Prati nas

Ljubav i seks

Valentinovo: I bogati plaču za ljubavlju

Žene traže ‘heroja mekog srca’ ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica ‘mekog srca’ i nekog slabića koji nema šansi.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako naći bogatog muža? kako uloviti bogataša?
foto: BigStock

Možda možete misliti da je dovoljno imati račun sa mnogo nula pa da se onda lako nađe prava ljubav. Ništa nije manje točno od toga, kaže posrednica koja se specijalizirala za pronalaženje parova imućnima, piše Deutsche Welle.

Ime nećemo spominjati, ali tu su podaci: milijunašica, 43 godine, traži šarmantnog princa. Važan uvjet: on mora imati barem isto toliko novaca koliko ga ona ima. Doduše ova dama bez ikakvih poteškoća može uzdržavati svog partnera, čak je to neće niti smetati, objašnjava Inga Verbeeck. “Ali muškarci uglavnom imaju psihološki problem sa ženama koje zarađuju više nego oni sami.”


Ova elegantna Belgijanka je vlasnica agencije za posredovanje i njene mušterije su isključivo bogataši. U međuvremenu ima već mnogo takvih agencija, ali i njena agencija “Ivy International” ima i više nego dovoljno posla. Ne može se niti požaliti da joj financijski loše ide, jer ispod 10 tisuća eura godišnje se ne morate niti truditi potražiti njen telefonski broj.

Za takve, ne baš skromne pristojbe, onda i svojim mušterijama nudi individualnu uslugu: najprije vodi sa tim usamljenim kandidatkinjama i kandidatima dugi razgovor i tek onda se prihvaća svoje kartoteke sa oko 1500 kandidata. To nisu samo bogatuni u smislu pozamašnog bankovnog računa: tu su i poznata imena, umjetnici, ali prije svega uspješni poduzetnici među kojima traži srodnu dušu. Posredovanje u pravilu traje deset mjeseci i 37 godišnja šefica tvrdi kako je njen kvocijent uspjeha čak 80%.

Prevaranti nemaju šansi

Kad kažemo 10.000 eura godišnje, to je samo članarina za klub kojeg vodi Inga Verbeeck, takozvani “Match Makers” – i ta godišnja članarina se onda mora plaćati do kraja života, toliko je nekome valjda vrijedna “prava” ljubav. Ali za njenu “aktivnu službu”, dakle za one koji još traže partnera ili partnericu, dolazi još 25.000 eura godišnje. Naravno, plus troškovi. Neće valjda ona plaćati avionsku kartu i apartman ako ne želite s njom razgovarati u njenom uredu u Antwerpenu nego radije negdje u osami. Na primjer na palubi svoje jahte u Monaku.

Reklama joj zapravo ne treba jer i ovako otprilike svaki peti kandidat uopće ne bude niti prihvaćen u njen klub. Razloga za odbijenicu ima i bizarnih: na primjer jedna razvedena dama je htjela financirati njenog bivšeg muža u njegovoj potrazi za novom partnericom. No tu je vlasnica agencije jasna: “Naš je posao da filtriramo.” Naravno, ima mnogo i takvih koji su dolazili u Ferrariju, ali se uspostavilo da je to automobil nekog poznanika. I taj je izletio van prije nego što je shvatio što se dešava.

Većina onih koji traže ozbiljnu vezu je između 35 i 60 godina i nešto je više žena nego muškaraca. Njihove priče su često slične: postigle su karijeru i sad žele osnovati obitelj ili su pak razvedene i sad traže priliku za nov početak. “Uspješni ljudi su često potisnuli sve sentimentalne osjećaje. Oni tek moraju otkriti u sebi određene aspekte svoje ličnosti da bi uopće došli u dodir sa svojim osjećajima”, objašnjava posrednica.

“Svi su mi bili dosadni”

Inga Verbeeck uopće ne mora posegnuti za svojom kartotekom članova i članica da nam navede dobar primjer: to je ona sama. Njenog prvog muža, jednog Šveđanina, upoznala je još s 18 godina, tri godine kasnije su se vjenčali – i sa 29 je već bila razvedena. I ona sama nije baš odrasla u bijedi i siromaštvu – njen otac je bio uspješni poduzetnik – ali iako nije bila navršila niti tridesetu, dobila je dojam da je već sve vidjela i sve doživjela: “Utvrdila sam da je užasno teško pronaći nekoga tko bi me uopće zainteresirao.”

Profesionalno, odlično zna da su zapravo svi klišeji potpuno točni – makar i potpuno krivi. Da, točno: žene traže “heroja mekog srca” ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica “mekog srca” i nekog slabića koji nema šansi.

Kod muškaraca je nešto jednostavnije: ljepota uvijek dobro “ide”. “Ženstvenost i dotjeranost uvijek dobro prolaze”, kaže nam vlasnica agencije. Ali “lijepe glupe plavuše” nemaju šansi: uspješni poduzetnik neće izdržati niti pola sata sa osobom “što većih grudi i što manje pameti”. Čovjek koji je stekao svoje bogatstvo dobrim poslovnim odlukama i od svoje partnerice traži inteligenciju i neovisnost.

Naravno, u svim slučajevima su tu i pravila koja vrijede u svijetu bogatih i koje se treba poštovati: tu je i pravo ponašanje i maniri, kultura, znanje određenih činjenica i pravi ukus također neće smetati. Ali i bogatuni se navečer mogu dobro osjećati u trenirci na kauču – ako je to ugodno i jednom i drugom. “Sve ovisi o pravoj kemiji među partnerima”, ponavlja staru istinu Inga Verbeeck.

Dignite glavu sa svojih mobitela!

Uopće, kad kandidat govori što očekuje od svog budućeg partnera ili partnerice, već se naučila biti i više nego oprezna. Tako nam priča o jednom muškarcu koji je odmah postavio uvjet da njegova partnerica svakako mora biti plavuša, nije loše i da je visokog stasa i obavezno se mora baviti sportom. Na koncu mu je srce slomila punašna malena crnka, zaljubljenica u knjige i koncerte. Još su uvijek sretni i zajedno jer su “imali iste vrijednosti i istu filozofiju života”, objašnjava posrednica.

Ima li neki savjet za Valentinovo i za one koji nemaju bankovne račune od barem sedam znamenki? Naravno: “Usudite se i poduzmite nešto.” To nije problem samo njenih mušterija: “Svatko bulji u svoj mobitel, ali zaboravlja držati oči otvorene i naći svoju sreću na dohvat ruke.” I tu ne mora govoriti o svojim mušterijama, nego opet iznosi svoju životnu priču.

Inga Verbeeck već pet godina sretno živi sa svojim sadašnjim partnerom. To je zapravo sin prijatelja njenih roditelja i slučajno su se sreli na jednoj večeri. “Imala sam sreću. Prije toga sam jurcala po čitavom svijetu i nisam nikoga našla. Jednog dana sam našla moju sreću jedva 30 kilometara od moje kuće.”

/autorica: Martina Zimmermann, Deutsche Welle/

.

Ljubav i seks

Au revoir, drugarice! Jugoslaveni se razvode, gdje je nastao problem?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj svaki treći brak završi razvodom. U bivšoj državi sedamdesetih godina raskidao se svaki deseti brak i to je već tada prepoznato kao rastući problem.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Moja žena me ne razumije” – to zvuči kao otrcana fraza, ali je mnogi izgovaraju. Tako je beogradski časopis za seksualno prosvjećivanje “Eva i Adam” daleke 1970. godine započeo analizu raspada jugoslavenskih brakova. Tekst prenosimo u cijelosti.

Jedan lekar i jedna profesorka razveli su se “zbog neslaganja naravi”. Njihova ispovest pred sudom imala je, međutim, sasvim drugu suštinu. “Moja žena me nije shvatila onakvog kakav sam”, rekao je lekar. “Kao čoveka, kao ljubavnika, kao životnog saputnika. I eto – potražio sam drugu ženu koja me je bolje razumela.”


Ovo je jedan od 25.840 razvedenih brakova samo prošle godine. Prema statistikama, u Jugoslaviji je danas gotovo svaki deseti brak – promašen.

Koji su uzroci ovako masovnih razvoda? Obično slušamo: “o polnoj nezrelosti”, “o ekonomskoj migraciji”, o “dinamičnom razvitku”, o “psihičkim traumama našeg veka”, o “emancipaciji žene”, o “humanizaciji zakonodavstva”. A pred sudom – koji je izgleda postao “najpogodnije” mesto za razgovore o porodičnoj “sreći” – priče o “uzrocima” ipak izgledaju drukčije.

Mašta i stvarnost

Irena je bila srećna kad je mladić zaprosio. Uopšte, svi su budućem bračnom paru proricali lepu budućnost. Nikome, pa ni Ireni nije padalo na um da će koreni njihovog razvoda početi još prve bračne noći.

Dvadeset šestogodišnji mladić, sada muž, bio je do juče ljubavnik jedne zrele žene. Prvu bračnu noć sa “neiskusnom” osamnaestogodišnjom Irenom doživeo je kao “neprijatno razočarenje”.

Potražio je ljubavnicu još u medenom mesecu. A na sudu je mogao samo da kaže: “Ljutio sam se na Irenu. U svojoj mašti sam sve to drukčije zamišljao. Nesvesno sam tražio bolju partnerku.”

Kad oni koji se bave razvodima brakova zbiraju uzroke. (Ovaj primer je verovatno u onoj grupi “polne zrelosti ili nezrelosti”)

Au revoir, drugarice!

Njih dvoje su bili 15 godina u braku. Sa dvoje dece i njegovom skromnom platom porodica se nije mnogo razlikovala od desetine drugih. Onda je on pre nekoliko godina otišao na rad u Francusku.

U početku je redovno pisao i dolazio za božične praznike. Ali, poslednji put je došao da na sudu “pristane” – na razvod. Jednog Božića “priznao” je majci svoje dece da je u lepšem svetu našao bolju ženu. Ona: šta je mogla? Podnela je tužbu za razvod braka.

“Poznavao sam ovu porodicu”, priča sudija provincijskog suda. “Imao sam žarku želju da ih pomirim. Ali to bi bilo samo krpljenje nečega što je bar u njegovoj psihi sigurno već bilo – puklo. Odvezao se kolima strane registracije i nikad ga više nisam video. Samo ponekad sretnem njegovu bivšu ženu. Ne priča o svojoj sudbini. Samo svakog prvog u mesecu čeka poštara – sa alimentacijom. (Primer “ekonomske migracije”)

Gorko iskustvo

“Bilo je to pre nekoliko godina”, priča ovaj isti sudija. “Nedavno, prilikom jednog drugog slučaja setio sam se one porodice.”

Čovek koji je tada stajao pred sudijom, bio je do pre godinu dana marljiv službenik filijale Socijalnog osiguranja u njihovom mestu. Ali, jednog dana ukazala se prilika: dobio je bolje radno mesto – u centrali u Beogradu.

Svakog dana je putovao 60 kilometara, a uveče se vraćao da bi sa svojom ženom, uvek iz početka, maštali o tome kako će jednog dana dobiti stan u Beogradu – i svi se preseliti. Žena koja je nekad završila Srednju ekonomsku školu nikad se nije zaposlila.

Sada međutim, kada on po ceo dan nije bio kod kuće počela je da misli o tome. Kad mu je jedne večeri saopštila da je našla posao u njihovom malom gradu, bio je prilično iznenađen. Ipak, šta je mogao, dozvolio je i – sve je počelo.

“Sve češće, kad sam se uveče vraćao, ona nije bila kod kuće”, rekao je on kasnije na sudu. “Sve manje je imala vremena za mene i decu. I uvek je, s nekom ljutnjom, imala “opravdanje” za svoje odsustvovanje. Trpeo sam to mesecima, a onda sam najzad shvatio da je lopta pukla. Pokupio sam decu, našao sobu u Beogradu, a nju ostavio njenom preduzeću i obavezama.” Nedavno su se i zvanično razveli. (Primer “emancipacije žene”)

Erotski časopis Eva i Adam

Naknada štete za “prestanak ljubavi”

Zašto se Jugosloveni, zaista, razvode? Neuspešnim jugoslovenskim brakovima bave se poslednjih godina i naučnici i zakonodavci. Sociolozi, psiholozi, pravnici ispisuju studije o tome. Ali kad su u pitanju UZROCI, njihova se mišljenja retko presecaju u zajedničkoj tački. Jedno je očigledno: mišljenja o razlozima za razvod veoma je mnogo.

Sve to svedoči o tome, rečeno je na jednom nedavnom savetovanju, kad je u pitanju jugoslovenski brak, društvu u toj oblasti predstoji i te kako veliki posao. Valjda je zbog toga, u predlogu novog Zakona o porodici, zakonodavac mnogo više “zabrinut” za posledice razvoda.

Društvo je dužno da zaštiti porodicu i ličnost ako je već u krizi – brak. Komisija za kodifikaciju porodičnog zakonodavstva Savezne skupštine pita se između ostalog: da li zakon treba da predvidi posle razvoda, pored izdržavanja, i druge mere zaštite “oštećenog” bračnog druga. Na primer: naknadu štete.

Jedni su kategorični: to je stvar građanskog prava a ne zakona o porodici. Drugi imaju sasvim oprečno mišljenje i ubedljive argumente: razvodom se bitno menja društveni i lični položaj jednog bračnog druga.

U kakvom se položaju nađu muškarac ili žena posle razvoda? Žene više nego muškarci su na milosti i nemilosti sudbine. Samo jedne od proteklih godina, oko 10.000 žena Jugoslavije ostalo je posle razvoda – bez sredstava za život.

U jednom desetogodišnjem periodu, u sedamdeset odsto svih razvedenih brakova, žene nisu imale nikakvu školsku spremu. Računa se da 15.000 njih ostanu bez ikakve stručnosti i mogućnosti za zapošljavanje.

“Napustila sam studije i zaposlila se da bi on studirao”, rekla je jedna žena. “Kad je završio fakultet i postao ugledan član društva, napustio me je jer mu više nisam intelektualno odgovarala. Prava ironija. A za mene je sada sve kasno. Imam 40 godina i doživotno ću ostati sitan službenik.”

Da li će konačni tekst zakona priznati ovo pravo “oštećenima” – odlučiće poslanici. Ali, ma kakva da bude definitivna odluka, najmanje 20.000 razvedenih Jugoslovena željno je očekuje. (Predrag Kostić / Eva i Adam, prosinac 1970. / Yugopapir)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP