Prati nas

Zdravlje

S ajurvedom u grob

Dijagnoza se prije svega utvrđuje opipavanjem pulsa. Za ajurvedu nije samo važan broj otkucaja srca, nego i iscrpno tumači kvalitetu otkucaja. “Liječnik” također želi znati o uvjetima života bolesnika, navikama i obiteljskim okolnostima – sve što bi zapravo trebalo zanimati i liječnika na Zapadu, ali se u našem svijetu to i prečesto zaboravlja.

Objavljeno

|

Što liječi ajurveda
foto: BigStock

Ima mnogo Zapadnjaka koji su još uvijek opčinjeni Indijom i vjeruju u moć tamošnje tradicionalne medicine, ajurvede. Ali i to je često iluzija, a neki jedva prežive “liječenje” na kojeg su otišli primjerice u Šri Lanku, piše Deutsche Welle.

Još od šezdesetih godina prošlog stoljeća traje opčinjenost mnogih na Zapadu Indijom, budizmom i njenim tradicijama. Važan dio te tradicije je i njeno učenje o medicini, ajurvedi – što u doslovnom prijevodu znači “znanost o životu”. I tu je u središtu pojam harmonije, ravnoteže između prirode i pojedinog čovjeka. Christian Kessler iz berlinske sveučilišne bolnice Charite objašnjava kako se “kod ajurvede u prvom redu radi o zdravlju čovjeka, a ne o bolesti.”


A bolest je, po tom učenju, neravnoteža između tri dhose (sile): Pitta (sunca) koja vlada nad probavom i razmjenom tvari, Kapha (mjesec) koji vlada organima i kostima i Vata (vjetar) što obuhvaća pokret, živčani sustav i krvotok. Stoljećima su tradicionalni ljekari sakupljali saznanja o poremećajima te “ravnoteže” i koje sredstvo pomaže protiv toga. Ajurveda se još uvijek poziva na tekstove koji su nastali u osmom stoljeću prije Krista i koji su još bili pisani na listovima palmi.

Dijagnoza se prije svega utvrđuje opipavanjem pulsa. Za ajurvedu nije samo važan broj otkucaja srca, nego i iscrpno tumači kvalitetu otkucaja. “Liječnik” također želi znati o uvjetima života bolesnika, navikama i obiteljskim okolnostima – sve što bi zapravo trebalo zanimati i liječnika na Zapadu, ali se u našem svijetu to i prečesto zaboravlja.

Na temelju svega toga se onda određuje i terapija kako da se ponovno uspostavi izgubljena ravnoteža u tijelu. Ona se u pravilu sastoji od savjeta za promjenu životnih navika, masaže, procesa “čišćenja”, naravno da pomaže i meditacija, ali i uzimanje ekstrakta ljekovitih biljaka. Tako je i ispalo da je središte ajurvedske medicine Kerala na jugu Indije i Šri Lanka gdje raste više od tisuću biljaka kojima se pripisuje medicinski učinak.

Naravno: u avion i u Šri Lanku

Za jednu 55 godišnju Hamburžanku nije bilo dvojbi što da učini kad se u jednom trenutku nije osjetila osobito dobro: u avion i u Šri Lanku na tradicionalno liječenje kod “pravih” stručnjaka. I inače je bila opčinjena budizmom tako da je bila duboko uvjerena kako će njenom zdravlju više pomoći toplina sunca Šri Lanke, malo masaže i ljekovitih postupaka kakve se primjenjuju već stoljećima i malo ljekovitih trava. Što zaboga tu može poći po zlu?

Kako se uspostavilo – itekako može. Kad se nakon tri tjedna terapije u Šri Lanki vratila u Hamburg, definitivno u njoj ništa nije bilo u “ravnoteži”. Sve češće je osjećala još veće tegobe, gubila je na težini, imala je bolove i teško se mogla koncentrirati. Konačno se uspjela nagovoriti da ode “zapadnom” liječniku, urologu Tobiasu Meyeru koji se odmah zabrinuo zbog udjela teških metala u krvi ove Hamburžanke: arsena, olova i osobito žive.

To jesu tradicionalni preparati u ajurvedskoj medicini za “vraćanje ravnoteže”, ali kad je liječnik dao analizirati i kuglice koje je bolesnica donijela sa sobom iz Šri Lanke, u njima je sastojak žive bio 2.300.000 puta veći nego što je dozvoljeno za bilo kakav preparat: “To je bila praktično čista sol žive”, kaže Meyer. A ova Hamburžanka nipošto nije jedini slučaj osoba koje su otišle na “liječenje” u Šri Lanku – i sad mogu biti sretni da su još uvijek živi.

“Skoro sam pao sa stolice”

Tako i liječnik Siddahrta Popat iz mjesta St. Katharinen na jugozapadu Njemačke ima čak šest pacijenata koji su se vratili sa takve “terapije”. Za agenciju dpa liječnik svjedoči da su neki od njih imali toliko žive u krvi da je liječnik “skoro pao sa stolice” kad je vidio nalaz. Jer bez obzira na masaže i meditacije, trovanje teškim metalima se izuzetno teško liječi i može uzrokovati trajne posljedice prije svega u živčanom sustavu.

Zapravo niti ozbiljni liječnici na Zapadu ne dvoje u učinkovitost određenih metoda i preparata ajurvede, ali je tu i problem u – zaradi. Postoje i u Europi terapije na osnovi ajurvede, ali su boravci u takvim klinikama obično veoma skupi, skuplji nego na primjer let i liječenje u Šri Lanki. Ali i ozbiljni indijski liječnici uzimaju preparate samo od proizvođača kojem mogu vjerovati, jer se u tim “jeftinim” ekstraktima nađe svačega: teških metala, bakterija, otrova iz pljesni ili, ako ništa drugo; pesticida kojeg i indijski seljaci obilato koriste.

U međuvremenu se ovim problemom bavi i njemačko državno odvjetništvo. Jedan bračni par iz Aachena je također bio na “liječenju” u Šri Lanki i jedva je preživio taj put – i kod njega su utvrđene astronomske vrijednosti žive i olova u krvi. Zato je sad zatražio krivični progon: i to ne ljekarnika u Šri Lanki, nego vlasnika tamošnjeg hotela koji je i u Njemačkoj naveliko reklamirao usluge liječenja i boravka u Šri Lanki.

A vlasnik tog hotela je – Nijemac. Jer u takvoj “modi” se može zaraditi lijep novac, pod pretpostavkom da pacijent nakon toga šuti. Na ovaj ili onaj način.

/autor: D. Hülsmeier dpa / H. Fuchs/ Deutsche Welle/

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP