Prati nas

Mozaik

Kako pomoći mrzovoljnom suprugu ili supruzi koja je ustala na lijevu nogu

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Frank i Marie (Svi vole Raymonda)

Loše raspoloženje može biti zarazno, pogotovo ako ga širi vaš suprug ili supruga. Ustane li netko na lijevu nogu, moguće je da će se loša atmosfera u domu protegnuti do odlaska na počinak, a ni veće svađe nisu isključene.

Pitajte

Često zaboravimo supružnika pitat zašto je mrzovoljan. Razgovarajte i pokušajte doznati što je uzrok lošem raspoloženju. Kada ga otkrijete, možete razmisliti kako riješiti neugodnu situaciju. Stručno savjetovanje može biti jedno od rješenja, ako je problem dugotrajan i ako ga uzrokuju stvari poput suočavanja s umirovljenjem ili starenjem, savjetuje američki psihijatar dr. David Kaplan za Grandparents.com.


Nemojte sve uzimati k srcu

Ništa ne doživljavajte osobno, kaže dr. Wendy Walsh, autorica knjiga na temu ljubavnih veza i radijska voditeljica. „Umjesto da zaključite kako ste vi razlog zlovolji, komentirajte nastalu situaciju na konstruktivan način. Pitajte partnera želi li razgovarati o problemu ili želi da ga na neko vrijeme ostavite na miru“, kaže Walsh. Ako vas partner optuži za svoje loše raspoloženje, nemojte se braniti već miroljubivo zatražite da vam se situacija pojasni.

Koristite humor

Ako već ne možete kontrolirati partnerovo raspoloženje, možete ga „oblikovati“. Humorom možete razgraditi napetost. Samo budite obazrivi i pripazite da je šala primjerena, jer će u protivnom samo pogoršati situaciju. Ako imate neke riječi ili priče koje vas oboje „podignu“, iskoristite ih. Ako niste sigurni kako će mrzovoljna polovica reagirati na njih, radije preskočite ova korak.

Bez svađe i vrijeđanja

Iako je lako nečije loše raspoloženje pretvoriti u svađu, nikada nemojte reagirati na način da okrivljujete, optužujete ili omalovažavate namrgođenog partnera, kaže dr. Kaplan. To sigurno neće pomoći ni boljoj atmosferi u kućni ni vašoj vezi ili braku. Istraživanja su pokazala da sretni parovi dijele više pozitivne interakcije, nego negativne. Zato budite neutralni, ako već ne možete biti puni razumijevanja.

Otkrijte što se od vas očekuje

Razgovor o uzroku lošeg raspoloženja može pomoći, no morate otkriti želi li vaš partner da ga saslušate ili želi da mu pomognete riješiti problem. Psiholog Alex Lickerman tvrdi da je s vremenom naučio da njegova supruga želi razumijevanje, ali ne i pomoć. Čim prije shvatite što se od vas očekuje, lakše ćete prolaziti kroz buduće loše periode.

Ne napadajte

Važan je način na koji ćete se sučeliti s partnerom. Pazite na ton glasa i govor tijela i budite sigurni da pokazujete brigu, a ne borbenost ili spremnost na optuživanje. Umjesto da pitate „što ga je spopalo“, pitajte „muči li ga što“. Kažite mu da ga volite i da ste tu zbog njega.

Svaki par je jedinstven

Nema savjet koji je dobar za sve parove. Ako je nešto dobro za vas, nastavite s tim. Ako nije, mijenjajte taktiku. Možda vaš partner nije za razgovor, možda ga jednostavno treba pustiti da sam „odradi“ svoje loše raspoloženje.  Sve dok se iza brda ne valjaju stvarno ozbiljni problemi, činite ono što je najbolje za vaš odnos.

 

 

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP