Prati nas

Aktivno starenje

Vrtić i dom umirovljenika zajedno? Zašto ne!

‘Mislim da je ovo jako dobra ideja. Stariji ljudi mogu biti jako usamljeni i izolirani, a ideja da možeš porazgovarati s djecom i podružiti se s njima je odlična. Jako se veselim svakom idućem susretu. A i djeca, čini se,uživaju’, kaže Maurice (88), jedan od stanara doma.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kao se živi u staračkom domu?
screenshot: The Indipendent

Nightingale House je prvi međugeneracijski dom u Velikoj Britaniji. To je ujedno vrtić i dom umirovljenika koje djeca mogu posjećivati svaki dan.

Anna Platman ima 93 godine i u domu živi već godinu dana. “Doći u dom je za mene bila velika odluka. I odlična odluka. Imati djecu uz sebe je sjajno. Ima jedna djevojčica, Martha, koja me posjeti svakog ponedjeljka. I jučer je došla i prvo je dotrčala do mene i pitala me kako sam. Ona ima 3 godina, a ja 93. Možete li zamisliti kako je to gledati nekoga tko ima 93 i ipak ga pozdraviti? Jako lijepo.”


Istraživanja su pokazala da su starije osobe koje se druže s djecom boljeg fizičkog zdravlja i manje sklone depresiji. Devedesetgodišnja Fay Garcia došla je živjeti u dim nakon što je čitavu karijeru radila za Ujedinjene narode. “Nikad nisam imala svoju djecu i čitav sam život radila izvan Engleske pa se nisam družila ni sa sestrinom obitelji. Kad sam došla ovdje u dom, osjećala sam se preporođeno. Ne samo da se družimo s djecom, već nas oni prepoznaju i uvažavaju. Kad oni dođu,to je kao posjet dragog, mladog prijatelja.”

Maurice Elston ima 88 godina i u dom je dođao nedugo nakon smrti supruge. 2Mislim da je ovo jako dobra ideja. Stariji ljudi mogu biti jako usamljeni i izolirani, a ideja da možeš porazgovarati s djecom i podružiti se s njima je odlična. Jako se veselim svakom idućem susretu. A i djeca, čini se,uživaju.”

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP