Prati nas

Ljubav i seks

Valentinovo: I bogati plaču za ljubavlju

Žene traže ‘heroja mekog srca’ ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica ‘mekog srca’ i nekog slabića koji nema šansi.

Objavljeno

|

Kako naći bogatog muža? kako uloviti bogataša?
foto: BigStock

Možda možete misliti da je dovoljno imati račun sa mnogo nula pa da se onda lako nađe prava ljubav. Ništa nije manje točno od toga, kaže posrednica koja se specijalizirala za pronalaženje parova imućnima, piše Deutsche Welle.

Ime nećemo spominjati, ali tu su podaci: milijunašica, 43 godine, traži šarmantnog princa. Važan uvjet: on mora imati barem isto toliko novaca koliko ga ona ima. Doduše ova dama bez ikakvih poteškoća može uzdržavati svog partnera, čak je to neće niti smetati, objašnjava Inga Verbeeck. “Ali muškarci uglavnom imaju psihološki problem sa ženama koje zarađuju više nego oni sami.”


Ova elegantna Belgijanka je vlasnica agencije za posredovanje i njene mušterije su isključivo bogataši. U međuvremenu ima već mnogo takvih agencija, ali i njena agencija “Ivy International” ima i više nego dovoljno posla. Ne može se niti požaliti da joj financijski loše ide, jer ispod 10 tisuća eura godišnje se ne morate niti truditi potražiti njen telefonski broj.

Za takve, ne baš skromne pristojbe, onda i svojim mušterijama nudi individualnu uslugu: najprije vodi sa tim usamljenim kandidatkinjama i kandidatima dugi razgovor i tek onda se prihvaća svoje kartoteke sa oko 1500 kandidata. To nisu samo bogatuni u smislu pozamašnog bankovnog računa: tu su i poznata imena, umjetnici, ali prije svega uspješni poduzetnici među kojima traži srodnu dušu. Posredovanje u pravilu traje deset mjeseci i 37 godišnja šefica tvrdi kako je njen kvocijent uspjeha čak 80%.

Prevaranti nemaju šansi

Kad kažemo 10.000 eura godišnje, to je samo članarina za klub kojeg vodi Inga Verbeeck, takozvani “Match Makers” – i ta godišnja članarina se onda mora plaćati do kraja života, toliko je nekome valjda vrijedna “prava” ljubav. Ali za njenu “aktivnu službu”, dakle za one koji još traže partnera ili partnericu, dolazi još 25.000 eura godišnje. Naravno, plus troškovi. Neće valjda ona plaćati avionsku kartu i apartman ako ne želite s njom razgovarati u njenom uredu u Antwerpenu nego radije negdje u osami. Na primjer na palubi svoje jahte u Monaku.

Reklama joj zapravo ne treba jer i ovako otprilike svaki peti kandidat uopće ne bude niti prihvaćen u njen klub. Razloga za odbijenicu ima i bizarnih: na primjer jedna razvedena dama je htjela financirati njenog bivšeg muža u njegovoj potrazi za novom partnericom. No tu je vlasnica agencije jasna: “Naš je posao da filtriramo.” Naravno, ima mnogo i takvih koji su dolazili u Ferrariju, ali se uspostavilo da je to automobil nekog poznanika. I taj je izletio van prije nego što je shvatio što se dešava.

Većina onih koji traže ozbiljnu vezu je između 35 i 60 godina i nešto je više žena nego muškaraca. Njihove priče su često slične: postigle su karijeru i sad žele osnovati obitelj ili su pak razvedene i sad traže priliku za nov početak. “Uspješni ljudi su često potisnuli sve sentimentalne osjećaje. Oni tek moraju otkriti u sebi određene aspekte svoje ličnosti da bi uopće došli u dodir sa svojim osjećajima”, objašnjava posrednica.

“Svi su mi bili dosadni”

Inga Verbeeck uopće ne mora posegnuti za svojom kartotekom članova i članica da nam navede dobar primjer: to je ona sama. Njenog prvog muža, jednog Šveđanina, upoznala je još s 18 godina, tri godine kasnije su se vjenčali – i sa 29 je već bila razvedena. I ona sama nije baš odrasla u bijedi i siromaštvu – njen otac je bio uspješni poduzetnik – ali iako nije bila navršila niti tridesetu, dobila je dojam da je već sve vidjela i sve doživjela: “Utvrdila sam da je užasno teško pronaći nekoga tko bi me uopće zainteresirao.”

Profesionalno, odlično zna da su zapravo svi klišeji potpuno točni – makar i potpuno krivi. Da, točno: žene traže “heroja mekog srca” ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica “mekog srca” i nekog slabića koji nema šansi.

Kod muškaraca je nešto jednostavnije: ljepota uvijek dobro “ide”. “Ženstvenost i dotjeranost uvijek dobro prolaze”, kaže nam vlasnica agencije. Ali “lijepe glupe plavuše” nemaju šansi: uspješni poduzetnik neće izdržati niti pola sata sa osobom “što većih grudi i što manje pameti”. Čovjek koji je stekao svoje bogatstvo dobrim poslovnim odlukama i od svoje partnerice traži inteligenciju i neovisnost.

Naravno, u svim slučajevima su tu i pravila koja vrijede u svijetu bogatih i koje se treba poštovati: tu je i pravo ponašanje i maniri, kultura, znanje određenih činjenica i pravi ukus također neće smetati. Ali i bogatuni se navečer mogu dobro osjećati u trenirci na kauču – ako je to ugodno i jednom i drugom. “Sve ovisi o pravoj kemiji među partnerima”, ponavlja staru istinu Inga Verbeeck.

Dignite glavu sa svojih mobitela!

Uopće, kad kandidat govori što očekuje od svog budućeg partnera ili partnerice, već se naučila biti i više nego oprezna. Tako nam priča o jednom muškarcu koji je odmah postavio uvjet da njegova partnerica svakako mora biti plavuša, nije loše i da je visokog stasa i obavezno se mora baviti sportom. Na koncu mu je srce slomila punašna malena crnka, zaljubljenica u knjige i koncerte. Još su uvijek sretni i zajedno jer su “imali iste vrijednosti i istu filozofiju života”, objašnjava posrednica.

Ima li neki savjet za Valentinovo i za one koji nemaju bankovne račune od barem sedam znamenki? Naravno: “Usudite se i poduzmite nešto.” To nije problem samo njenih mušterija: “Svatko bulji u svoj mobitel, ali zaboravlja držati oči otvorene i naći svoju sreću na dohvat ruke.” I tu ne mora govoriti o svojim mušterijama, nego opet iznosi svoju životnu priču.

Inga Verbeeck već pet godina sretno živi sa svojim sadašnjim partnerom. To je zapravo sin prijatelja njenih roditelja i slučajno su se sreli na jednoj večeri. “Imala sam sreću. Prije toga sam jurcala po čitavom svijetu i nisam nikoga našla. Jednog dana sam našla moju sreću jedva 30 kilometara od moje kuće.”

/autorica: Martina Zimmermann, Deutsche Welle/

.

Ljubav i seks

Beate Uhse, pilotkinja koja je ženama dala seksualne igračke, danas bi slavila stoti rođendan

Jedni se ljute, a drugi joj se dive. Spolnost odjednom nije više bila samo muška stvar. Beate Uhse oslobađa žene tako što im priznaje pravo na samostalnu spolnost.

Objavljeno

|

Autor

Ona je otvorila prvi sex shop na svijetu: Beate Uhse je imala pionirsku ulogu u prodaji erotskih proizvoda i revolucionarne poslovne ideje. Danas bi napunila 100 godina, podsjeća Deutsche Welle.

Mnogi Nijemci su se desetljećima zacrvenili već i na samo spominjanje imena Beate Uhse. Ta samouvjerena i rječita Njemica je iz spavaće sobe u izlog svoje radnje iznijela čitav svijet seksa, ali i pomagala za razne seksualne igre. To se zbivalo u vrijeme kada se o seksualnosti nije javno govorilo, a nije bilo ni svijesti o tome da bi ona mogla biti povezana s radošću i zadovoljstvom.


Beate Uhse je rođena 1919. u tadašnjoj Istočnoj Pruskoj, oblasti koja je poslije Drugog svjetskog rata postala dio Rusije. Roditelji su ju odgajali u otvorenom i liberalnom duhu. Otac je bio poljoprivrednik. U štali je vidjela kako se pare životinje.

Majka je bila jedna od prvih žena u Njemačkoj koje su završile medicinu. Ona joj je otvoreno govorila o ženskoj seksualnosti i čak joj je preporučila kontracepcijska sredstva. Beate je naučila u roditeljskoj kući da su djevojčice isto tako talentirane kao i dječaci.

1937. je odlučila postati pilotkinja

Uskoro je bila sportska i umjetnička letačica. Zatim se 1939. udala za svog instruktora letenja Hans-Jürgena Uhsea, a 1943. im se rodio sin.

Godinu dana kasnije je njen muž stradao u avionskoj nesreći, ali ona je i dalje nastavila letjeti. Od 1944. je bila u njemačkom Wehrmachtu. Sa činom kapetana transportirala je zrakoplove do fronte. Do kraja života nije željela govoriti o svojoj ulozi u tom vremenu, ali nije osjećala krivicu.

Seks više nije samo muška stvar

Na kraju rata uspjela je jednim od posljednjih letova napustiti Berlin zajedno sa sinom. Našla se u Flensburgu na sjeveru Njemačke.

Bila su to teška vremena za samohranu majku. U razgovoru sa ženama čiji su se muževi vraćali iz rata saznaje da se te žene plaše trudnoće u to doba teške oskudice. Beate Uhse se sjetila kontracepcijskih metoda koje joj je majka preporučila i zapisala jednu od njih: kalendarsku metodu računanja plodnih dana poznatu kao metodu Knaus-Ogino.

“To nije bila sigurna metoda, ali je bila bolje nego ništa”, rekla je Beate Uhse kasnije. “Schrift X” je naziv brošure koju je prodala po tada veoma visokoj cijeni u 32.000 primjeraka. Tako je stekla kapital za osnivanje firme koja će kasnije postati svjetski koncern.

2.000 tužbi

No njen način prodaje, koji se bazirao na tada neuobičajenom slanju formulara za naručivanje na sve adrese do kojih je mogla doći, donosi joj i prve sudske procese. Poslije će ih u njenoj karijeri biti oko dvije tisuće. Najčešće su podnositelji tužbi smatrali da su na njihove adrese stigli nepristojni materijali koji navode na nemoralno ponašanje i seks prije braka.

Jedni se ljute, a drugi joj se dive. Seks odjednom nije više bila samo muška stvar. Beate Uhse oslobađa žene tako što im priznaje pravo na samostalnu seksualnost. Ona je svoju ideju gledala s pragmatične strane: “Nije se tada obaziralo na sentimente u onome što se radilo. Gledalo se da se preživi i da se izađe na kraj s djetetom.”

Bračna higijena

Onda je 1951. učinjen sljedeći korak: osnovana je “kuća za dostavu Beate Uhse”. Ona prodaje kondome i publikacije o “bračnoj higijeni”, kako se tada nazivao seks u braku. Njen poslovni model se sastoji od prodaje stvari koje su svima potrebne, a nitko o njima ne priča. Ali i ton je nov – za proizvode jamči svojim imenom i direktno oslovljava mušterije.

Rezultat je brz rast firme. Poslije prvog desetljeća zapošljava 200 ljudi. U Flensburgu 1962. otvara prvi sex shop na svijetu.

Ta “specijalizirana trgovina za bračnu higijenu” je izazvala val negodovanja. Neki građani su smatrali da ona potiče neprirodno zadovoljenje seksualnih potreba. Beate Uhse zbog njezinog lošeg glasa nisu htjeli primiti ni u lokalni teniski klub. To ju je razljutilo pa je izgradila vlastito tenisko igralište.

“Mislim da je meni bilo lakše. Muškarcu se mnogo brže spočitavaju negativne misli ili prljava mašta nego ženi koja je udata i ima djecu, pa joj ništa na tom području nije tuđe. Njoj više vjeruju”, rekla je u jednom intervjuu 1997.

Trgovina Beate Uhse u Amsterdamu (foto: National Archives, 1971.)

Legalizacija pornografije

Novi poslovni impulsi dolaze sedamdesetih. Mijenjaju se i zakoni i moralne predodžbe ljudi. U centru pažnje više nisu “bračna higijena” već želja i zadovoljstvo. Pored kondoma, krema i časopisa, odavno se prodaju i erotska pomagala i igračke, donje rublje i sredstva za potenciju.

Pornografija je 1975. legalizirana u Njemačkoj te Beate Uhse uključuje video-sadržaje u svoju ponudu. Za mnoge feministice ovdje dolazi do radikalnog raskida. Zašto Uhse prodaje filmove u kojima su žene degradirane na razinu seksualnog objekta? Kritičari joj spočitavaju do danas da joj nije bila važna ravnopravnost već profit.

Neuspjeh obiteljske firme

Uhse je dobila još dva sina u drugom braku s trgovcem Ernst-Walterom Rotermundom. Sinovi su se uključili u posao. Posao je cvjetao, ali sinovi su se posvađali. Firma je podijeljena 1981. “Beate Uhse” ostaje kod majke i njenog sina Ulricha, a “Dostava Orion” od tada pripada dvojici drugih sinova.

Stagnacija je za firmu nezamisliva. Nove ideje postaju stvarnost. Beate Uhse 1996. otvara Muzej erotike u Berlinu, a 1999., dvije godine pred smrt, s firmom je izašla na burzu.

Dionice najprije astronomski rastu, a potom kontinuirano padaju. Firma se bori sa smanjenim prometom, neke filijale se zatvaraju. Prevelika je konkurencija na internetu, stalno prijeti bankrot. Insolventnost je prvi put proglašena prije dvije godine, ali osnivačica firme to nije doživjela.

Kažu da je Beate Uhse mnogo patila zbog svađe sinova i podjele firme. A i njen drugi muž izgleda nije bio za nju. Brzo se povukao iz posla i okrenuo se drugim ženama. Poslije 20 godina braka Beate Uhse se razvodi i potom nalazi novu ljubav, Amerikanca koji je mlađi od nje 25 godina.

Priznanja tek pred kraj života

Pred kraj života poslovanje je bilo nestabilno, ali za svoju pionirsku ulogu u oslobađanju seksualnosti počinje dobivati društvena priznanja. Dugo je u svom Flensburgu bila odbacivana, ali za svoj osamdeseti rođendan se upisala u Zlatnu knjigu grada. Međutim, nije postala počasna građanka.

Deset godina prije toga, 1989., dobila je Savezni križ za zasluge. Ona se nametnula u muškim oblastima – kao pilotkinja i poslovna žena. Nesumnjivo je njena zasluga da su neke teme koje su bile tabu pronašle put do javnosti. Nije ustuknula ni pred prijetnjama, ni pred tužbama ili pred pokušajima da je marginaliziraju.

Katrin Rönicke, autorica njene biografije, izjavila je da Beati Uhse nije posebno na srcu ležala ženska emancipacija. Ona je, prema Katrin Rönicke, rani primjer influencerice.

Beate Uhse je umrla 2001. u osamdeset i prvoj godini života od posljedica upale pluća.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP