36 posto misli da bi se pedesetogodišnjaci trebali odvažiti i riskirati u karijeri kako bi ostvarili svoje snove.

Ispitanici koji su već navršili 50 godina u 34% slučajeva priznaju da osjećaju svoje godine. Drugih 34% ih kaže da se osjećaju kao i u četrdesetima, dok ih se 12% izjasnilo da se osjećaju kao u tridesetima. Mali ostatak kaže da se osjećaju kao da su tinejdžeri.

Ono što je posebno istaknuto jest da bi muškarci i nakon 50. rođendana trebali očuvati vitalnost kroz održavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života te praćenje tehnologija. Svoje bi godine trebali koristiti kao prednost kroz dijeljenje znanja i iskustva povezujući se i komuniciranju s osobama mlađima od sebe.

.

Stil i ljepota

Što se doista događa s našim tijelom kad uđemo u ‘neke godine’

Ljepota je u očima promatrača. Osim toga, nije važna fizička ljepota nego ona unutarnja. Ma da, sve je to do neke mjere točno, ali istina kad-tad izađe na vidjelo. Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. I kasnije se može izgledati dobro, ali za to je potrebno užasno puno truda i vremena.

Objavljeno

|

Oglasi za starije žene?

Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. Toga postaneš bolno svjestan kad zagaziš u neke godine. Naravno, i kasnije se može dobro izgledati, ali za to treba daleko više vremena i energije nego prije.

Nemojte misliti da se žalim – ja sam sobom jako zadovoljna – ali čini mi se da nam nedostaje malo objektivnog pogleda na fizičku stranu starenja. Pravo se stanje često maskira pa se ljudi neugodno iznenade kad počnu primjećivati promjene na sebi. Pitaju se je li to sve normalno. Odgovor je: Da, normalno je. Je li ugodno? Pa nije baš. A brine li vas? Ne previše. Naime, bez obzira na sve ono što ću ovdje navesti, i dalje se osjećam jako dobro u svojemu tijelu, čak i bolje nego kad sam bila mlađa.



Ali pustimo na trenutak sve obzire i opišimo stvari kakve one doista jesu. Tek toliko da kasnije ne bude ‘nismo znali’.

Dlake

Starost je dlakava. Glupače se u neko doba počnu pojavljivati i tamo gdje sam mislila da ih nikada neće biti. Još danas se sjetim svoje bake koja je sjedila u dvorištu i malom pincetom pretraživala bradu i čupala duge bijele izdanke. A sada to radim i ja. Počnu se tako u nekom trenutku na bradi pojavljivati točkice, a nakon nekog vremena iz njih izrastu dlake i odjednom osvijestiš da si sasvim zgodna žena u najboljim godinama – ali s bradom!

I sve one priče o čupanju dlaka s korijenom radi čega više neće izrasti su potpuno lažne. Rastu glupače čak i kad ih iščupaš s korijenom. Nema tu pomoći, to su hormoni. No prijateljica s kojom dijelim doista sve, pa čak i tako neugodne informacije o dlakama na bradi, savjetovala mi je nešto stvarno korisno. Kaže ona: “Ne čupaj dlake navečer nego ujutro. Ako ih čupaš navečer, do jutra će opet malo narasti tako da nisi napravila ništa. Pusti ih neka rastu još do jutra pa ih onda masakriraj.”

Koža

Tuširanje, malo kremice tek toliko i gotovo. Ma moš mislit! Tako je to možda izgledalo u srednjoj školi, ali sada… Da bi koža bila imalo nalik onoj od nekada, treba napraviti milijun stvari. Kao prvo, tuš ili voda u kadi ne smiju biti prevrući da se ionako suha koža dodatno ne isuši. Onda treba upotrebljavati neko blago sredstvo za tuširanje opet zbog glupog isušivanja. Zatim piling, jer je koža iz čistog mira postala hrapava. Onda struganje peta jer izgledaju grozno čak i u zimskim mjesecima, a ljeto i i boso hodanje da i ne spominjemo. Zatim kožu treba dobro osušiti ručnikom pa vrlo temeljito namazati nekom hranjivom (čitaj: preskupom!) kremom. I kad to sve napraviš, efekt će biti otprilike 20 posto onoga što si prije imao bez imalo muke.

Nokti

Prije mi je jedina briga bila da mi neki od dugih noktiju ne pukne, a danas je dobro ako mi barem i jedan nokat uspije narasti do određene dužine. Nokti mi se cvjetaju, lome, kožica oko noktiju se više ne da potisnuti već se mora rezati, u tome se procesu obavezno porežem pa moram staviti flaster što je zapravo dobro jer onda barem taj jedan nokat uspijem sakriti.

Ne sjećam se kad sam zadnji put nalakirala nokte. To mi se više ne da. Ne da mi se čekati da se lak osuši pa obavezno idem nešto prtljati dok je lak još vlažan pa ga upropastim. Nikad mi se nisu sviđali umjetni nokti, ali ozbiljno razmišljam o trajnom laku. Kad je starenje u pitanju, sreća u nesreći je ta što danas postoje razni dodaci, nadomjesci i pomagala zahvaljujući kojima opet možeš izgledati “kao čovjek”. Sve dok navečer ne odlučiš sve to skinuti sa sebe. No tad je ionako već mrak pa nema veze.

Oči

Kad sam bila mlađa naočale su mi bile fora, no nisam ih nikad trebala. Jedno vrijeme sam išla okolo i isprobavala okvire. Razmišljala sam čak da si nabavim jedne s običnim staklima, tek tako, zbog mode. No čini se da će mi se želja o nošenju naočala uskoro ispuniti. Naime, ne vidim više dobro. Stvari koje sam donedavno mogla normalno pročitati, danas su mi mutne. Uhvatim samu sebe kako natežem kraj oka kako bih barem malo izoštrila sliku, ali ne ide. I dalje je sve mutno. Sad opet hodam po optičarima.

Zglobovi

Počelo mi se događati da mi iz čistoga mira škljocaju zglobovi. Ustajem s kauča i začuje se “krrraaak!”, sjedam u auto i začuje se “škljoc, krakkk!”, penjem se po stepenicama i čuje se “klik, klak, klik, klak”. Kad sam bila mlada, jako je bio popularan crtić He-Man koji se borio protiv izvjesnog Skeletora. Često ga se sjetim u zadnje vrijeme. Uglavnom, zglobovi su se istrošili i moje je tijelo počalo samo od sebe proizvoditi najčudnije zvukove. Više se nikome ne mogu prišuljati s leđa jer su moje kretnje postale jako glasne.

Mišići

Nisam baš nikad pretjerano vježbala niti bila član ikakve teretane, ali sam uvijek puno hodala i vozila bicikl. Od toga su mi i noge i ruke bile lijepo oblikovane i to bez ikakve pretjerane muke. Bicikl vozim i danas, ali mišića nema pa nema. Sve je to nekako mekano i mlohavo. Valjda bih se trebala odvesti biciklom do Kine pa da primijetim neko poboljšanje. Zašto mi danas treba toliko puno truda za nešto što sam prije imala bez imalo muke? Zašto??

Kosa

Blaženi bili pramenovi, to je sve što ću reći. Sijede izdajice počele su mi se pojavljivati još u tridesetim godinama i tad sam ih farbala te tako pokušavala prikriti. No s tim farbanjem je nevolja što za par tjedana moraš sve ponoviti. No danas sam mudrija jer znam da sijede zapravo ne možeš učinkovito i na duže vrijeme sakriti, ali ih možeš proglasiti pramenom.

Frizerka mi je napravila svijetle tanke pramenove uz koje sijedi pramenovi izgledaju kao da baš moraju biti ovdje. Doduše, svi se sad čude kako sam od brinete iznenada postala blondina, ali ko ih šiša! Pa navodno se plavuše bolje zabavljaju. Sigurno ću se s novom bojom kose i ja bolje zabavljati. Ako prije toga ne zaspim na kauču, naravno.

Nastavi čitati