Prati nas

Aktivno starenje

Vrtić i dom umirovljenika zajedno? Zašto ne!

‘Mislim da je ovo jako dobra ideja. Stariji ljudi mogu biti jako usamljeni i izolirani, a ideja da možeš porazgovarati s djecom i podružiti se s njima je odlična. Jako se veselim svakom idućem susretu. A i djeca, čini se,uživaju’, kaže Maurice (88), jedan od stanara doma.

Objavljeno

|

Kao se živi u staračkom domu?
screenshot: The Indipendent

Nightingale House je prvi međugeneracijski dom u Velikoj Britaniji. To je ujedno vrtić i dom umirovljenika koje djeca mogu posjećivati svaki dan.

Anna Platman ima 93 godine i u domu živi već godinu dana. “Doći u dom je za mene bila velika odluka. I odlična odluka. Imati djecu uz sebe je sjajno. Ima jedna djevojčica, Martha, koja me posjeti svakog ponedjeljka. I jučer je došla i prvo je dotrčala do mene i pitala me kako sam. Ona ima 3 godina, a ja 93. Možete li zamisliti kako je to gledati nekoga tko ima 93 i ipak ga pozdraviti? Jako lijepo.”



Istraživanja su pokazala da su starije osobe koje se druže s djecom boljeg fizičkog zdravlja i manje sklone depresiji. Devedesetgodišnja Fay Garcia došla je živjeti u dim nakon što je čitavu karijeru radila za Ujedinjene narode. “Nikad nisam imala svoju djecu i čitav sam život radila izvan Engleske pa se nisam družila ni sa sestrinom obitelji. Kad sam došla ovdje u dom, osjećala sam se preporođeno. Ne samo da se družimo s djecom, već nas oni prepoznaju i uvažavaju. Kad oni dođu,to je kao posjet dragog, mladog prijatelja.”

Maurice Elston ima 88 godina i u dom je dođao nedugo nakon smrti supruge. 2Mislim da je ovo jako dobra ideja. Stariji ljudi mogu biti jako usamljeni i izolirani, a ideja da možeš porazgovarati s djecom i podružiti se s njima je odlična. Jako se veselim svakom idućem susretu. A i djeca, čini se,uživaju.”

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati