Prati nas

Zdravlje

Nova prevara: ‘Liječenje’ životinjskim matičnim stanicama

Kad se čovjek suoči s teškim i neizlječivim bolestima, onda želi probati sve što se nudi na tržištu jer trgovci svojim reklamama daju lažnu nadu oboljelima i njihovim obiteljima. Nije istina da nemate što izgubiti ako pokušate. Sve što zvuči previše dobro da bi bilo istinito, obično nije istinito.

Objavljeno

|

liječenje matičnim stanicama
foto: BigStock

Liječničko-znanstveni tim portala Dokazi u medicini je dobio pitanje može li liječenje matičnim stanicama ovaca, odnosno mladih tek rođenih janjaca biti djelotvorno za Charcot-Marie-Toothovu bolest. Pitanje je popraćeno informacijama s internetske stranice na kojoj se nudi terapija matičnim stanicama nerođenih ili tek rođenih mladih životinja te se na toj stranici tvrdi da se matične stanice jetre životinja mogu koristiti za obnavljanje (regeneraciju) jetre čovjeka, a srčane matične stanice životinja za obnavljanje srca čovjeka. Tvrdi se da njihovi laboratoriji koriste stanice iz oko 85 različitih organa i tkiva. Navodi se niz bolesti za koje su te stanice djelotvorne, uključujući niz stanja koja su pokazatelj „prijevremenog starenja“ kao što su sindrom sagorijevanja, menadžerski sindrom, stanje nakon teških operativnih zahvata, poremećaj spavanja i poremećaj koncentracije.

Nadalje, tvrdi se da se koriste posebne mješavine matičnih stanica za svaku bolest i to samo od stanica nerođenih životinja ili tek rođenih životinja jer su takve stanice „od posebnog značaja i osiguravaju najbolju podudarnost“. Terapija se provodi tako da se „žive stanice pripremaju i odmah ubrizgavaju u pacijenta“. Odgovor stručnjaka prenosimo cijelosti.


Povijest: „Stanična terapija pomoću životinjskih stanica

Na stranicama koje promoviraju terapiju matičnim stanicama životinja spominju se „povijesne ličnosti“ kao što je švicarski liječnik Paul Niehans koji je takvu terapiju promovirao za niz različitih bolesti čovjeka. Spominjanjem liječnika koji imaju „institute“ za takve terapije želi se toj terapiji dati kredibilitet, a radi se o terapiji koja nema znanstvenog temelja. Teorija o tome da jedenje ili ubrizgavanje različitih stanica životinja može obnoviti stanice čovjeka naziva se često „stanična terapija“, međutim, ne treba se zamijeniti sa staničnom terapijom koja se provodi u standardnoj medicini i koja koristi različite stanice čovjeka za liječenje određenih bolesti, s više ili manje uspjeha. Stanična terapija koja podrazumijeva ubrizgavanje ili jedenje životinjskih stanica za liječenje ili sprječavanje ljudskih bolesti pripada domeni alternativne medicine, za takvu terapiju nema kliničkih pokusa koji dokazuju njenu djelotvornost, za takve terapije dokazan je niz negativnih posljedica koje mogu imati na zdravlje, a nisu jeftine.

Problem u teoriji: biološka nepodudarnost čovjeka i životinja

Za terapije presađivanja tkiva i stanica nužno je presaditi podudarna tkiva. Svaki čovjek na površini svojih stanica ima oznake (biljege) koji njegovom imunološkom sustavu omogućuje da prepoznaje vlastite stanice i da odbaci sve ono što je tuđe. Zbog toga presađivanje nepodudarnih stanica može biti popraćeno burnim reakcijama odbacivanja, ako se ne radi o visoko podudarnim tkivima, a podudarnost se određuje testovima u ovlaštenim laboratorijima. Dakle, problem je i presađivanje stanica/tkiva od čovjeka na čovjeka ako tkiva nisu podudarna. Presađivanje tkiva i stanica od životinje na čovjeka također nije presađivanje podudarnih tkiva pa će ubrizgana tkiva i stanice imunološki sustav napasti i uništiti.

Štetne posljedice

Osim toga, ubrizgavanje životinjskih stanica može omogućiti širenje virusnih bolesti i potaknuti teške alergijske reakcije. Ako se uzimaju na usta, životinjske matične stanice se razgrade u našem probavnom sustavu i ne upijaju se kao cjelovite matične stanice u naš krvotok. Opisane su različite štetne posljedice „stanične terapije“ koja uključuje ubrizgavanje životinjskih stanica, uključujući smrt, razvoj teških bolesti kao što je Landry-Guillain-Barré-Strohlova bolest kao posljedica imunološke reakcije posredovane alergijskim procesom, zatim upala mozga i moždanih ovojnica, glavobolja, groznica i oduzetost nakon kojih je uslijedila smrt, upala krvnih žila nakon koje je uslijedila smrt, pojava opsežnih oštećenja kože, i niz drugih štetnih posljedica.

Zaključak

Terapija stanicama životinja koje se ubrizgavaju u tijelo čovjeka ili jedu nije znanstveno utemeljena. Nema dokaza o djelotvornosti takvih terapija za ikakvo stanje vezano za zdravlje ili bolest čovjeka, a imamo niz dokaza da ubrizgavanje životinjskih stanica u tijelo čovjeka može dovesti do različitih štetnih posljedica po zdravlje i smrti.

Kad se čovjek suoči s teškim i neizlječivim bolestima, onda želi probati sve što se nudi na tržištu jer trgovci svojim reklamama daju lažnu nadu oboljelima i njihovim obiteljima. Nije istina da nemate što izgubiti ako pokušate. Sve što zvuči previše dobro da bi bilo istinito, obično nije istinito.

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP