Prati nas

Mozaik

Kako biti roditelj kad bebe odrastu?

O odgoju male djece postoju puno priručnika i tu nije teško naći savjet. No što kad vaša djeca odrastu? Kad trebate nešto reći, a kad držati jezik za zubima? Kako biti roditelj odraslom djetetu?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako razgovarati s odraslom djecom? Što kad djeca odrastu?
foto: BigStock

Znate kako se ono kaže: malo dijete – mala briga, veliko dijete – velika briga. Kolumnistica portala Better After 50, Lisa Smith, govori o tome kako je to biti roditelj odraslog djeteta.

Imam odraslu djecu (da, to je zasigurno oksimoron), a kako ona sazrijevaju, počelo mi se sve češće događati da ne znam što reći ili učiniti u nekoj situaciji. Naravno, oni više ne trebaju onakvu njegu kao kad su bili mali. I, čini se, nisam baš jako dobar roditelj odrasle djece. I dalje želim u njihovim životima popraviti sve one stvari koje treba popraviti. I dalje bih željela paziti na sve njihove boli ili razočaranja. I dalje im želim reći što da rade i znati da će oni bespogovorno poslušati moj savjet. Jer, nakon svega, majka ipak zna najbolje.


Imam sedmero djece. Četvero su mlađi punoljetnici. To su sve sjajna djeca. Međusobno imaju neke sličnosti, ali su svi ipak različiti ljudi s različitim vrinama i manama. Volim djecu. Bila sam jako dobra mama malim bebama. Jako sam se dobro snalazila i s mališanima. Također i kad su išli u osnovnu školu. I nakon toga, kad su već postali tinejdžeri s kojima zna biti posebno teško. No, to se nekako i očekuje od tinejdžera, zar ne? Svi te upozoravaju na tinejdžere. No i oni odrastu i prevladaju sve mušice i život ponovno postane lijep.

Kad su se moja djeca rodila nije bilo puno knjiga o njezi malenih beba. No, snalazila sam se i bez knjiga s uputstvima. Bila sam mlada mama puna entuzijazma. Na neki način, moja djeca i ja smo skupa odrastali. Vjerojatno bih se trebala ispričati starijoj djeci jer sam na njima učila biti majka i oni su bili ‘pokusni kunići’. Ali ustanovila sam da bi mi nekakvi priručnici sada dobro došli. Je li netko možda vidio naslov poput: ‘Kako biti majka odrasloj djeci?’ To nije nimalo lako. Odrasla djeca također ponekad trebaju vodstvo. Trebam li čekati da ga sami zatraže ili da jednostavno ponudim svoju pomoć? Ako trebam čekati, do kada da čekam? Čak i do trenutka kad je već posve jasno da je katastrofa neizbježna? Ako samo šutke čekam, hoće li me poslije pitati zašto ništa nisam rekla, a vidjela sam da ide prema lošemu? Ako nešto kažem, hoće li me optužiti da se previše miješam? Ako sam glas opreza, jesam li istovremeno i glas pesimizma? Onaj koji ruši snove?

Često osjećam kao da balansiram između dvije krajnosti. Bezdan s jedne strane je vrlo dubok i na njemu piše ‘zapostavljanje’, dok je bezdan na drugoj strani nazvan ‘dosadnjakovićka’. Te dvije opcije su jako daleko jedna od druge. Često mi se čini da mame ne mogu lako pobijediti u ovoj igri. Što bi doista dobra mama rekla kad ju dijete pita: ‘Sviđaju i ti se kolači koje sam ispekla?’ Odgovor koji želim dati je: ‘Pa dobri su, ali ih drugi out ranije uzvadi iz pećnice.’ Jesam li ovime dala dobar savjet ili ubila svojoj kćeri svaku volju za kuhanjem?

Što dobar roditelj kaže svom djetetu koje želi napustiti fakultet i postati profesionalni klaun? Da mu kažem da neka samo slijedi svoje snove i da ću ga rado doći podržati iz publike? Ili da ga probam urazumiti i odgovoriti od ludog nauma te tako postati osoba koju će doživotno kriviti za svoj dosadan život kad bude sjedio za nekim uredskim stolom?

Što dobra majka kaže svom djetetu koje ju obavijesti da je upravo zakazalo termin za još jednu tetovažu? Treba li odglumiti zanimanje i uzbuđenje iako bismo ga zapravo radije probali odovoriti od još jedne greške? Te stvari nisu lake.

Ja sam zapravo tek počela balansirati. Prošli su dani kad sam mogla donositi sve odluke umjesto njih. Štoviše, danas rijetko kad uopće pitaju za moje mišljenje. A obično imam mišljenje, no skrivam ga. Teško je biti roditelj djeci koja su dovoljno stara da ti budu prijatelji.

Prije nekoliko dana poslala sam svojoj mami ovakvu poruku: ‘Imati veliku djecu je puno teže nego imati malu.’ Ona je točno znala na što mislim i odgovorila mi je iz iskustva. Pa ona balansira između krajnosti puno duže nego ja, jer ja sam njezino odraslo dijete koje ona treba samo gledati kako se spotiče kroz život – a da o tome ne kaže ništa..

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP