Prati nas

Mozaik

Kako biti roditelj kad bebe odrastu?

O odgoju male djece postoju puno priručnika i tu nije teško naći savjet. No što kad vaša djeca odrastu? Kad trebate nešto reći, a kad držati jezik za zubima? Kako biti roditelj odraslom djetetu?

Objavljeno

|

Kako razgovarati s odraslom djecom? Što kad djeca odrastu?
foto: BigStock

Znate kako se ono kaže: malo dijete – mala briga, veliko dijete – velika briga. Kolumnistica portala Better After 50, Lisa Smith, govori o tome kako je to biti roditelj odraslog djeteta.

Imam odraslu djecu (da, to je zasigurno oksimoron), a kako ona sazrijevaju, počelo mi se sve češće događati da ne znam što reći ili učiniti u nekoj situaciji. Naravno, oni više ne trebaju onakvu njegu kao kad su bili mali. I, čini se, nisam baš jako dobar roditelj odrasle djece. I dalje želim u njihovim životima popraviti sve one stvari koje treba popraviti. I dalje bih željela paziti na sve njihove boli ili razočaranja. I dalje im želim reći što da rade i znati da će oni bespogovorno poslušati moj savjet. Jer, nakon svega, majka ipak zna najbolje.


Imam sedmero djece. Četvero su mlađi punoljetnici. To su sve sjajna djeca. Međusobno imaju neke sličnosti, ali su svi ipak različiti ljudi s različitim vrinama i manama. Volim djecu. Bila sam jako dobra mama malim bebama. Jako sam se dobro snalazila i s mališanima. Također i kad su išli u osnovnu školu. I nakon toga, kad su već postali tinejdžeri s kojima zna biti posebno teško. No, to se nekako i očekuje od tinejdžera, zar ne? Svi te upozoravaju na tinejdžere. No i oni odrastu i prevladaju sve mušice i život ponovno postane lijep.

Kad su se moja djeca rodila nije bilo puno knjiga o njezi malenih beba. No, snalazila sam se i bez knjiga s uputstvima. Bila sam mlada mama puna entuzijazma. Na neki način, moja djeca i ja smo skupa odrastali. Vjerojatno bih se trebala ispričati starijoj djeci jer sam na njima učila biti majka i oni su bili ‘pokusni kunići’. Ali ustanovila sam da bi mi nekakvi priručnici sada dobro došli. Je li netko možda vidio naslov poput: ‘Kako biti majka odrasloj djeci?’ To nije nimalo lako. Odrasla djeca također ponekad trebaju vodstvo. Trebam li čekati da ga sami zatraže ili da jednostavno ponudim svoju pomoć? Ako trebam čekati, do kada da čekam? Čak i do trenutka kad je već posve jasno da je katastrofa neizbježna? Ako samo šutke čekam, hoće li me poslije pitati zašto ništa nisam rekla, a vidjela sam da ide prema lošemu? Ako nešto kažem, hoće li me optužiti da se previše miješam? Ako sam glas opreza, jesam li istovremeno i glas pesimizma? Onaj koji ruši snove?

Često osjećam kao da balansiram između dvije krajnosti. Bezdan s jedne strane je vrlo dubok i na njemu piše ‘zapostavljanje’, dok je bezdan na drugoj strani nazvan ‘dosadnjakovićka’. Te dvije opcije su jako daleko jedna od druge. Često mi se čini da mame ne mogu lako pobijediti u ovoj igri. Što bi doista dobra mama rekla kad ju dijete pita: ‘Sviđaju i ti se kolači koje sam ispekla?’ Odgovor koji želim dati je: ‘Pa dobri su, ali ih drugi out ranije uzvadi iz pećnice.’ Jesam li ovime dala dobar savjet ili ubila svojoj kćeri svaku volju za kuhanjem?

Što dobar roditelj kaže svom djetetu koje želi napustiti fakultet i postati profesionalni klaun? Da mu kažem da neka samo slijedi svoje snove i da ću ga rado doći podržati iz publike? Ili da ga probam urazumiti i odgovoriti od ludog nauma te tako postati osoba koju će doživotno kriviti za svoj dosadan život kad bude sjedio za nekim uredskim stolom?

Što dobra majka kaže svom djetetu koje ju obavijesti da je upravo zakazalo termin za još jednu tetovažu? Treba li odglumiti zanimanje i uzbuđenje iako bismo ga zapravo radije probali odovoriti od još jedne greške? Te stvari nisu lake.

Ja sam zapravo tek počela balansirati. Prošli su dani kad sam mogla donositi sve odluke umjesto njih. Štoviše, danas rijetko kad uopće pitaju za moje mišljenje. A obično imam mišljenje, no skrivam ga. Teško je biti roditelj djeci koja su dovoljno stara da ti budu prijatelji.

Prije nekoliko dana poslala sam svojoj mami ovakvu poruku: ‘Imati veliku djecu je puno teže nego imati malu.’ Ona je točno znala na što mislim i odgovorila mi je iz iskustva. Pa ona balansira između krajnosti puno duže nego ja, jer ja sam njezino odraslo dijete koje ona treba samo gledati kako se spotiče kroz život – a da o tome ne kaže ništa..

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP