Prati nas

Mozaik

Kako biti roditelj kad bebe odrastu?

O odgoju male djece postoju puno priručnika i tu nije teško naći savjet. No što kad vaša djeca odrastu? Kad trebate nešto reći, a kad držati jezik za zubima? Kako biti roditelj odraslom djetetu?

Objavljeno

|

Kako razgovarati s odraslom djecom? Što kad djeca odrastu?
foto: BigStock

Znate kako se ono kaže: malo dijete – mala briga, veliko dijete – velika briga. Kolumnistica portala Better After 50, Lisa Smith, govori o tome kako je to biti roditelj odraslog djeteta.

Imam odraslu djecu (da, to je zasigurno oksimoron), a kako ona sazrijevaju, počelo mi se sve češće događati da ne znam što reći ili učiniti u nekoj situaciji. Naravno, oni više ne trebaju onakvu njegu kao kad su bili mali. I, čini se, nisam baš jako dobar roditelj odrasle djece. I dalje želim u njihovim životima popraviti sve one stvari koje treba popraviti. I dalje bih željela paziti na sve njihove boli ili razočaranja. I dalje im želim reći što da rade i znati da će oni bespogovorno poslušati moj savjet. Jer, nakon svega, majka ipak zna najbolje.


Imam sedmero djece. Četvero su mlađi punoljetnici. To su sve sjajna djeca. Međusobno imaju neke sličnosti, ali su svi ipak različiti ljudi s različitim vrinama i manama. Volim djecu. Bila sam jako dobra mama malim bebama. Jako sam se dobro snalazila i s mališanima. Također i kad su išli u osnovnu školu. I nakon toga, kad su već postali tinejdžeri s kojima zna biti posebno teško. No, to se nekako i očekuje od tinejdžera, zar ne? Svi te upozoravaju na tinejdžere. No i oni odrastu i prevladaju sve mušice i život ponovno postane lijep.

Kad su se moja djeca rodila nije bilo puno knjiga o njezi malenih beba. No, snalazila sam se i bez knjiga s uputstvima. Bila sam mlada mama puna entuzijazma. Na neki način, moja djeca i ja smo skupa odrastali. Vjerojatno bih se trebala ispričati starijoj djeci jer sam na njima učila biti majka i oni su bili ‘pokusni kunići’. Ali ustanovila sam da bi mi nekakvi priručnici sada dobro došli. Je li netko možda vidio naslov poput: ‘Kako biti majka odrasloj djeci?’ To nije nimalo lako. Odrasla djeca također ponekad trebaju vodstvo. Trebam li čekati da ga sami zatraže ili da jednostavno ponudim svoju pomoć? Ako trebam čekati, do kada da čekam? Čak i do trenutka kad je već posve jasno da je katastrofa neizbježna? Ako samo šutke čekam, hoće li me poslije pitati zašto ništa nisam rekla, a vidjela sam da ide prema lošemu? Ako nešto kažem, hoće li me optužiti da se previše miješam? Ako sam glas opreza, jesam li istovremeno i glas pesimizma? Onaj koji ruši snove?

Često osjećam kao da balansiram između dvije krajnosti. Bezdan s jedne strane je vrlo dubok i na njemu piše ‘zapostavljanje’, dok je bezdan na drugoj strani nazvan ‘dosadnjakovićka’. Te dvije opcije su jako daleko jedna od druge. Često mi se čini da mame ne mogu lako pobijediti u ovoj igri. Što bi doista dobra mama rekla kad ju dijete pita: ‘Sviđaju i ti se kolači koje sam ispekla?’ Odgovor koji želim dati je: ‘Pa dobri su, ali ih drugi out ranije uzvadi iz pećnice.’ Jesam li ovime dala dobar savjet ili ubila svojoj kćeri svaku volju za kuhanjem?

Što dobar roditelj kaže svom djetetu koje želi napustiti fakultet i postati profesionalni klaun? Da mu kažem da neka samo slijedi svoje snove i da ću ga rado doći podržati iz publike? Ili da ga probam urazumiti i odgovoriti od ludog nauma te tako postati osoba koju će doživotno kriviti za svoj dosadan život kad bude sjedio za nekim uredskim stolom?

Što dobra majka kaže svom djetetu koje ju obavijesti da je upravo zakazalo termin za još jednu tetovažu? Treba li odglumiti zanimanje i uzbuđenje iako bismo ga zapravo radije probali odovoriti od još jedne greške? Te stvari nisu lake.

Ja sam zapravo tek počela balansirati. Prošli su dani kad sam mogla donositi sve odluke umjesto njih. Štoviše, danas rijetko kad uopće pitaju za moje mišljenje. A obično imam mišljenje, no skrivam ga. Teško je biti roditelj djeci koja su dovoljno stara da ti budu prijatelji.

Prije nekoliko dana poslala sam svojoj mami ovakvu poruku: ‘Imati veliku djecu je puno teže nego imati malu.’ Ona je točno znala na što mislim i odgovorila mi je iz iskustva. Pa ona balansira između krajnosti puno duže nego ja, jer ja sam njezino odraslo dijete koje ona treba samo gledati kako se spotiče kroz život – a da o tome ne kaže ništa..

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP