Prati nas

Aktivno starenje

5 najboljih zemalja za 50+ generacije

U kojoj zemlji će umirovljenicima biti najbolje? Gdje će imati najbolju zdravstvenu skrb, a u kojoj najaktivniji društveni život? Koja zemlja ima najbolje mirovinske uvjete? Pročitajte u kojim je državama najbolje ostariti.

Objavljeno

|

Gdje najbolje žive umirovljenici?
foto: BigStock

U kojoj je zemlji najbolje ostariti? Odnosno, što različite zemlje nude svojim seniorima? Koja ima najbolji zdravstveni sustav, najviše mirovine, najpovoljniji i najbolji smještaj za starije? Ovim pitanjem pozabavio se portal Seniorplanet.org i evo njihovih saznanja:

Zdravstvo: Francuska

Francuska ima najbolji zdravstveni sustav na svijetu, barem prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije. Francuska koristi mješavinu javnog i privatnog financiranja kako bi osigurala svojim stanovnicima osnovnu zdravstvenu skrb.


Što ste bolesniji, to sistem za vas više skrbi, za razliku od, primjerice, američkog zdravstva koje neće prihvatiti klijente s ranije utvrđenim stanjima ili kroničnim bolestima (to se ponešto izmijenilo prošle godine kroz tzv. Obamacare). Na primjer, francuski zdravstveni sistem u potpunosti pokriva troškove liječenja 30 dugotrajnih bolesti. Ako imate dijabetes, neće platiti ništa za opremu i lijekove koji su vam potrebni. Također, nitko neće bankrotirati ni ako oboli od raka.

Francuski pacijenti mogu birati kod kojeg liječnika žele ići, a plaćaju tek umjerenu participaciju osim u slučaju da su kronično bolesni kad ne plaćaju ništa. S obzirom na sve navedeno, lako je shvatiti zašto ljudi u Francuskoj duže žive. Naime, očekivani životni vijek ondje je čak 81 godinu.

Mirovine: Nizozemska

‘Kriza’ starenja je globalni problem. Postotak ljudi na svijetu starijih od 60 godina će s 11 posto u 2006., do kraja 2050. narasti na 22 posto. To je puno umirovljeničkih džepova za napuniti. Prema australskom Melbourne Global Pension indeksu koji je napravio usporedbu 14 različitih mirovinskih sustava, najbolje složen sustav imaju u Nizozemskoj.

Pokazalo se to ocjenjivanjem više od 40 indikatora u tri različite kategorije: trenutni benefit, održivost sustava i integritet privatnog sektora. U 2011. Nizozemska je ostvarila najbolji rezultat, a odmah zatim Švicarska, Švedska, Australija i Kanada. SAD je pozicioniran kao deseti, a Kina je zauzela posljednje mjesto.

Zašto je život tako dobar za nizozemske umirovljenike? Ne samo da primaju sigurnu mirovinu temeljenu na radnom stažu, nego dobivaju i dodatni iznos zbog same činjenice da su u mirovini. Kao rezultat, primanja mnogih umirovljenika jednaka su onima prije odlaska u penziju.

Zapošljavanje: Japan

Među 33 zemlje obuhvaćene ispitivanjem Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, prosječna dob za odlazak u mirovinu je 64 godine. Očekuje se da će taj broj rasti, a vlade diljem svijeta pokušati sačuvati mirovine kako svjetska populacija stari. No to nije loša vijest baš za sve. Mnogo starijih ljudi radije će ostati raditi, barem na pola radnog vremena. Ako ste se pronašli u ovom opisu, onda je Japan zemlja za vas.

Čak 69 posto Japanaca između 55 i 64 godine dio su aktivne radne snage, u usporedbi sa 65 posto Amerikanaca te dobi. Također, u Japanu je u 2010. radilo 38 posto ljudi u dobi između 65 i 69 godina, u odnosu na 31 posto Amerikanaca iste dobi. No prava razlika vidi se u dobnoj skupini od 70 do 74 godine: u Japanu čak 30 posto ljudi u toj dobnoj skupini i dalje radi što je najveći postotak od svih zemalja obuhvaćenih ispitivanjem.

Japan ima najviši postotak stanovnika starijih od 65 godina, međutim stariji su ondje više dobrodošli u radnom okruženju i spremniji raditi. Jeste li znali i to da su nakon nesreće u Fukushimi stariji radnici odlučili volontirati na čišćenju u oštećenoj nuklearnoj elektrani kako bi spasili svoje mlađe kolege od radijacije?

Stanovanje: Nikaragva

Iako su troškovi stanovanja u nekim zemljama niži nego u Nikaragvi (npr. Madagaskar ima najnižu cijenu stanovanja, ali i najvišu stopu siromaštva), Nikaragva je jedna od najpovoljnijih srednjoameričkih zemalja i u kojoj sve više i više Amerikanaca odlazi u mirovinu. Kuća s dvije spavaće sobe ondje se može naći za oko 30.000 dolara ili 250 dolara mjesečno. Ukupni životni troškovi ne prelaze 500 dolara što je prosječnom Amerikancu i više nego povoljno.

No što je s građanskim ratom i sukobima? Ti dani su davna prošlost. Ova mala obalna zemlja pokušava se prikazati kao nova, mnogo pristupačnija Kostarika.

Društveni život: Meksiko

Mnoge zemlje nude pogodniji zdravstveni sustav i povoljniji smještaj za svoje umirovljenike, no rijetke pružaju mogućnost starijoj populaciji da ostane aktivna i zauzeta. Portal ForeignPolicy.com je proglasio Meksiko jednom od najboljih zemalja za starije osobe upravo zbog živahne društvene scene. Skoro 7000 vladinih društvenih centara i klubova diljem zemlje dnevno posjećuje i do 200 tisuća ljudi. Osim toga, starijim stanovnicima dostupni su i brojni popusti (neki čak i od 100 posto!) u trgovinama, restoranima i ljekarnama te javnom transportu.

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP