Prati nas

Zdravlje

Homeopatski lijekovi će nositi natpis da su – nedjelotvorni?

Pseudoznanstveni koncept homeopatije je osmišljen 1796. godine, no znanost ga je ubrzo odbacila. Njegova osnovna pretpostavka jest da simptomi bolesti mogu biti liječeni minimalnim dozama supstance koja izaziva slične simptome kod zdravih ljudi.

Objavljeno

|

Homeopatija je prevara
foto: Pixabay

Iako će vam pristalice „alternativne medicine“ reći kako „zla farmaceutska industrija“ iskorištava bolesne za stvaranje profita, mnogi će prešutjeti podatak da su građani Sjedinjenih Država samo na homeopatiju trošili 3 milijarde dolara još daleke 2007. godine. I to za navodne lijekove za koje nije potrebno provoditi skupa istraživanja i koji su posljednjih godina osvojili i hrvatsko tržište.

I dok kod nas vlada potpuno ignoriranje ove prodaje magle, američke su vlasti odlučile stati na kraj homeopatskim prevarama. Oni koji tvrde da njihovi homeopatski pripravci liječe, morat će podnijeti konkretan dokaz. U protivnom će morati na proizvodu istaknuti da „nema nikakvih znanstvenog dokaza da pripravak liječi“.


Pseudoznanstveni koncept homeopatije je osmišljen 1796. godine, no znanost ga je ubrzo odbacila. Njegova osnovna pretpostavka jest da simptomi bolesti mogu biti liječeni minimalnim dozama supstance koja izaziva slične simptome kod zdravih ljudi. Paradoksalno, pripravak se razrjeđuje do te mjere da se često u njemu niti ne može detektirati inicijalna supstanca, a pacijenti se uvjeravaju da je lijek jači što je više puta razrijeđen.

Patka od 20 milijuna dolara

Zanimljiva je stvar  da homeopatski pripravci koštaju više od medicinskih lijekova, iako potonji moraju proći cijeli niz višegodišnjih i skupih istraživanja prije negoli izađu na tržite. Kao primjer čiste zarade koju homeopatija ostvaruje na ovaj način ističe se homeopatski pripravak protiv gripe (Oscillococcinum) čija se godišnja zaliha se napravi od jetre jedne patke i jako puno vode. Nesretna patka se zato posprdno naziva “patka od 20 milijuna dolara”. Naime, toliki se profit ostvari od njene jetre.

Vjerovati u homeopatiju je kao vjerovati u magiju, objašnjava stručnjak za javno zdravstvo Timothy Coaulfield. Pa ipak, industrija ovih alternativnih „lijekova“ je sve veća i bogatija. A to je upravo ono što se zamjera službenoj medicini, usprkos tomu da iza nje stoji znanost.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP